Spektakularni politički uragan se dogodio u Južnoj Koreji, gdje je predsjednik iznenada proglasio vanredno stanje u ime "obrane zemlje od pro-sjevernokorejskih snaga", samo da bi bio prisiljen povući ga u roku od nekoliko sati. Zašto se ovaj nesvakidašnji potez tako brzo pretvorio u farsu, i koje snage je to oslobodilo u zemlji koja je u krizi?

“Hitno vanredno stanje” proglašeno u žurbi

Izvor: Hashflu, Wikimedia Commons

U utorak navečer, 3. prosinca, krajnje nepopularni predsjednik Južne Koreje, Yoon Suk-yeol (윤석열), iznenada je proglasio "vanredno stanje". Trenutni predsjednik se godinama borio s niskom popularnošću i rastućom klasnom borbom. Sada, Yoon, koji se suočava s rastućim pozivima za ostavku, optužuje opozicionu Demokratsku stranku (더불어민주당) za ''anti-državne aktivnosti i planiranje pobune.''

Pokušao je opravdati svoju odluku tvrdeći da je ona usmjerena na "eradikaciju pro-sjevernokorejskih snaga" i kako bi "zaštitio ustavni red i slobodu", dok je nastavio suspendirati istu tu slobodu.

Nakon te izjave događaji su se ubrzano odvijali.

Prema južnokorejskom zakonu, moguće je poništiti odluku o uvođenju vanrednog stanja većinom glasova u Narodnoj skupštini. S obzirom na to da je Yoonova stranka Snaga naroda (국민의힘) pretrpjela ogroman poraz na parlamentarnim izborima ove godine, čime je postala manjina u Skupštini, to nije bilo teško za opoziciju.

U stvarnosti, ne samo da su Yoonovi uobičajeni rivali odmah proglasili svoje protivljenje odluci o uvođenju vanrednog stanja, već su to učinili i mnogi od onih na njegovoj strani. Han Dong-hoon (한동훈), vođa Yoonove vlastite stranke, kao i Oh Se-hoon (오세훈), gradonačelnik Seula i istaknuti član Yoonove stranke, također su javno osudili.

Yoonov prvi cilj je bio zaustaviti sastanak Narodne skupštine. Policijski autobusi blokirali su ceste ka parlamentu kada su neki parlamentarci pokušavali doći do zgrade. Ubrzo nakon toga, vojnici su stigli u parlament i upali unutra, pripremivši se za uhićenje opozicijskih poslanika.

Osim toga, tenkovi i teška oklopna vozila su viđena kako se voze ulicama Seula, što je šokiralo južnokorejske mase.

Ubrzo nakon Yoonove deklaracije, aktuelni načelnik stožera južnokorejske vojske, Park An-su (박안수), bio je zadužen za organiziranje vanrednog stanja. Park je tada izjavio da su "sve političke aktivnosti zabranjene, uključujući one povezane s Narodnom skupštinom, regionalnim skupštinama, političkim strankama, osnivanjem političkih organizacija, skupovima i prosvjedima", navodi The Korea Times.

Zašto je Yoon to učinio?

Yoonov iznenadni podvig proglašavanjem vanrednog stanja je šokantna eskalacija situacije. Posljednji put kad je proglašeno vanredno stanje bilo je 1979. godine, kada je vladajućoj vojnoj hunti bilo potrebno da uguši rastući val masovne borbe, uz podršku SAD-a.

Izvor: 서울의소리 VoiceOfSeoul, Wikimedia Commons

Ovaj put, Yoon, koji je izabran kroz južnokorejski sada buržoasko-demokratski sustav, očito je pokušavao izvesti očajničku avanturu iz vlastitog interesa.

Navodno, Yoonov potez je došao kao neposredni odgovor na blokadu proračuna njegove vlade od strane Narodne skupštine koju kontrolira opozicija.

Ali u stvarnosti, Yoonova administracija je bila široko mrska i suočena s krizom od prvog dana. Uspio je iskoristiti masovni bijes protiv prethodne liberalne demokratske vlade. Međutim, on je ubrzo razotkrio sebe, zajedno s desničarskim konzervativnim establišmentom iza njega, kao jednako reakcionarnog, nesposobnog, korumpiranog i potpuno nesposobnog za rješavanje dubokih kriza koje doživljavaju južnokorejske mase.

Nakon izborne pobjede Yoon-a, postojao je defetistički krik među liberalima u Južnoj Koreji i na Zapadu. Međutim, južnokorejske mase su se ponašale sasvim drugačije. Yoonov izbor i njegovo ponašanje dok je bio na vlasti podstakli su mase odozdo.

