Glad pustoši Gazu. Tokom proteklih sedmica iz okupirane teritorije dolazile su najstrašnije slike, prikazujući muškarce, žene i djecu svedene na kost i kožu. Milion djece u Gazi – polovina stanovništva – u opasnosti je od izgladnjivanja. Najmanje 180 Palestinaca, uključujući 93 djece, već je umrlo od pothranjenosti, a desetine sada umiru od gladi svakog dana.

Foto: Ashraf Amra, Wikimedia Commons

Svi znaju da je glad u potpunosti ljudski izazvana. Ispred Gaze, stotine kamiona natovarenih hranom, formulom za bebe i medicinskom opremom stoje neiskorišteni već peti mjesec zaredom – na samim granicama ima dovoljno pomoći, spremne da u svakom trenutku nahrani svih 2,1 milion stanovnika Gaze na tri mjeseca.

Skromna količina pomoći koja uspijeva da uđe potpuno je nedovoljna. Otkako je “Humanitarna Fondacija za Gazu” preuzela kontrolu, broj punktova za pomoć smanjen je na jedan posto od broja kojim je upravljao UN prije blokade. Ti punktovi pretvoreni su u mjesta pokolja, u kojima je najmanje 1 400 Palestinaca ubijeno – upucano od strane izraelskih vojnika ili stranih zaštitara. Ovo nije pomoć, već plansko izgladnjivanje.

Zapadno licemjerstvo

Imperijalističke zapadne vlade počele su paničiti zbog političkih posljedica sve veće gladi. Makron, Merc i Starmer sada govore kako je situacija otišla predaleko. Čak je i Tramp izjavio da su slike izgladnjele djece “stvarne” – kao da je ikada bilo sumnje.

Nakon što su u potpunosti podržali Izrael u njegovom genocidu, političari sa Zapada sada pokušavaju prikriti vlastitu ulogu simboličnim gestama. Počeli su nasumično izbacivati nekoliko tona pomoći iz zraka u Gazu – kap u okeanu onoga što je potrebno – samo da bi izgledalo kao da nešto rade. Time hiljade Palestinaca dovode u opasnost, jer se paketi bacaju u zone gdje je IDF jasno stavio do znanja da će pucati u Palestince na licu mjesta.

U svom najciničnijem potezu, Francuska, Britanija i Kanada sada prijete da će priznati Palestinu u Generalnoj skupštini UN-a u septembru.

Njihove vlastite izjave pokazuju koliko su licemjerni. Na primjer, izjava britanske vlade navodi mogućnost da povuku prijetnju priznavanja, s kojom će nastaviti “osim ako izraelska vlada ne poduzme suštinske korake ka okončanju užasne situacije u Gazi i ne obaveže se na dugoročno održivi mir, uključujući omogućavanje UN-u da bez odlaganja nastavi isporuku humanitarne pomoći narodu Gaze kako bi se okončalo izgladnjivanje, pristanak na prekid vatre” itd.

Foto: Ashraf Amra, Wikimedia Commons

Drugim riječima, palestinska državnost za njih nije princip, niti neotuđivo pravo palestinskog naroda – to je samo smokvin list kako bi prikrili vlastito saučesništvo i način da malo diplomatski pritisnu Izrael. Već 30 godina, još od Sporazuma iz Osla, zapadni lideri tvrde da su za palestinsku državnost i stalno govore o “putu” ka rješenju s dvije države. A sve to vrijeme su zatvarali oči pred izraelskim neprekidnim ekspanzionizmom, koje je sistematski uništavao bilo kakvu mogućnost takvog rješenja.

Sama izraelska vladajuća klasa odavno je odbacila i najmanju pretenziju da će dopustiti postojanje nezavisne palestinske države. Prošle sedmice izraelski Kneset usvojio je prijedlog kojim podržava potpunu aneksiju okupirane Zapadne obale.

Palestina nikada nije bila dalje od nezavisnosti nego sada. Za to je najviše odgovorna zapadna vladajuća klasa.

