Odjel za vladinu učinkovitost (Department Of Government Efficiency, DOGE) Elona Muska ugurao je Američku agenciju za međunarodni razvoj (US Agency for International Development, USAID) – federalno tijelo odgovorno za pružanje inozemne pomoći – u sjeckalicu. Demokrati i liberalni establišment su se pobunili. Ali dok mi komunisti prepoznajemo cinične motive Donalda Trumpa za demontiranje USAID-a, ono što je njegovo zamrzavanje financiranja razotkrilo jest stvarna priroda ovog 'humanitarnog' paravana CIA-e za promicanje 'meke moći' američkog imperijalizma.

Musk je tjednima nagovještavao sudbinu USAID-a, nazivajući ga ne samo „jabukom s crvom u sebi“, već „klupkom crva“ i „nepopravljivim“.

Kasno u petak, 31. siječnja, poslao je udarni tim „samouvjerenih mladih inženjera“ iz DOGE-a da preuzmu kontrolu nad USAID-ovim računalnim sustavima i povjerljivim podacima. Bijela kuća potvrdila je da je Musk djelovao s njezinim blagoslovom; dok je državni tajnik Marco Rubio (koji je postavljen za vršitelja dužnosti čelnika USAID-a) opravdao uklanjanje na temelju toga da je agencija bila bacanje novca, a njezino osoblje bilo je krivo za „neposlušnost“.

Demokrati su osudili Muskovo „grabljenje vlasti“, a senator iz New Jerseyja Andy Kim (koji je prethodno radio za agenciju) objavio je na društvenim medijima:

„[USAID je] vanjskopolitički alat s dvostranačkim podrijetlom koji je ključan u ovom opasnom globalnom okruženju. Uništiti ga znači uništiti našu sposobnost da se natječemo i držimo Ameriku sigurnom“ [naš naglasak].

Ovo je neobična formulacija za organizaciju koja je navodno humanitarna u svojim ciljevima. Takve pretenzije podržao je senator iz Vermonta i samoproglašeni demokratski socijalist Bernie Sanders, koji je osudio Muskovu operaciju:

„Elon Musk, najbogatiji čovjek na svijetu, demontira USAID, koji hrani najsiromašniju djecu na svijetu… Ovo je oligarhija u svom najgorem obliku.“

Sanders (koji je također glasovao za potvrđivanje ozloglašenog reakcionara Rubia kao državnog tajnika) potpuno krivo predstavlja pravu svrhu USAID-a. On i drugi demokrati brane alat američkog imperijalističkog uplitanja. Iznenadna kriza financiranja s kojom su se suočili 'neovisni mediji' i takozvane skupine 'civilnog društva' u mnogim zemljama sada razotkriva ovu činjenicu.

Neovisni mediji: plaća ih Uncle Sam

Prema memorandumu koji je procurio, USAID je financirao 6200 novinara, 707 nedržavnih novinskih kuća i 279 organizacija civilnog društva iz medijskog sektora u 2023. Izvještaji Reportera bez granica (RSF) prosvjedovali su da bi smanjenje USAID-a „stvorilo vakuum koji ide na ruku propagandistima i autoritarnim državama“ [naš naglasak].

Prema RSF-u, kada USAID daje novac novinarima, ne plaća za propagandu, već jednostavno promiče „slobodan protok informacija“. Slučajno se dogodilo da sve 'neovisne' platforme u portfelju USAID-a guraju vanjskopolitički program Washingtona i potiču neslaganje sa njegovim neprijateljima.

Na primjer, 90 posto ukrajinskih medija navodno preživljava od bespovratnih sredstava, većinom od USAID-a – što postavlja pitanje kako ih se može smatrati 'neovisnima'. Prema 'novinarskom nadzorniku' Detector Media, Trumpovo zamrzavanje pomoći ugrozilo je „tri desetljeća rada i povećava prijetnje ukrajinskoj državnosti, demokratskim vrijednostima i prozapadnoj orijentaciji“ (naš naglasak).

Izvor: USAID U.S. Agency for International Development, Flickr

Slično, ruski oporbeni mediji bačeni su u nered. Prema jednom takvom časopisu (The Bell): „Većina prognanih ruskih nevladinih organizacija i medija oslanja se na bespovratna sredstva kao svoj glavni — a ponekad i jedini — izvor financiranja, a značajan dio dolazi iz Washingtona.“ Ovdje imamo njihovu vlastitu potvrdu da je ruska liberalna opozicija plaćena marioneta američkog imperijalizma.

USAID je također važan sponzor kontrarevolucionarnog gusano tiska, koji je sada pretrpio težak udarac.

