U posljednjih nekoliko dana, Iran je doživio najmasovnije proteste još od revolucije iz 1979. Iako manji od Zelenog pokreta iz 2009., talas protesta ipak se proširio izvan uglavnom urbanih oblasti velikih gradova na koje je taj pokret većinom bio ograničen. Ovo je veoma važna promjena koja je poprilično uzdrmala režim.

Protesti u Kermanšahu

Za sada izgleda da su ljudi iz 52 grada iz 27 pokrajina organizovali proteste nakon skupa na ulicama Mešheda, 28. decembra. Meta inicijalnih protesta u Mešhedu bio je predsjednik Hasana Rohani. Zapravo, oni su u početku bili podržavani od strane okorjelog reakcionara Ahmada Alamolhode, mešhedskog imama Džuma-namaza i čuvara 15 i više milijardi dolara vrijedne zadužbine imama Reze.

Međutim, slogani su se ubrzo okrenuli protiv cijelog klerikalnog establišmenta. Mešhed, drugi po redu najveći grad u Iranu, je oduvijek bio konzervativni i religiozni grad u kojem su tvrdokorne političke frakcije uživale veliku podršku. Ali, proteklih godina, raspoloženje u gradu se promijenilo. U stvari, ono što određuje ove proteste je činjenica da su oni podržani u slojevima i područjima u kojima je režim tradicionalno uživao veću podršku.

29. decembra, u svetom gradu Komu, domu najviših klerikalnih institucija, hiljade ljudi je izašlo na ulice i skandiralo: „Smrt Hezbolahu”, „Sejade Ali (Al Kamenei), odlazi, napusti vlast” , „Smrt islamskoj republici”. U jednom trenutku se čak mogla vidjeti i slika Če Gevare.

U sjevernom gradu Raštu. mase su skandirale: „Plemenita vojsko, pomozi ljudima”. U Haštgerdu, velika masa ljudi je skandirala: „Jedini cilj je režim, ovo je (naša) posljednja riječ.

Drugi slogani su bili protiv iranske intervencije u sirijskom građanskom ratu, i oni su glasili: „Napustite Siriju, mislite na nas”.

31.decembra su izbili prvi manji protesti u Teheranu, inicirani uglavnom od strane omladine, ispred Univerziteta u Teheranu. Iskaz jednog svjedoka na forumu „Iran Wire” je objasnio: „Slogani su bili upućeni na ekonomiju. Ljudi su postali očajni zbog nezaposlenosti, siromaštva i bijede. Zatim slogani za političkim i građanskim pravima uključujući i pravo na slobodu - individualnu slobodu, slobodu mišljenja i slobodu za grupe ljudi. Studenti sa Univerziteta su se pridružili narodu jer su i oni dio naroda”.

Slogani koji su nošeni na protestu u Teheranu, takođe su glasili: „Smrt diktatoru”, „Ljudi su siromasi, a mule žive kao bogovi” , „Nezavisnost, sloboda, Iranska Republika [što je u suprotnosti sa Islamskom Republikom].

Na drugim transparentima je pisalo „Umiremo, umiremo, ali ćemo vratiti Iran” , „Reformisti i principlisti, priča se završava” , „Hljeb, poslovi, sloboda” , ”Studenti i radnici, ujedinite se”. Policija se žestoko obračunala sa demonstrantima u Teheranu, i prema nekim izvještajima, najmanje 200 ljudi je uhapšeno, ali na kraju su se protesti prenijeli na ulice, gdje je u jednom trenutku izvršen napad na policijski kombi, i privedeni demonstranti su, kako je javljeno, oslobođeni. Ovih dana se protesti u Teheranu pripremaju za nastavak.

U isto vrijeme je izvršen napad na nekoliko banaka, posebno one povezane sa Revolucionarnom gardom, što je natjeralo policiju da rasporedi više obezbjeđenja u bankama širom države.

Takođe, u gradu Izeu, izbili su nasilni sukobi između bezbjedonosnih snaga i demonstranata, za koje je u jednom trenutku javljeno da su izbacili bezbjednosne snage u potpunosti. Dvoje ljudi je poginulo u ovim sukobima. Na državnoj televiziji javljeno je da je za sada 10 poginulih, što je posljedica oštrih mjera policije. U svakom slučaju, razmjera ovih protesta je generalno prisilila državu da usvoji jedan oprezan pristup da bi izbjegla podsticanje još većeg pokreta.

