Jezive slike na televiziji i društvenim medijima su neumitne: auto bombe, masakri u noćnim klubovima, policajci ubice i ubice policajaca. To je ono što je Lenjin nazvao kapitalističkim “užasom bez kraja”. Ne samo u „dalekom“ Iraku, Avganistanu i Meksiku, već i u nekim od najprosperitetnijim gradovima u najbogatijoj državi na svijetu. Ovo je jezivo lice kapitalističke krize, krize sistema koji prijeti da povuče cijelu ljudsku vrstu sa sobom na dno.

Skoro sto godina nakon što je ruska revolucija pokazala put naprijed, civilizacija se našla u ćorsokaku. Da parafraziramo Marksove poetične riječi iz Komunističkog manifesta, čovječanstvo je prizvalo prethodno nedokučiva čuda tehnologije i produktivnosti iz krila društvenog rada. Svijet izobilja nam je na dohvat ruke. Nepovezanost, između mogućnosti i realnosti  u napornog radu i poniženju, prisiljeni smo da osjetimo na leđima miliona radnika. Ono što stoji na putu do istinski humanog društva je strukturno, institucionalno i sistemski. Ono što stoji na putu je kapitalizam.

 

U korijenu, funkcija rastuće polarizacije je širenje jaza između klasa. Ali bez jasnog izlaza i puta ka napred, izgrađeni pritisak je doveo do frustracija i nasilja. Policija je od početka ove godine ubila preko 500 ljudi. Uprkos tinjalom bijesu, nijedan policajac nije osuđen na više od dvije godine sve dok “Black Lives Matters” nije eruptirao nakon ubistva Majka Brauna i Erika Garnera. Drska ubistva Altona Sterlinga u Baton Ružu i Filandra Kastilja u Twin Sitiju bile su iskre koje su odmah obnovile proteste BLM. Spontane demonstracije su ponovo preplavile ulice širom zemlje, a uhapšeno je na stotine ljudi.

U Dalasu, veteran američke vojske koji je služio u Avganistanu, bijesan zbog zadnjih vansudskih ubistava od strane policije, ubio je pet uniformisanih policajaca i pucao na nekoliko drugih na samom kraju mirnog protesta BLM. Ali individualni teror, čak i kad je odgovor na organizovani teror kapitalističke države, može ojačati samo reakciju. To ne može promijeniti fundamentalni odnos između eksploatatora i eksploatisanih, između klase tlačitelja i potlačenih. Objasnio je Lav Trocki: “Osveta pojedinca nas ne zanima, račun koji moramo naplatiti kapitalizmu je prevelik da se naplati nekom funkcioneru.”

Najbolje što  liberalni političari i ulizice mogu ponuditi su krokodilske suze i šuplji apeli na jedinstvo i nenasilje. Oni se žale na “slamanje” nacije, mole za kraj podjele između policije i naroda koji “služe”, i nervozno opisuju državu kao “bure baruta” spremno da eksplodira. Naoružani do zuba, profitirajući milijardama prodajom oružja, bombardovanja širom svijeta, i gurajući zakone da razoružaju radničku klasu, oni pobožno podsjećaju da su svi životi važni – na šta bi Džordž Orvel dodao, “ali neki su životi važniji od drugih.”

Relativni klasni mir poslijeratnog buma, sa naglasom na “relativni”, kao “rat protiv droge” je bio jednostrani građanski rat vođen protiv siromašnih, zasnovan na  ekonomskom bumu. Prosperitet je odmakao  diktaturu kapitala od značajnog broja stanovništva. Ali to ne može trajati u nedogled. Sistem truli iznutra. Zaštita takozvane američke srednje klase je nemilosrdno erodirala. Na frontu u odbrani privatnog vlasništva 1% stanovništva  su male vojske militarizovane policije, teško da je to recept za klasni mir. Nametnuti teror od strane države u siromašnim četvrtima je neophodan, jer radnici i siromašni čine veliku većinu. Kako autoritet i strah od policije opada, kapitalisti strahuju da će njihova „zavadi pa vladaj“ strategija izmaći kontroli jer njih je premalo da brane svoje bogatstvo i moć sami.

Tretirani kao gladni štakori u kavezu, ljudi će početi ponašati u skladu sa tim. Kad bi svi imali posao, zdravstvo, obrazovanje i sigurnost, priuštivo domaćinstvo, odnosi između ljudi bi se transformisali i ne bi bilo potrebe za policijom. Ali sa oskudicom dolazi i potreba da se izvrši nejednaka razmjena resursa. Apsurdna kontradikcija koju moramo da riješimo je ta da je kapitalistička oskudica umjetna. Postoji više nego dovoljno za sve. To je samo motiv za profit, koji stoji na putu racionalnog sistema proizvodnje, distribucije i razmjene u skladu sa okolišem.

Radnička klasa ima moć da pomete kapitalizam jednom za sva vremena, pod uslovom da ima rukovodstvo koje će iskoristiti tu ogromnu neiskorištenu moć naše klase. U nedostatku takvog rukovodstva,  nestabilnost može se odužiti godinama pa čak i decenijama. Krivica za ovaj zastoj u konačnici leži u prokapitalističkim vođama rada, koji sjede na vulkanu revolucionarnog potencijala ali odbijaju da oslobode latentnu moć radnika. Novo rukovodstvo mora hitno biti uspostavljeno.

Dok idemo ka, kako je jedan republikanski senator rekao „vatri u kontejneru“ , izborima, polarizacija i haos će se samo produbiti. Sandersova izdaja njegovih pristalica će dovesti mnoge u situaciju da traže rješenja izvan postojećeg sistema i izvan reformizma. Udio birača koji se identifikuju kao „nezavisni“ je  visok 39% - množina biračkog tijela. Milioni ne mogu odlučiti koji veliki kandidati su „manje zlo“. Pod tim uslovima, nezavisne socijalističke partije bi brzo mogle dobiti zamah, i političku moć.

Kao marksisti mi razumijemo da, da bi stali na kraj policijskoj brutalnosti, rasizmu, nasilju, siromaštvu, eksploataciji i ugnjetavanju, moramo stati na kraj kapitalizmu. Mi objašnjavamo da klasno nezavisna politička i ekonomska borba je jedini način da savladamo otpor kapitalista i njihovih branitelja. Svjesni smo da postoje moćne centrifugalne sile koje nastoje razdvojiti jedinstvo radničke klase. Srećom, nadjačane su od strane daleko moćnijih sila koje nas neumoljivo guraju da zajedno branimo naše kolektivne interese. Ali jedinstvo klase na svim frontovima ne može jednostavno biti proglašeno već iskovano u zajedničoj borbi. To je naš zadatak u narednom periodu.

Izgradnja organizacije sposobne za pružanje organizacijskih metoda i teorijskog kompasa neće nužno biti automatska ili laka. Međutim, prema dobrom starom američkom pragmatizmu, „svaki problem ima rješenje,“ i „postoji alat za svaki posao“. Problem je kapitalizam a alat je masovna revolucionarna partija sa korijenom na svakom radnom mjestu, naselju i kampusu. Pozivamo vas da se pridružite i pomognete u izgradnji Internacionalne Marksističke Tendencije!