Na primjer, CubaNet sa sjedištem u Miamiju (koji je 2024. dobio 500 000 dolara od USAID-a za angažiranje „mladih Kubanaca na otoku kroz objektivno i necenzurirano multimedijsko novinarstvo“) i Diario de Cuba sa sjedištem u Madridu bili su prisiljeni objavljivati ​​prosjačka pisma na internetu, tražeći donacije od čitatelja kako bi ostali iznad površine.

Mnoge takve web stranice biti će prisiljene ugasiti se. Miami Herald, glasnogovornik kubanskih egzilanata koji podržava Trumpa, izrazio je svoj oštar osjećaj izdaje zbog napada na USAID, pišući: „Trumpovo smanjenje inozemne pomoći je blagodat za diktatore u Kini, Venezueli i Kubi“.

Očito se takve platforme ne protive propagandi kao takvoj, već samo ideji da proamerički propagandisti izgube svoje tržišno vodstvo.

Nevladine organizacije, ‘civilno društvo’ i meka moć

Kao instrument američke 'meke moći', USAID je tijekom godina mnogo ulagao u 'nevladine organizacije'. Ova naizgled dobroćudna tijela, koja naglašavaju 'ljudska prava', 'demokraciju' i druge takve vrline, suočavaju se s kolapsom sada kada je Trump presjekao marionetske konce.

Prema izvješću od 5. veljače na web stranici Glasa Amerike (koju financira država SAD), USAID je namijenio 211 milijuna dolara za Venezuelu (koja je i dalje pod teškim američkim sankcijama koje izgladnjuju radnike i siromašne), uključujući 33 milijuna dolara za nadzorne skupine za „demokraciju, ljudska prava i upravljanje“.

Vođa jedne takve grupe (koja je 75 posto financiranja dobila od SAD-a) požalio se: „Trump radi ono što Maduro nije mogao – guši civilno društvo.“

Korištenje dolara poreznih obveznika za izgradnju 'civilnog društva' (tj. baze protuvladine opozicije) dugogodišnja je imperijalistička politika u Latinskoj Americi. To što su mnoge od tih 'demokratskih' skupina građanskog društva srednje klase sada utonule u krizu upravo razotkriva da su one, općenito gledano, jedva išta više od vektora američkih imperijalističkih interesa. Meksički predsjednik Andrés Manuel López Obrador izdao je javno pismo 2023. zahtijevajući od tadašnjeg američkog predsjednika Joe Bidena da povuče sredstva USAID-a od subverzivnih skupina koje rade protiv njegove vlade. Ovo nije bila puka paranoja.

Izvor: US Embassy, Flickr

Na primjer, od 1996. do 2003., USAID je tvrtki za „održivi razvoj“ Chemonics International dodijelio ugovor vrijedan 15 milijuna dolara za provedbu programa „Demokratski razvoj i sudjelovanje građana“ u Boliviji, kako bi se prikupila podrška proameričkom predsjedniku Gonzalu Sánchezu de Lozadi.

Istodobno je nastojao potkopati podršku partiji Pokret prema socijalizmu (MAS) radnika i seljaka koji su se protivili eksploataciji bogatih mineralnih rezervi Bolivije od strane međunarodnih korporacija.

Nakon pobjede predsjednika Eva Moralesa i MAS-a 2006. godine u Boliviji, broj nevladinih organizacija koje sponzorira USAID u zemlji utrostručio se sa 600 na 2000 i odjednom su postale vrlo zainteresirane za stanje ljudskih prava i okoliša u Boliviji. Morales je (s pravom) izbacio USAID 2013. zbog miješanja u poslove zemlje.

USAID također ima svoje pipke omotane oko istočne Europe, gdje su nevladine organizacije koje sponzorira Zapad rasle poput mahovine nakon pada SSSR-a. Svi su oni sada u panici jer novac presušuje.

Na primjer, Udruga Promo-LEX, 'prodemokratska i ljudska nevladina organizacija' u Moldaviji, tvrdi da sredstva USAID-a čine oko 75-80 posto njenih projekata, koji uključuju praćenje izbora, političko financiranje i parlamentarni nadzor u borbi protiv „ruskog uplitanja“.

Njegov direktor, Ian Manole, upozorio je ABC da bi kompromitiranje njegovih operacija moglo dovesti do „antizapadne vlade [koja bi] mogla utjecati na europski put Moldavije i... značajno destabilizirati cijelu istočnu Europu i regiju Crnog mora.“

Valeriu Pasa, predsjednik think-tanka WatchDog sa sjedištem u Kišinjevu, istaknuo je da SAD ima koristi od toga „što smo demokratskiji i razvijeniji, osiguravajući da se ne pretvorimo u rusku ili kinesku koloniju“.