Ali izgleda da se protesti ipak nastavljaju. Iako su protesti u Teheranu isprva bili mali, postoje nagovještaji da se oni ubrzavaju i da bi moglo doći do većih manifestacija ovih dana, kada se očekuje priključivanje i drugih gradova.

Brzo širenje pokreta zapanjilo je režim, koji se mučio da pruži odgovarajući odgovor. Nakon nekoliko dana tišine, predsjednik Hasan Ruhani, se juče pojavio na televiziji. Priznao je da „ljudi imaju pravo da kritikuju”, ali je u isto vrijeme prijetio da je režim spreman da pooštri mjere u slučaju „nasilja i uništavanja državne svojine”.

U međuvremenu, stotine mirnih demonstranata na Univerzitetu u Teheranu su bili pretučeni i masovno pohapšeni, dok su u drugim djelovima zemlje demonstranti ubijani. Drugi liberalni „reformisti”, kao što je Masumeh Ebtekar, pozivali su na pooštravanje mjera protiv masa. Ovi liberali će braniti demokratska prava - ali samo dok ta prava nisu zapravo iskorištena da formulišu prave težnje masa.

Ruhani je došao na vlast prije pet godina sa obećanjima o promjenama. Milioni ljudi iz svih društvenih slojeva su ga podržali u njegovim obećanjima o okončavanju te sekuritizovane atmosfere, oslobađanju političkih zatvorenika, povećanju demokratskih prava, okončavanju izolacije Irana, povećanju životnog standarda. U njegovom obećanju da će „ne samo da će okrenuti točkove centrifuge, nego i živote ljudi” su se prepoznali milioni radnika i siromašnih. Ali, četiri godine kasnije, običnim ljudima je i dalje teško. Nezaposlenost je u konstantnom porastu, iako je inflacija sada generalno pod kontrolom, troškovi života su takođe u konstantnom porastu. Čak štaviše, Ruhanijeva uprava planira da smanji subvencije na osnovne namirnice, kao i da još više smanji novčane nadoknade za najsiromašnije.

Mapa iranskih protesta po danima

Ono čemu sada svjedočimo je pobuna ovih slojeva: siromašni, oni kojima je oduzeta imovina, niže srednje klase i dijelovi radničke klase. Pošto dolaze iz konzervativnih područja, ovi slojevi su bili pritajeni decenijama, pomireni sa životom. Zapravo, mnogi ljudi koji su protestovali na ulicama su iz istog sloja na kojeg se režim često oslanjao. Ali tome je očigledno došao kraj.

Naravno, u ovoj fazi, slogani zvuče prilično konfuzno, kreću se od ekonomskih zahtjeva i „smrti diktatoru” do pohvala Reze-šah Pahlaviju. Sve ovo odražava duboko skriveni bijes prema čitavoj pokvarenoj Islamskoj Republici. Ljudi su gladni, dosta im je nezaposlenosti, inflacije i korupcije. Pobožni i čisti zaklon iza kojeg se kler tradicionalno skrivao uništen je decenijama loše i korumpirane vladavine.

U međuvremenu, zapadni režimi i Saudijci, kao i Izrael, udružuju se u svojim naporima da profitiraju iz ovog pokreta. Donald Tramp je preko Tvitera pružio podršku „iranskom narodu”. Očigledno je da Tramp, Saudijska Arabija i Izrael prate taktiku promjene režima što se tiče Irana. Ali ti ljudi iz Irana nisu zaboravili imperijalističke zločine protiv njih, od kojih je najskoriji onaj brutalni ekonomski rat kojeg je SAD vodila protiv iranskih masa.

Ne zna se tačno šta će se desiti sutra. Moguće je da će se pokret privremeno utišati. Ali jedna stvar je sigurna: ovo je početak procesa ponovnog buđenja iranskih revolucionarnih masa. Novi sloj masa ušao je na pozornicu, a kriza režima se produbljava. Ovo su prvi potresi velikih istorijskih događaja koji će poslati udarne talase širom čitave regije i radikalno promijeniti balans klasnih snaga.