Pod Yoonovom administracijom, organizirana klasna borba se pojačala, uključujući nekoliko velikih štrajkova koje je vodila Korejska konfederacija sindikata (KCTU,민주노총) unatoč ozbiljnoj represiji države, i povijesni štrajk Samsungovih radnika, koji je zaustavio ključne industrije proizvodnje čipova u zemlji.

U toku je i štrajk doktora koji traje već mjesecima, kojeg je imenovani zapovjednik vanrednog stanja Park izričito naredio da se zaustavi.

Mnogo drugih pitanja, kao što su bezbrojne optužbe za korupciju; eskalacija napetosti sa Sjevernom Korejom; i Yoonova sklonost za ograničavanje medija također je izazvala ogroman bijes i potaknula poziv za njegov opoziv. U srpnju 2024. godine, online peticija za opoziv Yoon je brzo sakupila više od milijun potpisa i nakratko preopteretila internet stranicu Narodne skupštine. U studenom, više od 100.000 ljudi okupilo se u Seulu i zatražilo isto.

Na vrhu svega toga, skandali koji uključuju samog Yoona nastavljaju se pojavljivati. To uključuje neke koji su se pojavili čak i dok je bio kandidat za predsjednika. Yoonova supruga Kim Keon-hee (김건희) posebno je upletena u kontroverze, od prihvaćanja luksuznih torbi, manipulacije dionicama, i nedavno optužbe za miješanje u postupak imenovanja parlamentarnih kandidata vladajuće stranke. Posljednja od tih kriza je prouzročila otvoreni raskol između Yoona i njegove stranke Snage naroda.

Sve to je značilo da je Yoon, sada također u sukobu sa svojom strankom, u osnovi visio u zraku. Nije imao stvarnu bazu u društvu. Do kraja studenog, Gallup Korea anketa je pokazala da samo 19 posto južnokorejaca odobrava Yoona, dok je druga anketa od OhmyNews pokazala da više od 58,6 posto ljudi želi da on podnese ostavku prije kraja svog mandata.

Suočavajući se s gorućim nezadovoljstvom odozdo, i izolacijom čak i od svojih vlastitih partnera u vladi, Yoon se igrao vatrom da spasi svoju kožu, posebno od mogućeg krivičnog gonjenja. Dakle, iako je tvrdio da je proglašavanje vanrednog stanja učinjeno u ime odbrane Južne Koreje od "pro-sjevernokorejskih snaga", to je zapravo bio udarac protiv velike većine društva u obrani njegovih osobnih interesa.

Yoonov 'državni udar' osujećen

Yoonova očajna i glupa avantura nije uspjela nikoga zastrašiti. Odmah nakon što je proglašeno vanredno stanje, velika masa ljudi se uputila na zgradu Narodne skupštine i sukobila se s vojskom i policijom. Pored toga, mnogi sindikati koji vode tekuće štrajkove odmah su objavili da će prkositi zabrani kolektivnih akcija.

Izvor: Hashflu, Wikimedia Commons

Uz vojsku raspoređenu da preuzme kontrolu nad zgradom Narodne skupštine i vijesti o nekim zastupnicima koji su čak uhićeni, preko 190 zastupnika ipak je uspjelo ući u parlament i glasati za ukidanje vanrednog zakona. Međutim, vrlo je vjerojatno da poslanici nikada ne bi mogli ući u zgradu da nisu bile prisutne mase ljudi.

SAD, ključni igrač u Južnoj Koreji i de facto vrhovni zapovjednik vojske Južne Koreje, bio je potpuno protiv poteza Yoona. Nekoliko sati nakon proglašenja vanrednog stanja, Zamjenik državnog tajnika Kurt Campbell prešutno je izrazio svoje protivljenje, objašnjavajući da Sjedinjene Države prate događaje u Južnoj Koreji sa "ozbiljnom zabrinutošću" i da se nada da će "sva sporna politička pitanja biti riješena mirno i u skladu s vladavinom prava", navodi Reuters.

SAD je u potpunosti odgovoran za užasnu situaciju u Južnoj Koreji: počevši od podjele Koreje, podržavajući godinama vojne diktature na Jugu, a u posljednje vrijeme ohrabrujući Yoona da poveća napetost sa Sjeverom.