Drugim riječima: nemojte zaustavljati ispravnu vrstu političkog uplitanja ili ćemo završiti s pogrešnom vrstom političkog uplitanja!

Sposobnost nevladinih organizacija za vršenje pritiska u istočnoj Europi (s izgovorom da se bore protiv 'ruskog uplitanja') ilustrirana je prošle godine u Rumunjskoj. Nevladina organizacija Context koju financira USAID proširila je tvrdnju da su objave na društvenim mrežama kojima je manipulirao Kremlj dovele do pobjede Călina Georgescua (anti-NATO populista) u prvom krugu prošlogodišnjih predsjedničkih izbora.

Na temelju ovih slabašnih optužbi, Ustavni sud je poništio rezultate – očito u ime demokracije.

Mnoge nevladine organizacije koje sponzorira USAID skrivaju svoju pravu svrhu iza politike identiteta, tvrdeći da podupiru prava žena, prava manjina, prava LGBT osoba i tako dalje. To je sada iskorišteno kako bi se opravdalo uništenje agencije, s Trumpom koji se obavezao da će iskorijeniti „woke“ potrošnju, dok Musk ismijava USAID kao „zmijsko gnijezdo radikalno-lijevih marksista [sic]“.

Zapravo, fasada oslobođenja nije ništa drugo nego trojanski konj koji prikriva USAID-ovo proimperijalističko lobiranje; da ne spominjemo otupljivanje protivljenja proameričkim režimima usmjeravanjem bijesa radnika i radikalne mladeži prema 'apolitičnim', jednokratnim operacijama koje ovise o gotovini Zapada, gotovini koja uvijek kvari mlade aktiviste.

Kao što sociolog James Petras piše o eksploziji stranih nevladinih organizacija u 1980-ima i 1990-ima:

„Kako je vanjski novac postajao dostupan, nevladine organizacije su se razmnožavale, dijeleći zajednice na zaraćene klanove koji se bore da dobiju dio akcije. Svaki 'grassroots aktivist' stjerao je u kut novi segment siromašnih (žene, mlade iz manjina, itd.) kako bi osnovao novu nevladinu organizaciju […] Kada milijuni gube posao i siromaštvo se proširi na važne dijelove stanovništva, nevladine organizacije se angažiraju u preventivnim akcijama: fokusiraju se na 'strategije preživljavanja', ne na opće štrajkove; organiziraju pučke kuhinje, ne masovne demonstracije protiv onih koji gomilaju hranu i […] američkog imperijalizma.“

Milostinja ili ucjena?

Branitelji USAID-a ističu da je agencija odgovorna za 42 posto ukupne globalne pomoći za zdravstvo, opskrbu vodom, infrastrukturu i tako dalje, što je sada bačeno u nepovrat. Ovo je opravdanje za 'ljevičare' poput Sandersa da se postroje s liberalima kako bi obranili USAID i njegovu navodno 'dobronamjernu' misiju. Međutim, Carnegiejeva zaklada za međunarodni mir sa sjedištem u Washingtonu otvoreno navodi ciničnu logiku koja podupire ovu 'humanitarnu' politiku:

„Ideja da je američka inozemna pomoć bila neka vrsta festivala velikodušnog dobročinstva odvojenog od interesa SAD-a je smiješna. Samo pogledajte popis najvećih primatelja američke pomoći — nije slučajno da su gotovo svi oni sigurnosni partneri ili sigurnosno zabrinute zemlje.“

To se predstavlja kao pozitivna, pragmatična obrana rada agencije.

Povijesno gledano, USAID je bio raspoređen kao poluga za prisiljavanje siromašnih zemalja ovisnih o pomoći da podrže plan Washingtona. Na primjer, istraživanje UN-a iz 2006. dokazala je da je potpora USAID-a povezana s glasovima Vijeća sigurnosti u skladu s politikom SAD-a. A kada je jemenski režim glasao u UN-u protiv intervencije koju je predvodio SAD u Zaljevskom ratu, američki veleposlanik Thomas Pickering prišao je jemenskom veleposlaniku i rekao mu: „To je bilo najskuplje 'ne' koje ste ikada dali“. USAID je odmah prestao s radom i financiranjem u Jemenu.

