Spektakl proslavljanja otvaranja nove američke ambasade u Jerusalimu 14. maja stoji u potpunom kontrastu sa krvoprolićem u Gazi, gdje su isti dan izraelski snajperi ubili 59 palestinskih demonstranata i još 2700 ranili.

Kao što smo rekli u ranijem tekstu, masovni pokret otpora Palestinaca u Gazi za pravo na povratak palestinskih izbjeglica iz 1948. godine i protiv 12 godina blokade od strane Izraela, raste bez obzira na žestoku represiju izraelske vojske.

Trampova odluka da premjesti američku ambasadu i prizna Jerusalim kao glavni grad Izraela je još više radikalizovao pokret. To je bila svjesna provokacija protiv osnovnih zahtjeva palestinske nacionalne borbe. Datum je takođe namjerno odabran da se poklapa sa proslavom 70. godišnjice proglašenja države Izrael 1948. godine, koje je dovelo do protjerivanja preko 700 hiljada Palestinaca iz njihovih domova - ovaj datum Palestinci pamte kao Nakbu (katastrofu).

Džered Kušner i Ivanka Tramp (učesnici kao viši predsjedavajući savjetnici Bijele Kuće) su prikazani kako se smiju u društvu Natanjahua i kreme izraelske vladajuće klase, čineći time poziciju američke vlade kristalno jasnom. Džered Kušner je izjavio da "oni koji izazivaju nasilje su dio problema a ne dio rješenja", a u isto vrijeme su u Gazi ubijane desetine mirnih demonstranata, dokazujući još jednom smrdljivo licemjerstvo kao zaštitni znak američke imperijalističke diplomatije.

Nivo ubijanja i sakaćenja demantuje sliku prikazanu od strane izraelske vlade i bezobzirno odzvanja kroz britansku i američku vladu i internacionalne medije. Ove smrti su rezultat palestinske agresije i pokušaja probijanja granice pod vodstvom Hamasa, zlokobne sile koja se cinično prerušava da stvori iluziju mirnog protesta.

Prema propagandi izraelske vlade, korišćenje smrtonosne sile od strane izraelskih snajpera je "odmjeren odgovor" na fundamentalne prijetnje samom postojanju izraelske države. Prava posvećenost izaelske vlade osnovnim ljudskim pravima je otkrivena poznatim komentarom izraelskog ministra odbrane Avigdora Libermana koji je izjavio da "nema nevinih" ljudi u Gazi. 

Međutim, najkrvaviji dan od izraelskog napada na Gazu iz 2014. godine govori sasvim drugačiju priču.

Relativno mirni karakter protesta uprkos krvavoj represiji je potvrda obnovljene volje da se otpor vodi na masovnoj bazi, kao jedini način borbe protiv učinkovite izraelske okupacije Gaze i Zapadne Obale. 

Nije bilo ozbiljne prijetnje da bi demonstranti mogli probiti granicu tokom proteklog mjeseca. Granica u Gazi je napravljena korišćenjem najnaprednije tehnologije i stalno je pod praćenjem i odbranom velike vojne sile. Slike i video snimci prikazuju mirne porodične proteste sa roštiljima i piknicima koji se pretvaraju u sakaćenje pod kišom metaka i dimnih bombi. Ono što se jasno vidi je da palestinska omladina pruža otpor najsavremenijem oružju u rukama obučenih snajperista, odbijajući na razne načine dimne bombe preko bodljikave žice, pokušavajući odbiti kanistere suzavca sa teniskim reketom ili jednostavno pokazujući da neće biti oboreni mecima čak i po cijenu vlastitog života.

Oni koji neće da šire propagandu izraelske države sve jasnije vide rastući herojski otpor palestinske omladine protiv nepodnošljivih uslova života koji su im nametnuti. Dan za danom, protesti na granici u proteklom mjesecu su bili mirni uprkos smrtonosnom odgovoru izraelske vojske. Nema žrtava među izraelskim civilima i vojsci, dok je broj mrtvih među stanovnicima Gaze od 30. marta prešao 100 (i dalje raste) sa više od 12 hiljada povrijeđenih.

Pucanje na novinare i fotografe koji dokumentuju masakr i osuđuju sistematsko korišćenje eksplozivnih metaka s ciljem što većeg broja povrijeđenih, a da ne spominjemo i pucanje na ljekare i hitnu pomoć koja pomaže ranjenima; sve ovo govori samo za sebe.

Kriza palestinskog vodstva i "dvodržavno rješenje"

Stotine hiljada Palestinaca izvlače gorke zaključke, poslije decenija pregovora i neispunjenih obećanja od strane različitih frakcija palestinskog vodstva, da samo masovni pokret otpora može ispuniti njihove zahtjeve. Ovo raspoloženje je posebno snažno među omladinom čija je budućnost pod nepodnošljivom represijom neizvjesna.

Palestinska Samouprava, pod vodstvom Abasa i Fataha je u protekle dvije decenije bez ikakve sumnje pokazala da pretvaranje da se gradi nezavisna palestinska država pod imperijalističkim patronatom sporazuma u Oslu i Madridu (koja je u rukama izraelske vladajuće klase ostavila stratešku kontrolu ekonomije) predstavlja samo reakcionarnu utopiju.

Mješavina endemske korupcije palestinske elite i njena obavezanost na kolaboraciju sa izrelskom državom u kontrolisanju palestinskog naroda (bezbjednosna saradnja sa Izraelom, koju je Abas ranije nazivao "svetom"), zajedno sa postepenim ekonomskim gušenjem i neprekidnom podrškom Izraela za otimanje zemlje i ilegalne jevrejske doseljenike na Zapadnu Obalu, su potpuno potkopale politiku Fataha, zajedno sa moralnim i političkim autoritetom njihovog vodstva.

Na drugoj strani, jasno je da Hamas igra igru s ciljem da povrati opadajuću podršku suprostavljajući se Izraelu - taktiku koju je koristio mnogo puta u prošlosti. Ali sadašnji protesti u Gazi pokazuju drugačiju situaciju, koja nije u potpunosti pod kontrolom Hamasa. Postoji rastuće razumjevanje da je taktika koju koristi vodstvo Hamasa sudjelujući u neravnopravnoj borbi sa jačim izraelskim snagama samo pogoršala stvari i da samo masovni otpor može slomiti blokadu Gaze koja traje 12 godina.

I Fatah i Hamas su palestinsku oslobodilačku borbu doveli u slijepu ulicu. Masovni otpor desetina hiljada palestinskih muškaraca, žena i djece pokazuje svu brutalnost opresije koju provodi izraelska država. Takođe, ova borba otvara novu perspektivu za borbu palestinskog naroda uprkos brojnim preprekama. Ova borba zaslužuje punu solidarnost internacionalnog radničkog pokreta.