Friedrich Merz, vođa desničarskih Kršćanskih demokrata (CDU), biće sljedeći njemački kancelar. U izbornoj noći, izjavio je da bi vlada trebala biti sastavljena do Uskrsa, tvrdeći da je njegova misija ujediniti Europu i da sve ovisi o vodstvu iz Njemačke. Merz želi biti "europski kancelar" koji će se suprotstaviti SAD-u, Rusiji i Kini i, kako je Der Spiegel zahtijevao, pretvori EU u "veliku silu".

[Originalno objavljeno na njemačkom jeziku na derkommunist.de]

Ali ovaj zadatak će se pokazati nemogućim. Sljedeća vlada će biti slaba i nestabilna - čak i više nego prethodna vladajuća koalicija. Na osnovu svoje nekadašnje snage koja je sada stvar prošlosti, njemački kapitalizam je ušao u oštar pad.

Pirova pobjeda za CDU

Merz će preuzeti dužnost kao najnepopularniji kancelar u povijesti. On je već samo upola "popularan" kao bivši socijaldemokratski kancelar Olaf Scholz kad je preuzeo dužnost 2021. godine. Prema Politbarometru, Merz uživa popularnost od samo 32 posto. Izborni rezultat CDU/CSU - 28.5 posto - također nije odraz snage. To je drugi najgori rezultat u povijesti stranke - samo 4,4 posto bolji nego 2021.

Rasističko pitanje migracije, koje je ponovno isplivalo posljednjih tjedana, podijelilo je i polariziralo mase. Friedrich Merz je pokušao naglasiti da je Merkelova era CDU-a - s politikom otvorenih vrata za migrante - sada konačno završena i da CDU vodi otvoreno rasistički kurs. U tu svrhu, on je u Bundestagu glasovao o ograničavanju migracije neposredno prije izbora. Liberalna FDP glasala je uz CDU i desničarsku demagošku AfD, ali to nije spasilo liberale od potpunog izbornog uništenja.

Zeleni i socijaldemokrati (SPD) su se pretvarali da su bijesni, ali nisu bili u stanju to iskoristiti . Nepovjerenje i odbacivanje obje strane su duboko ukorijenjeni. Ovi izbori su kaznili stranke iz prethodne, takozvane semafor koalicije. SPD je dobio 16,4 posto; Zeleni su dobili 11,6 posto; a FDP samo 4,6 posto. Naša perspektiva nakon saveznih izbora 2021. potvrđena je: "Progresivna koalicija" je prekršila sva svoja obećanja. Kao rezultat toga, pad CDU-a je privremeno zaustavljen, a AfD je sada znatno jači.

Merzov pokušaj da pobijedi AfD na njihovom terenu nije pomogao CDU-u, koji je pao ispod svojih predviđenih rezultata u anketama. Iznad svega, Merz je učvrstio uspjeh AfD-a, koji je pravi pobjednik izbora s 20,8 posto glasova. Beskompromisna, anti-establišment fasada AfD-a sve više donosi plodova, jer mase ne odbacuju samo politike "semafor koalicije" (SPD, FDP, Zeleni), već i one "Velike koalicije" (CDU, SPD) prije nje.

Lijeva stranka (Die Linke) - koja je dobila 8,8 posto glasova - također je uspela postići iznenađujući povratak zahvaljujući tome. Ona je sada najjača snaga među mladima i pobijedila je na izborima u Berlinu. Iako je program Die Linke daleko od pružanja antikapitalističke alternative establišmentu i AfD-u, imao je koristi od povezivanja s militantnom energijom izraženom stotinama tisuća ljudi koji su demonstrirali protiv Merza i AfD-ovog zakona o imigraciji. Die Linke se doživljava kao militantna stranka, suprotstavljena otvorenom rasizmu etabliranih stranaka i brutalnim politikama štednje u Berlinu. To joj je omogućilo da se poveže s brigama velikog dijela mladih: strah od opadanja životnog standarda, rata, klimatske katastrofe i porasta desnice. Ostaje da se vidi hoće li se energična mobilizacija oko izborne kampanje stranke pretvoriti u radikalniju opoziciju budućoj vladi.