Ono što zabrinjava liberalno krilo imperijalizma nije da će ljudi patiti zbog rezanja USAID-a, već da bi američki neprijatelji mogli imati političke koristi od nastojanja da uskoče kako bi ublažili tu patnju. To je navedeno u članku New York Timesa:

„Posljedice zamrzavanja pomoći vjerojatno će odjeknuti geopolitički, dajući američkim rivalima poput Kine priliku da se predstave kao pouzdan partner.“

Većinu vremena humanitarnost USAID-a svodi se na imperijalističku prevaru. U Iraku, Afganistanu, Haitiju, Etiopiji i drugdje, USAID je sve više ugovarao humanitarne projekte takvim 'partnerima iz privatnog sektora' kao što su Coca-Cola, Bechtel i DuPont (koji su stvorili kemijsko oružje Agent Orange ispaljeno u Vijetnamu 1960-ih).

Ovi prevaranti su pobjegli s milijardama dolara poreznih obveznika dobivenih od USAID-a. Prema izvješću WikiLeaksa, 2022. godine samo je 10 posto sredstava USAID-a ostalo u zemljama kojima je trebao pomoći. Ostatak se vraćao u SAD, uglavnom završavajući na bankovnim računima velikih tvrtki u Washingtonu.

Baršunasta rukavica i željezna šaka

Ništa od toga nije novo niti posebno tajno. USAID je 1961. osnovao predsjednik John F. Kennedy „kako bi se suprotstavio utjecaju bivšeg Sovjetskog Saveza tijekom Hladnog rata“ (prema Miami Heraldu) i odavno je povezan s CIA-om.

USAID-ova metoda razvijanja „civilne vlasti“ intenzivno se razvijala u Latinskoj Americi 1960-ih, gdje su se organizacije civilnog društva pod pokroviteljstvom SAD-a (uključujući sindikate, vjerske skupine i organizacije za prava žena) oslanjale kako bi se ljevičarske stranke držale izvan vlasti.

Nakon svrgavanja Salvadora Allendea u Čileu 1973. godine, u puču koji je poduprla CIA, nevladine organizacije koje su tobože osnovane za ublažavanje patnji ljudi korištene su za otupljivanje i odvraćanje radikalne opozicije Pinochetovoj vojnoj hunti.

To se poklopilo s operacijom Condor: val desničarskog terora pod pokroviteljstvom SAD-a pokrenut protiv ljevice diljem kontinenta. Tijekom tog razdoblja, USAID je navodno surađivao s CIA-inim Uredom za javnu sigurnost, koji je obučavao strane policajce tehnikama mučenja, prema izvješću Vladinog ureda za odgovornost iz 1976.

USAID je od tada ostao bastion američke 'meke moći' u Latinskoj Americi. Na primjer, 2010. godine agenti USAID-a pokušali su potaknuti promjenu režima na Kubi tajnim pokretanjem platforme društvenih medija (ZunZueno) s ciljem poticanja rušenja kubanske vlade.

Operacija je bila veliki neuspjeh, kao i kasniji pokušaj USAID-a da se infiltrira u kubansku podzemnu hip-hop zajednicu, s izvođačem iz Washingtona, Creative Associates International (s akronimom prilično nesuptilno sličnim 'CIA'), koji je financirao umjetnike koji kritiziraju vladu Raula Castra u nadi da će potaknuti „društvenu promjenu“.

USAID je također radio na potkopavanju predsjednika Huga Chaveza u Venezueli, kao dio Washingtonove kampanje protiv Bolivarske revolucije.

USAID je rasporedio svoj Centar solidarnosti usklađen s AFL-CIO-om kako bi organizirao desničarske sindikalne birokrate za potporu puču protiv Chaveza 2002.; a izvješće WikiLeaksa iz 2013. razotkrilo je strategiju, koju je predvodio USAID, za „prodiranje u Chavezovu političku bazu“, „podjelu čavizma“ i „međunarodnu izolaciju Chaveza“.

Mnoge od ovih operacija (i gore spomenute aktivnosti u Boliviji) provedene su pod USAID-ovim Uredom za prijelazne inicijative (Office of Transition Initiatives, OTI), koji je prije imao proračun od stotina milijuna dolara i djelovao u više od desetak zemalja, uključujući Haiti, Libiju, Keniju, Libanon i Šri Lanku.

U svojoj izjavi o misiji, OTI pobožno navodi da, iako „ne može stvoriti tranziciju ili nametnuti demokraciju [...], može identificirati i podržati ključne pojedince i skupine posvećene miroljubivoj, participativnoj reformi“ [naš naglasak].

Ili jednostavnim jezikom: ne možemo izravno srušiti vlade i uspostaviti nove duž linija koje su povoljne za SAD... ali možemo dati novac i pomoć onima koji žele pokušati.