Međutim, Sjedinjene Države su sada u relativnom padu moći. One više nisu u mogućnosti da nametnu  svoje interese u svakom kutu svijeta, dok druge manje sile imaju mnogo više prostora za manevar. Zato se oslanjaju na zemlje poput Južne Koreje da se odupru Kini. Zbog toga, ne mogu dopustiti da saveznik poput ovog iznenada postane destabiliziran zbog avanture jednog sebičnog političara.

Ubrzo nakon što je Narodna skupština glasala za ukidanje vanrednog stanja, čini se da je vojska napustila zgradu i odustala od pokušaja okupacije. Međutim, vojska je tada proglasila da će se vanredno stanje održavati sve dok ga predsjednik Yoon osobno ne opozove.

Kao odgovor na prkos vojske, masa ljudi ispred zgrade Narodne skupštine odbila se raspršiti. KCTU je također proglasio neodređeni generalni štrajk dok Yoon ne bude uklonjen.

Na kraju, Yoon Suk-yeol nije imao izbora nego da prizna da je nemoćan da se suprotstavi svemoćnim snagama koje su se okupile protiv njega.

Oko 4:30 ujutro po lokalnom vremenu, Yoon je na televiziji objavio da je ukinuto vanredno stanje. Ovaj paćenički "puč" je trajao ukupno oko 6 sati.

Otkrivena stvarnost državne i kapitalističke krize!

Iako je Yoon odustao od vanrednog stanja, on je otvorio Pandorinu kutiju. Kroz svoj sebični idiotizam, on je razotkrio cijelu prirodu južnokorejske buržoaske demokracije. Čak i prije ove farse, Yoon i svi njegovi prethodnici iz oba glavna politička tabora Južne Koreje koristili su stari izgovor "nacionalne sigurnosti" da potisnu bilo kakvu istinsku pobunu odozdo, osobito radnički pokret.

Kao i u svakoj buržoaskoj demokraciji, uvijek postoje određene zaštitne mjere koje buržoazija može koristiti kako bi masovno ograničila demokraciju, koja se može koristiti protiv bilo kojeg pojedinca ili stranke ako su temeljni interesi vladajuće klase stvarno ugroženi. Međutim, da bi bile korisne, one se moraju čuvati u mraku sve dok ih ne bude potrebno.

Izvor: 서울의소리 VoiceOfSeoul, Wikimedia Commons

Yoonova djela su donijela ove sigurnosne sustave iz tame na svjetlo. Što je još gore za vladajuću klasu, to je učinjeno ne da bi se spasio njihov sustav, već da bi se spasila jedna osoba. Mnogim južnokoreancima, koji su možda mislili da žive u ''demokratskom'', ''zapadnom stilu'' sustava, sada je svijest uzdrmana.

Na prvi pogled, aktiviranjem ovog sigurnosnog mehanizma u potpuno neprikladno vrijeme, Yoon može izgledati kao idiotski političar. Na kraju svega, ovaj čin razotkriva više nego što štiti vladajuću klasu.

U isto vrijeme, širom svijeta, vidimo čudne i zanimljive likove koji dolaze na vlast u do sada moćnim i stabilnim kapitalističkim silama, ili političare koji su ranije smatrani pouzdanim koji sada poduzimaju mjere koje su protiv njihovih racionalnih klasnih i nacionalnih interesa. Neki lome živce pokušavajući obraniti sustav, kao Macron u Francuskoj. Drugi, poput Yoona, izgledaju kao odmetnici koji ugrožavaju cijeli sustav za svoj lični interes.

Sve to je samo odraz oštrih proturječnosti unutar kapitalističkih društava, gdje vladajuća klasa, kako je Lenjin objasnio, ne može vladati kao prije.

Yoon Suk-yeol je samo manifestacija te stvarnosti u Južnoj Koreji. Ali iste društvene krize postoje i u Kini, Japanu i Tajvanu. Ista nestabilnost koja je eksplodirala za vrijeme Yoon-a dolazi u cijelu regiju, a s njom i bijesna plima klasne borbe.

Srušimo vladu i cijeli sustav!

Nakon njegovog nesmotrenog pokušaja da stavi cijelu zemlju pod vanredno stanje, Yoon legalno ostaje predsjednik nacije, a njegov mandat neće završiti do 2027. godine! Međutim, iako je povukao vanredno stanje, stvari se neće vratiti na staro.

Mase, već duboko ogorčene Yoonovom vladom, neće biti u raspoloženju da dozvole da ova podvala ostane nekažnjena. Kao što smo rekli, podrška za njegovu ostavku je već visoka. Uz ovu provokaciju, pokret za njegovo uklanjanje je neizbježan.