Izvor: European Peoples Party, Wikimedia Commons

Prema preliminarnim rezultatima, populistička Sahra Wagenknecht Savez (BSW) - koja je dobila 4,97 posto glasova - nije ušla u parlament, zbog manjka od oko 12.000 glasova. Nije potpuno isključeno da će i dalje ući u parlament, ako uspiju preći potreban prag od 5 posto. U tom slučaju Merz će morati formirati trostruku koaliciju, kako bi dobio dovoljno mjesta za većinu u parlamentu. To bi zahtijevalo iznimno nestabilnu vladu sastavljenu od CDU/CSU, SPD i Zelenih. Ali čak će i koalicija CDU/CSU i SPD koja se sada pojavljuje biti paralizirana pod pritiskom globalne krize i klasne borbe.

Na kraju ovog parlamentarnog mandata, bez obzira koliko dugo traje, Die Linke će potonuti, osim ako se ne pokažu sposobnima da organiziraju radikalnu masovnu opoziciju štednji i napadima koje vladajuća klasa planira pokrenuti. Ako ne bude snage koja se vjerodostojno bori za interese radničke klase i mladih, onda bi AfD mogla postati najjača snaga na sljedećim saveznim izborima. Sada je opet red na CDU/CSU da produbljuju krizu buržoaske demokracije, državnih institucija i ekonomije. Merz će imati mnogo prilika da to učini, jer njegov program nema rješenja za probleme našeg vremena.

Trumpov udarni val kroz Europu

Donald Trump je povukao zavjesu s Europe i otkrio svijetu njemački kapitalizam u svom nestalom sjaju: krhkog i uplašenog. Joe Biden je već započeo proces potkopavanja njemačke vladajuće klase kada je uništio plinovod Nord Stream. Trump sada dovršava posao razarajući "transatlantsko partnerstvo".

Bez razvijene industrije ili sposobnog NATO-a, njemački imperijalizam je patuljak među patuljcima u neskladnoj europskoj zajednici patuljastih nacija. Ovo je početak kraja za EU. Bez snažne Njemačke ne može postojati učinkovita EU. Bez djelotvorne EU, Njemačka neće imati na šta se osloniti u međunarodnim odnosima.

Izvor: Gage Skidmore, Flickr

EU gubi ulogu u imperijalističkom poretku. Pojavljuje se novi svjetski poredak u kojem se Njemačka, a s njom i EU, raspada zbog globalne krize kapitalizma i borbe između imperijalističkih sila SAD-a, Kine i Rusije. Nijedna sila na zemlji ne može zaustaviti ovaj proces, a još manje svi ograničeni ljudi koji se sada hvataju za kormilo vlade.

Sve za vojsku

Merz je bio prisiljen priznati novu stvarnost da "ovi Amerikanci, ova vlada, su u velikoj mjeri ravnodušni prema sudbini Europe". Trumpova administracija, rekao je, nije intervenirala drugačije od Rusije u ovoj izbornoj kampanji. Za budućeg kancelara, EU mora postići vojnu neovisnost od SAD-a. Na kraju krajeva, nije čak ni jasno hoće li NATO uskoro još uvijek postojati  'u svom sadašnjem obliku'.

Robert Habeck (Zeleni), bivši zamjenik kancelara, koji je dan nakon izbora odustao od političke karijere, očajnički je izjavio da su "velike sume novca" sada potrebne kako bi se u vojnom i ekonomskom smislu uhvatili u korak s SAD-om. Sve što nas ''trenutno veže i drži'' - umalo da napravi freudovski propust da kaže "porobljuje" - kontroliraju američki tehnološki divovi, koji su sada bliski s Donaldom Trumpom.