Konačno, tijekom Sirijskog građanskog rata, USAID je financirao Bijele šljemove: 'humanitarnu' nevladinu organizaciju koja je zapravo propagandna fronta koja je ignorirala zločine koje su počinile džihadističke skupine protiv Assada unutar kojih je bila ugrađena, poput Fronte Al Nusra.

Postoji mnogo drugih primjera na koje bismo mogli ilustrirati da je svaka prava pomoć koju USAID pruža ljudima koji pate od rata, siromaštva i bolesti sekundarna i podčinjena u odnosu na njegovu ulogu vektora američkog imperijalizma, koji je u posljednjoj analizi najviše odgovoran za ovu patnju.

Zašto je Trump ovo učinio?

Službeno, samo akt Kongresa može zatvoriti USAID, ali tijelo je postalo leš. Direktiva o prekidu rada stavila je tisuće zaposlenika na administrativni dopust, a preostalo ih je samo 300. Trump je sugerirao da odobrenje kongresa ne bi bilo potrebno jer je USAID prepun „prijevara“ i da ga vode „radikalni luđaci“.

Ne gajimo iluzije da su Trump, Rubio ili Musk motivirani antiimperijalističkim osjećajima. Trebamo se prisjetiti da se tijekom državnog udara u Boliviji (koja je bogata litijem kritičnim za EV baterije) 2019. uz podršku SAD-a, Musk hvalio na Twitteru: „Učinit ćemo državni udar na koga god hoćemo! Suočite se s tim.“

Kao prvo, od duga američke vlade se suze oči. Musk je podigao mnogo buke oko uništavanja federalne birokracije radi smanjenja troškova. U dogovoru, on i Trump igraju na bazi MAGA-e zatvarajući USAID kao udarac 'liberalnim dobročiniteljima'.

Izvor: G. Edward Johnson, Wikimedia Commons

Za razliku od Muskovog potpuno vatrenog pristupa, Rubio je odstupio od agresivne retorike, rekavši da će projekti USAID-a ključni za američku nacionalnu sigurnost i pomoć u spašavanju života biti zadržani pod Ministarstvom vanjskih poslova. Drugim riječima, on razumije vrijednost ovih operacija za vanjsku politiku SAD-a, posebno u Latinskoj Americi, i namjerava sačuvati one programe koji su najvažniji za interese američkog imperijalizma. Međutim, on se složio s temeljnim stavom Trumpa i Muska 'Amerika na prvom mjestu':

„Svaki dolar koji potrošimo, svaki program koji financiramo i svaka politika koju provodimo mora biti opravdana odgovorom na tri jednostavna pitanja. Čini li to Ameriku sigurnijom? Čini li to Ameriku jačom? Čini li to Ameriku prosperitetnijom?“

U iskrenom intervjuu razradio je kako je promijenjeno stanje u svijetu utjecalo na Trumpovu politiku:

„Nije normalno da svijet jednostavno ima unipolarnu silu. To je bila anomalija, to je bio proizvod kraja Hladnog rata... Ali na kraju, vratit ćete se multipolarnom svijetu, mnogim velikim silama u različitim dijelovima planeta. Sada se s tim suočavamo s Kinom, i donekle Rusijom.“

Iza hvalisanja, Trump prepoznaje da relativni pad američkog imperijalizma znači da si on više ne može priuštiti niti nadzirati niti financirati svijet. U Trumpovom umu, rasipanje milijardi na ono što on naziva „usranim zemljama“ jasno je u suprotnosti s njegovim mandatom.

Ovo je polovica logike iza zatvaranja USAID-a. Druga polovica odnosi se na Trumpov rat protiv federalnih institucija koje su ograničile njegov posljednji mandat. Naučio je lekciju i odlučno postavlja zakon. Zamislite da je bilo koji od lijevih političara i pokreta koji su buknuli u prošlom desetljeću bio spreman djelovati s takvom odlučnošću! Njihov neuspjeh u usmjeravanju i obuzdavanju ogromnog bijesa među američkim radnicima prema establišmentu omogućio je Trumpu da uhvati dio tog raspoloženja, iako na svoj reakcionaran način.

Za razliku od uglađenih liberala i reformista, mi komunisti ne žalimo za USAID-om. Neka ide u sjeckalicu. Nije posao komunista da žale za liberalnim institucijama koje Trump ruši, već da se bore za njihovo svrgavanje u istinskoj socijalističkoj revoluciji, a ne ovoj 'revoluciji palače' koju vodi suparničko krilo vladajuće klase kakvu vidimo kod Trumpa.

Tekst je objavljen 12. veljače 2025.