To je raspoloženje koje bi opozicijska Demokratska stranka rado iskoristila kako bi se vratila na vlast. Tu marksisti moraju ističi ozbiljno upozorenje za južnokorejske radnike i mlade. Ne smijemo povjerovati tim ljudima ni sekundu.

Ne smijemo zaboraviti da je Demokratska stranka samo blizanac konzervativnog kampa. Zajedno, oni se samo izmjenjuju kako bi vladali južnokorejskim kapitalizmom. Upravo je ta stranka stvorila uvjete za Yoonov uspon.

Izvor: 서울의소리 VoiceOfSeoul, Wikimedia Commons

Iako Demokratsku stranku sada vodi Lee Jae-myung (이재명), ljevičarski populist koji je nekad bio pozdravljen kao "Južnokorejski Bernie Sanders", mi u RKI-u smo prije nekoliko godina zapazili činjenicu da on vodeći kapitalističku stranku će se neizbježno pokoriti buržoaskim interesima. Zapravo, upravo je to sluganstvo bilo dio razloga zašto je izgubio od Yoon Suk-yeola uz malu razliku u 2022.

Demokratska stranka sada ima vjetar u jedrima. Pokušat će poduzeti mjere za uklanjanje Yoona s dužnosti... unutar zakonskih kanala dopuštenih izuzetno antidemokratskim ustavom Republike Koreje.

Međutim, ovaj pokušaj će biti samo da se oni i njihovi buržoaski gospodari vrate na vlast. Oni će se još jednom predstaviti kao "narodni demokratski borci" za reforme, samo da bi odbacili interese radničkih masa kada preuzmu vlast.

Korejski radnici i omladina moraju se boriti da svrgnu Yoona i sustav koji on predstavlja kroz klasno nezavisne načine.

Marksisti se u potpunosti slažu s pozivom KCTU-a za generalnim štrajkom dok se ne sruši Yoon. To bi bio način da se južnokorejskim radnicima pruži istinski neovisni put u borbi protiv sustava. Da bi takav generalni štrajk bio uspješan, KCTU mora organizirati sve. To znači da moraju mobilizirati sve svoje članove u svim industrijama u kojima se organiziraju, obuhvaćajući radnike u svim tvrtkama. Lokalne sindikalne podružnice također bi mogle iskoristiti ovu priliku da počnu dolaziti do neorganiziranih radnika i pozvati ih u ovu kolektivnu akciju, pa čak i regrutirati ih kao buduće članove sindikata. Prije svega, KCTU bi trebao predstaviti program za društvo koji se ne završava s rušenjem Yoona, već za društvo koje oslobađa mase iz stiska velikih korporacija.

Ako KCTU uspješno organizira ovaj generalni štrajk do točke da zaustavi društvo i obori vladu, to bi bio ogroman korak naprijed za svijest južnokorejskih masa, koji bi imali konkretnu demonstraciju svoje moći i težine u društvu. To bi također dalo primjer daleko izvan svojih granica.

Vodstvo KCTU-a, koje je ispravno raskinulo sa svim buržoaskim strankama, također ne bi trebalo gubiti vrijeme u ostvarivanju svog prethodnog prijedloga o osnivanju prave masovne radničke partije u Južnoj Koreji. Sve stranke buržoazije su pokazale da su potpuno protiv interesa radničke klase. Vrijeme je da naša klasa ima svoju partiju.

Bez obzira koji kapitalistički političar zamjeni Yoona na kraju ove drame, nitko od njih ne može riješiti krizu u društvu ili utjecaj destabilizacije svjetskih odnosa na Južnu Koreju. Zbog toga će se politička nestabilnost samo nastaviti.

Radnička klasa hitno treba svoju klasnu alternativu koja se bori za radničku vladu, jednu koja može stvarno okončati tisuću i jedan pogoršan problem svakodnevnog života pod kapitalizmom. Sadašnja situacija pruža povijesnu priliku za to.

Ako bi radnička klasa Južne Koreje uspjela da preuzme vlastitu sudbinu u svoje ruke, to bi imalo inspirišući učinak na mase diljem regije jer ista situacija postoji ovdje kao i svugdje.

Zbog toga mi u RKI pozivamo sve iskrene južnokorejske klasne borce koji se bore za radničku demokraciju i socijalističku transformaciju društva da nam se pridruže. Imate ulogu za odigrati u ovoj velikoj borbi, ne gubimo vrijeme.