Izvor: Bundeswehr-Fotos, Flickr

Scholz je upozorio svoje kolege da se mora održati "konsenzus": "Ne bismo trebali podržavati kraj NATO-a". Merz također ostaje lojalni vazal SAD-a. Njegova jedina nada je da Trump ostane u NATO-u. Kako bi se to postiglo, Njemačka mora uvjeriti SAD na NATO samitu u lipnju da će potrošiti "više od 2% BDP-a" na naoružanje, kaže Jens Spahn (CDU). Merz također vidi 5 posto kao mogućnost - u skladu s Trumpom.

Ali Trump je postavio visoki cilj jer želi povući SAD iz Europe i napustiti članak 5 NATO-a - osnovu NATO-a kao vojnog saveza. To se može vidjeti u njegovim idejama o "mirotvorstvu" nakon rata u Ukrajini, koje Trump želi da provedu europske trupe. Ako bude po Trumpovom, Članak 5 neće se primjenjivati na ove trupe.

Bankrot "Zapada"

Rat u Ukrajini je najneposrednija arena u kojoj liberalna, transatlantska elita CDU-a, Zelenih, FDP-a i SPD aparata vodi svoju borbu za opstanak protiv novog svjetskog poretka. Cijeli njihov pogled na svijet se ruši. Ukrajina ide prema neizbježnom porazu. Sada Trump ide iza leđa Europljana kako bi pregovarao o miru, jer produženje rata nije u egzistencijalnom interesu američkog imperijalizma.

Europski establišment, s druge strane, želi da Ukrajina vodi rat do pobjede, jer poraz u Ukrajini je poraz i za EU, NATO i "zapadne vrijednosti". Ne mogu si priuštiti da budu izloženi kao potpuno bankrotirani pred cijelim svijetom - pogotovo ne pred europskom radničkom klasom i mladima.

Europski transatlantski establišment već tretira ukrajinski rat kao svjetski rat, jer on donosi novi svjetski poredak: ravnoteža moći između SAD-a, Rusije, Kine i Europe se masivno pomjerila. Rat u Ukrajini pokrenuo je podjelu Europe među ovim silama.

Ukrajinska krv

Merz se stoga nada da će napori Trumpove administracije biti blokirani u američkom Kongresu i da će se rat u Ukrajini nastaviti - uz američku podršku. EU nije u stanju samostalno financirati rat i opskrbljivati ukrajinsku vojsku. Zato europska transatlantska elita traži uvjerljive argumente da uvjeri Trumpa. Annalena Baerbock (Zeleni), koja je još uvijek ministrica vanjskih poslova, nedavno je izjavila da EU planira mobilizirati 700 milijardi eura za ovaj rat.

No Trumpov stav je jasan: ako Ukrajina i EU ne prihvate ishod njegovih pregovora s Rusijom, morat će nastaviti raditi bez SAD-a. Merz, s druge strane, je jasno iznio svoj stav o ratu: "Sloboda je važnija od mira". On je još uvijek za snabdijevanje krstarećim projektilima Taurus i financiranje rata sa još milijardi eura.

Samo jedna stvar je važna za Merza, Scholza, Habecka i dr.: Ukrajinci treba da nastave da se bore za "našu demokraciju" i "našu slobodu". Iza velikih ideala "neodlučivanja o završetku rata iza leđa Ukrajinaca" leži hladni interes njemačke i europske liberalne elite u kupovini sfere utjecaja EU ukrajinskom krvlju.

Njemačka elita, zajedno sa svojim prijateljima u Parizu, Londonu i Varšavi, spremni su nastaviti krvoproliće, ali ne zbog samoopredjeljenja i suvereniteta Ukrajine. Scholz kaže da je EU najviše učinila za Ukrajinu i stoga bi također trebala igrati ulogu u odlučivanju o sudbini Ukrajine. Na kraju krajeva, "ništa ne bi funkcioniralo tamo bez nas".

Nije samo Trump taj koji želi profitirati od ulaganja u ukrajinski rat pokušavajući staviti ruke na ukrajinske sirovine. EU, a posebno Njemačka, također želi svoj dio ukrajinskog kolača i da odbrani svoju sferu utjecaja od Rusije ukrajinskom krvlju.