Zapadne vlade sada govore o priznavanju “nezavisne palestinske države”, ali one su same odgovorne za to što više nema šta da se prizna. Potezati pitanje formalnog “priznanja” pred palestinskim pokretom nakon skoro dvije godine podržavanja genocida i usred ogromne gladi je bolesna šala.

Nakon svakog koraka nisu učinili suštinski ništa kako bi zaustavili genocid. Zapravo, Netanjahu je dobio slobodu da eskalira genocid pod najmanjim “humanitarnim” izgovorima. On zna da bilo kakve prijetnje neće imati stvarne posljedice. Na kraju dana, dolari i oružje će i dalje stizati.

Zapad je dao punu podršku Izraelu, tvrdeći tada da brane njegovo “pravo na samoodbranu”. Sada dižu ruke u užasu i pretvaraju se da ih je trenutna situacija iznenadila. Sve vrijeme su znali šta se dešava.

Današnja glad je bila predviđena – čak i hvaljena – od strane same izraelske vlade još od 07. oktobra 2023. Umjesto “promjene” u njihovoj genocidnoj politici, to je užasan vrhunac logike cionizma i gotovo dvije godine neselektivnog bombardovanja.

Neposredno nakon 7. oktobra, Joav Galant, bivši ministar odbrane, bez srama je govorio o “borbi protiv ljudskih životinja”. Njihovi saveznici na Zapadu nisu ni trepnuli. Umjesto toga, ohrabrili su Netanjahua podržavajući “neotuđivo” pravo Izraela da baci beskonačan broj bombi na Gazu u ime “samoodbrane”.

Sada se zapadni lideri prave da nisu mogli znati da će rat započet u oktobru 2023. završiti glađu. Ali poslušajte riječi general-majora Gjore Ejlanda – savjetnika izraelskog ministra odbrane – koji je samo mjesec dana nakon 7. oktobra otvoreno govorio o korištenju hrane i pomoći kao sredstva za ubijanje, i pozdravljao humanitarnu katastrofu:

“Ne smijemo se ustručavati od [humanitarne katastrofe i epidemija], koliko god to bilo teško. Na kraju krajeva, ozbiljne epidemije na jugu pojasa Gaze približit će nas pobjedi.”

Zapadni lideri bili su potpuno svjesni šta Izrael namjerava. Jedini razlog što sada glume jeste taj što osjećaju pritisak koji se gomila među masama– strah ih je!

Nema povratka

Uzmimo Keira Starmera i britansku laburističku vladu. Tokom Trampove nedavne posjete Škotskoj, Starmer je rekao da je “nedvosmislen” u svojoj zabrinutosti zbog “neizrecivih i neopravdivih” scena u Gazi i da je “užasnut” slikama izgladnjele djece i beba.

Ali za bilo koga ko ima i najmanje znanja o stvarnim postupcima laburista, ove izjave zvuče kao čista laž. Britanija ne samo da pomaže Izraelu u vojnim operacijama u Gazi izviđačkim letovima (kojih su izveli na stotine), nego mu prodaje oružje i obučava vojnike IDF-a. Laburisti su zapravo odobrili više oružja za Izrael u tri mjeseca nego torijevci u četiri godine!

Foto: No 10, Flickr

Kod kuće, laburisti su uveli mjere protiv palestinskog pokreta, proglasivši grupu za neposredno djelovanje Palestine Action terorističkom organizacijom. Podržavanje te grupe sada je kažnjivo sa do 14 godina zatvora.

Isto je i s ostalim ratnim zločincima – Mercom, Makronom, Trampom i njihovim prethodnicima. Ovi “demokratski” i “humanitarni” lideri omogućili su neprekidan tok pomoći Izraelu uprkos svemu, jer, bez obzira na to što govore, Izrael je neophodan za održavanje zapadne imperijalističke kontrole nad Bliskim istokom. To će im uvijek vrijediti više od sudbine Palestinaca.

Izrael ovisi o toj pomoći od kad je osnovan. Zapadni imperijalisti nisu samo saučesnici: ovaj genocid ne bi bio moguć bez njihove finansijske, diplomatske i vojne podrške.

