Reakcionarni islamistički terorizam je ponovo udario prošle noći u koordinisanim napadima na različita mjesta u Parizu ostavivši iza sebe 128 mrtvih i preko stotine teško ranjenih. Ovo je u cjelosti reakcionarni napad na obični radni narod, većinom omladinu, koja je uživala u večernjem izlasku u restoranima, koncertnim dvoranama i na fudbalskom sadionu. Osuđujemo ubilačku bandu koja je izvela ove napade i izražavamo solidarnost sa narodom Pariza.
Krajnja desnica i reakcionari u Francuskoj i drugdje već pokušavaju izvući političku korist okrivljujući za napade izbjeglice koje su skoro došle u Evropu. Možemo očekivati slično, ne samo od krajnje desnice, već i od „mejnstrim" desnih buržoaskih političara. Ove napade će takođe iskoristiti da okrive muslimanske zajednice u Evropi.
Dalje, vladajuća klasa, kao i prije, iskoristiće ove brutalne napade za smanjivanje demokratskih sloboda, povećanje moći sigurnosnih snaga, legalizaciju daljeg nadzora itd. Slične mjere su primjenjene i nakon napada na Šarli Ebdo u januaru, ali kao što vidimo nisu spriječile jučerašnje terorističke napade.
Radnički pokret mora se oduprijeti pokušajima svaljivanja krivice na izbjeglice, imigrante i muslimanske zajednice i ne smije upasti u zamku „nacionalnog jedinstva". Radnici i omladina u Francuskoj i drugdje, bez sumnje, će biti istinski potreseni užasom, gađenjem i tugom. Već juče je došlo do izliva solidarnosti naroda Pariza koji je otvorio svoje domove onima koji bježe od napada i zaglavljeni su saobraćajnoj gužvi.
Vladajuća klasa će pokušati iskoristiti ove emocije da skupi cijelu populaciju iza sebe. Ali sloboda, bratstvo i jednakost ne znače isto otpuštenom radniku Er Fransa i gazdi Er Fransa koji je nemilosrdno otpustio hiljade radnika. Ne može biti nacionalnog jedinstva između ovo dvoje.
Takođe moramo odbaciti licemjerje vladajuće klase i njihovih predstavnika koji nisu nevine žrtve ovih napada. Ovi teroristički napadi nisu odvojeni od skorašnjeg uspona reakcionarnog islamističkog fundamentalizma u zemljama kao što su Srija, Irak i Libija, koji je direktna i indirektna posljedica imperijalističkih intervencija. Američki, britanski i francuski imperijalizam i njihovi saveznici Turska, Katar, Saudijska Arabija, su naoružavale, podržavale i obučavale ISIL, Al Nusru, Talibane i druge slične reakcionarne džihadističke grupe s ciljem da obezbjede sopstvene interese i potkopaju svoje suparnike u regionu.
Moramo odbaciti svaki pokušaj predstavljanja ovih napada kao „sukoba civilizacija" ili „Islama protiv evropskih vrijednosti, s ciljem opravdavanja nacionalnog jedinstva protiv „zajedničkog neprijatelja". To je laž. Radni narod i sirotinja u Libanu, Siriji, Jemenu, Avganistanu, Pakistanu, Turskoj, Nigeriji i drugim zemljama na Bliskom Istoku svakodnevno pate pod istim reakcionarnim terorizmom. U četvrtak, teroristi ISIL-a su izveli samoubilački napad u Bejrutu gdje su ubili desetine ljudi. Ove sedmice stotine su marširale u Avganistanu protiv zločina Talibana. U Avganistanu, osamdesetih godina SAD je prvi finansirao i podržavao snage mračne reakcije u borbi protiv režima Narodne demokratske partije Avganistana i SSSR-a.
Zato borba protiv terorizma ne može biti odvojena od borbe protiv imperijalističke intervencije i rata, i borbe protiv sistema koji stvara takve uslove u kojima buja religijski fanatizam.