Transatlantski establišment gubi kontrolu nad stvarnošću. Biden ih je natjerao na rat u Ukrajini protiv njihove volje. Sada kad je rat očito izgubljen, ne žele ga okončati. Dok im ponestaje novca za industriju, infrastrukturu i socijalnu državu, žele potrošiti još više novca na besmislen rat. To će zauzvrat potaknuti klasni rat na domaćem frontu.

Uspon AfD-a

Sljedeća arena u borbi za opstanak je u samoj Njemačkoj. Otvorena je borba za kontrolu državnog aparata i političke orijentacije zemlje. Kriza "zapadnih vrijednosti" odraz je unutarnje krize liberalizma. Robovska odanost SAD-u postala je prirodna za cijelu vladajuću klasu.

Vladajuća klasa pokušava nemoguće balansiranjem između "nezavisnosti" i ropstva američkom imperijalizmu, ali njeno vrijeme je isteklo. Osnova "transatlantskog partnerstva" odavno je prestala postojati. Vladajuća klasa je uvijek namjerno ignorirala ovu činjenicu.

Sve više razloga da bude uhvaćena potpuno nepripremljena još jednom izdajom SAD-a: Trumpova podrška AfD-u. Na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, JD Vance je branio AfD i optužio njemačku elitu da je najveća prijetnja demokraciji. Elon Musk je javno promovirao AfD, kao i Trump. AfD, koju su liberali proglasili prokremljovskom, anti-američkom strankom, sada se također ispostavlja kao nesvjesni trojanski konj za Trumpovu vladu.

Izvor: Olaf Kosinsky, Wikimedia Commons

Za krilo američke vladajuće klase koja se ujedinila iza Trumpa, podrška reakcionarnih nacionalističkih stranaka u Europi je još jedna poluge za promicanje nejedinstva u EU-u, dodatno ga paralizirajući kako bi izvukla najbolje dogovore u jednostranim pregovorima. Svojim anti-EU stavom, AfD, kao i sve druge desničarske anti-EU stranke, ojačat će centrifugalne snage EU-a. To će ubrzati preraspodjelu europskih resursa i tržišta između SAD-a, Kine i Rusije.

Plašeći se za svoju moć u državnom aparatu i u Europi, CDU se sada poziva na potrebu za jedinstvom. Jedan od vođa CDU-a, Jens Spahn, više puta je upozoravao da SPD i Zeleni moraju biti spremni u potpunosti podržati program CDU-a, inače će AfD biti nezaustavljiv. SPD je posebno spreman učiniti CDU-u ovu uslugu.

Ali to neće naškoditi AfD-u i oni neće biti u mogućnosti braniti svoju kontrolu državnog aparata protiv AfD-a još dugo. Naprotiv, što više Merz kopira politiku AfD-a u pitanju migracije, dok istovremeno prebacuje cijeli teret krize na radničku klasu i uključuje se u daljnje ratovanje, to će AfD dobiti više podrške. Njihova anti-establišment demagogija donosi plod jer transatlantska elita podriva zemlju već desetljećima i život postaje sve teži i teži za mase.

Njemačka na prvom mjestu

Ova borba za opstanak transatlantske elite ima svoje korijene u krizi kapitalizma. Sve vladajuće klase - prije svega vladajuća klasa u SAD-u - žele prebaciti svoje ekonomske probleme i predstojeću klasnu borbu na druge zemlje. Ako SAD, kao najveća imperijalistička sila, favorizira "Amerika na prvom mjestu", tj. ekonomski nacionalizam, onda svi ostali moraju slijediti.

Njemačka se također sve više fokusira na "Njemačka na prvom mjestu", što znači državne subvencije za vlastite banke i korporacije. U EU-u je ta tendencija već bila izložena u energetskoj krizi 2022. Njemačka vladajuća klasa se usredotočila prvenstveno na spašavanje vlastite ekonomije s takozvanim "dvostrukim udarcem" od 200 milijardi eura Olafa Scholza. Sada, s industrijskom krizom u Europi, vladajuća klasa ponovno pokušava spasiti vlastitu ekonomiju, fokusirajući se isključivo na deindustrijalizaciju Njemačke i vlastitu proračunsku krizu.