Nemiri na horizontu

Moramo jasno reći da su oni ti koji su izazvali ovu glad, i da je ova njihova reakcija proizvod panike i straha od revolucionarnih posljedica.

Netanjahuov politički opstanak zavisi od nastavka rata. Ali njegovi postupci sve više stavljaju njegove pokrovitelje u nemoguću poziciju. Ne zato što ih grize savjest, već zato što nevjerovatno užasne scene genocida bude jedinu snagu koja bi mogla prisiliti Zapad da povuče podršku za te ratne zločine – mase.

Na Bliskom istoku također, bijes može svakog trenutka prerasti u otvorenu pobunu. Egipat vrije od nezadovoljstva, a Sisi guši sve što bi moglo potaknuti masovni pokret protiv genocida. Ove sedmice, potezom bez presedana, prisilio je velikog imama Ahmeda al-Tajeba – najvišeg autoriteta u sunitskoj islamskoj misli – da povuče izjavu kojom se osuđuje izraelska kampanja izgladnjivanja.

Šta god bi moglo potaknuti bijes društva, nailazi na brutalnu represiju, bilo da dolazi s vrha ili dna društva. Prije samo nekoliko dana izbili su protesti sjeverno od Kaira nakon što je mladić umro od torture u policijskom pritvoru. Hiljade su izašle na ulice i sukobile se s policijom. Značajno je da su mase ponovo uzvikivale slogan iz revolucije 2010–11: “Narod želi pad režima.”

Foto: Jaber Jehad Badwan, Wikimedia Commons

U drugom incidentu, koji mnogo govori o raspoloženju među masama, južno od egipatske prijestolnice, prošle sedmice dvojica pro-palestinskih aktivista upala su u sjedište Državne bezbjednosti s lažnim oružjem, uzeli više policajaca za taoce i zahtijevali da se otvori granični prijelaz Rafah prema Gazi, te optužili zarobljene službenike za hapšenje onih koji pokušavaju dostaviti pomoć izgladnjelim Palestincima.

Snimci su pregledani preko milion puta prije nego što je kanal na Telegramu ugašen. Dvojica muškaraca su sada nestala, a vlada tvrdi da je priča izmišljena kao dio zavjere Muslimanskog bratstva.

U međuvremenu, masovni protesti održani su ispred egipatskih ambasada širom svijeta, uključujući i u Iraku, dok raste bijes prema Sisijevom režimu.

Ovaj narodni bijes osjeća se širom svijeta, pa je čak i Tramp bio prisiljen promijeniti ton. Na konferenciji sa Starmerom na svom golf terenu u Turnberryju, pokušao je igrati na obje strane – s jedne strane, suprotno tvrdnjama Izraela, rekao je da u Gazi postoji “prava glad”, a s druge da bi pritiskanje Izraela na bilo kakav dugoročni mirovni plan bilo “nagrađivanje Hamasa”.

Njegovo licemjerstvo samo će pogoršati stvari. Bez obzira na to kakvu oštru retoriku vlade pokušaju iskoristiti da smire bijes i gađenje javnosti, njihova dvostruka imperijalistička politika postaje sve očiglednija običnim ljudima. Kada djela ne prate riječi – kada između njih postoji pravi ponor – njihove izjave će biti viđene onakve kakve jesu: obmana i saučesništvo.

Svaki dan hiljade ljudi dolaze do ovog zaključka, a podrška Palestini nikada nije bila veća. U SAD-u, Gallupova anketa iz ove sedmice pokazuje da je odobravanje izraelskih akcija u Gazi palo na rekordno nizak nivo od početka rata.

U Britaniji, Laburistička partija je, u roku od sedmicu dana, izgubila prednost u podršci i članstvu u korist nove stranke Jeremyja Corbyna, osnovane na programu obustave prodaje oružja Izraelu.

Događaji u Gazi gurnut će ubice iz Westminstera i Bijele kuće u još dublju krizu, a milioni će doći do zaključka da, kako bi se glad i ubijanje u Gazi zaustavili, imperijalisti odgovorni za to moraju biti srušeni.

Tekst je objavljen 04. avgusta 2025.