Vladajuća klasa nije u stanju mobilizirati novac za to. Da bi to učinila, morala bi ukloniti ustavnu granicu državnog duga - takozvanu dužničku kočnicu, koja je učvršćena u ustavu i stoga zahtijeva dvotrećinsku većinu da se promijeni ili ukloni. To bi vrlo dobro mogla produbiti nova vlada, zajedno s masivnim rezovima u socijalnoj državi. Međutim, bez obzira na subjektivnu volju Merza, sukob oko "dužničke kočnice", koji je uzrokovao kolaps prethodne koalicije, može se pretvoriti u parlamentarnu mrtvu točku. Istovremeno, Njemačka se protivi dugovanju EU-a općenito i zahtijeva nisku razinu državnog duga za ostale članice EU-a. Stoga on predstavlja prepreku zajedničkom europskom nastojanju.

Buduća vlada Merza će se posebno usredotočiti na još veći ekonomski nacionalizam, čime će dodatno potkopati jedinstvo EU-a i ekonomski oštetiti cijelu EU. Međutim, to je u izravnoj suprotnosti s interesima njemačkog kapitala, koji treba sve veće mogućnosti slobodne trgovine i ujedinjene EU. Merz neće naći odgovor na ovu proturječnost i razočarat će nade svojih europskih kolega kao "europski kancelar". Pod njegovim vodstvom, centrifugalne snage EU će se pojačati.

Budući da će teret ove krize prvenstveno nositi radnička klasa i mladi kroz politike štednje, polarizacija u Njemačkoj i Europi će rasti. Naglašavanje "njemačkih interesa" će promicati desničarske elemente elite na vrh buržoaskih stranaka. Budući da AfD dobiva snagu pod maskom antiestablišmenta, desno krilo CDU-a će se otvoreno truditi da se priključi AfD-u. Merz će iza sebe ostaviti još desniju CDU. Ovaj razvoj će samo pojačati klasnu borbu u Njemačkoj i diljem Europe.

Kriza reformizma

Reformizam je u konačnici kriv za uspon AfD-a i socijalnu krizu u Njemačkoj. Pokušaj SPD-a, sindikalnog saveza i Ljevice da upravljaju krizom kapitalizma "odgovorno" zajedno sa šefovima nas je doveo u ovu situaciju.

"Socijalno partnerstvo" između sindikalnih vođa i šefova, kao i integracija vođa SPD-a i Die Linke u državni aparat, doveli su radnički pokret u slijepu ulicu, razoružali ga i ostavili ga na milost i nemilostmjera štednje, inflacije, deindustrijalizacije i ratnog huškanja.

SPD plaća cijenu za to, suočavajući se s izbornim raspadom. Scholz je doveo stranku do najgoreg poraza od 1887. Ali vodstvo SPD-a ništa nije naučilo. Priprema se postati mlađi partner CDU-a u vladi. Njihova uloga će biti povezivanje sindikata s vladom kako bi se provela politika štednje nadolazeće koalicije. Spahn je već jasno rekao da su u tijeku razgovori s sindikalnim vođama.

Vodstvo sindikalnog saveza već je predvidjelo svoju poslušnu ulogu. U najnovijim pregovorima o plaćama s Deutsche Bahnom, vodstvo željezničkog i transportnog sindikata "pregovaralo je" patetično povećanje plaća od 6,5 posto tijekom 33 mjeseca, bez da je ijednom mobiliziralo borbenu snagu radnika. Razlog za to je bio da Merz želi slomiti Deutsche Bahn, pa je dogovor morao biti finaliziran prije nego što je CDU došao na vlast.

Izvor: OSCE Parliamentary Assembly, Flickr

Vodstvo sindikata se skriva pred sukobom s kapitalističkom klasom i njenom vladom. Pregovori u Volkswagenu su već postavili taj ton. Ali prijetnja vlade CDU-a je samo početak ogromnog uvođenja mjera štednje za koje će radnička klasa morati platiti, ako ne uzvrati. Merz će pogoršati krizu u njemačkoj ekonomiji i sindikati nemaju odgovor na ovu situaciju.

Ovi izbori, međutim, pokazuju da već postoji masovna opozicija među mladima establišmentu i desnici. Die Linke je prva stranka među 18-24 godina, s više od 25 posto glasova. Među mladim ženama taj je postotak još veći. Borba protiv štednje, buduće vlade i AfD-a, može se pobijediti samo ako ujedini mlade sa radničkom klasom. Vođe Die Linke će biti nemilosrdno testirani događajima. Njegovi glasači i članovi sada će htjeti vidjeti može li ponuditi više od samo verbalnog protivljenja na TikTok-u i u parlamentu. Tijekom posljednjih 10 godina, Die Linke je dosljedno bila kočnica za klasnu borbu, što ju je gurnulo u duboku krizu. Njihov program i vodstvo sugeriraju da nisu napustili ovu ulogu. Merz će dati Die Linke više nego dovoljno prilika da dokaže suprotno.

Mladi u ofanzivu!

Smrtonosna borba vladajuće klase u Njemačkoj rezultat je globalne kapitalističke krize i intenziviranja imperijalističke konkurencije. Pod kapitalizmom, ne može biti rješenja koja su u interesu radničke klase i mladih. Nema razloga da ti slojevi brane red koji je sada u propadanju.

Rezultati izbora među mladima od 18 do 24 godina pokazuju da se polarizacija među mladima najjače izražava na lijevoj strani, a Die Linke je jedina stranka koja je dobila više od 25 posto glasova. Među mladima postoji želja za borbom protiv društvenog propadanja, rasta stanarine, nezaposlenosti, inflacije, deindustrijalizacije, rasizma i rata.

Ova borba mora biti usmjerena protiv kapitalizma ako želi uspjeti. Pogled na SAD, Austriju i posebno Istočnu Njemačku to pokazuje. Borba protiv desnice i svih zala kapitalizma ne može se dobiti slijedeći transatlantski establišment i liberale. CDU, Zeleni, FDP, pa čak i čelnici SPD-a su naši neprijatelji, baš kao i AfD.

Da bi se zaustavio uspon desnice, važno je organizirati klasnu borbu protiv nadolazeće Merzove vlade. Ova vlada će pokušati prebaciti cijeli teret krize, vojnog naoružavanja, deindustrijalizacije i rata u Ukrajini na radničku klasu. Ali ova vlada neće biti jaka. Ako se tako čini, to je samo zato što se organizacije radničke klase još nisu pridružile borbi.

Svaki pokušaj nadolazeće vlade da udari na mase donosi mogućnost društvene eksplozije. Klasna borba je nužna posljedica trenutne krize. Važno je pripremiti se za to. Umjesto da pokušavamo zaustaviti polarizaciju - kao što to čine Savez Sahra Wagenknecht, Die Linke i SPD - trebali bismo shvatiti ovaj razvoj kao izraz dublje nužnosti. Kapitalizam je truo, mora biti svrgnut.

Socijalistička revolucija sazrijeva svakim danom. To nam daje razlog za veliki optimizam. Polarizacija na lijevo među mladima je bitan korak u ovom procesu, koji predviđa buđenje radničke klase. Želimo iskoristiti ovu priliku da postavimo temelje među ovim dijelom mladih za izgradnju revolucionarnog vodstva u radničkom pokretu.

Vladajuća klasa želi europskog kancelara, što neće dobiti. Umjesto toga, žeti će oluju koju je posijala svojim postupcima. Ova oluja će biti europska revolucija. Pomozi da ova perspektiva postane stvarnost i pomogni nam da izgradimo Revolucionarnu komunističku partiju.

Želimo stvoriti istinsku revolucionarnu opoziciju koja može unaprijediti klasnu borbu na radnim mjestima i na ulicama, kako bi se borila i porazila Merz i društvo, AfD i kapitalizam. To je ono što je potrebno u ovom trenutku.

Tekst je objavljen 25. veljače 2025.