Nakon masovnih zračnih napada na četvrt Dahiyehu Bejrutu, izraelska vojska uspjela je ubiti vođu Hezbolaha Hassana Nasrallaha zajedno s ostalim najvišim vođama organizacije. Čini se da je u napadu poginuo i šef Hezbolahovog južnog fronta Ali Karaki. Netanyahu je lično naredio napad i očigledno da provocira i Hezbolah i njegovog glavnog pokrovitelja Iran, da uđu u sveopšti rat sa Izraelom. Ova opasnost je sada bliža nego ikad.

Američka administracija je ubrzo izjavila da nema nikakve veze s napadom, mada su Izraelci saopštili da su ih unaprijed obavijestili. Činjenica je da su rakete korištene za ubijanje Nasrallaha u jučerašnjem napadu obezbijedile Sjedinjene Države. Mogu se pokušati distancirati, ali svima je u ovome jasna uloga američkog imperijalizma.

Jaki su na riječima kada govore o prekidu vatre, ali svaki put kada Izrael izvede krvav napad, zna da može računati na neprestanu podršku SAD-a. Bajden i njegova administracija - zajedno sa svim zapadnim vladama koje podržavaju navodno "pravo Izraela da se brani" - prekriveni su krvlju desetina hiljada Palestinaca od glave do pete. Sada dodaju krv Libanaca.

Najviše što su zapadne imperijalističke sile, sa Sjedinjenim Državama na čelu, spremne učiniti je govoriti o miru, predlagati privremene prekide vatre, dok liju krokodilske suze nad smrću i razaranjem koje su pokrenuli Netanyahu i njegova vlada.

Ali neće prestati isporučivati ​​oružje i vojnu pomoć Izraelu, što bi bio jedini konkretan način slabljenja cionističke ratne mašinerije. I dalje će podržavati Izrael čak i ako to znači uvlačenje cijelog Bliskog istoka u regionalni rat. I dalje će braniti Izrael čak i ako njegove akcije mogu dovesti do katastrofalnih posljedica za ljude u regionu, ali i za svijet u cjelini.

Demonstranti širom svijeta često nazivaju Izrael "terorističkom državom". Cionisti se osjećaju duboko uvrijeđenim zbog toga i optužuju Hezbolah u Libanu i Palestinski narod za terorizam. Budimo jasni: Palestinci su ti koji su potlačeni – oni su ti koji su pretrpjeli masovna protjerivanja iz svoje domovine; oni su ti koji su prisiljeni u izbjegličke kampove; oni su ti koji su u brojnim prilikama pretrpjeli masovna ubistva. A tlačitelj se zove Izrael. To je država koja smatra da ima pravo da bombarduje i uništava, da ubija i sakati, da drži ljude potlačenim.

Govor Netanyahua u UN-u Slika: Amir Ohana, Twitter

Vole se prikazivati 'civilizovanim' i ne vole da ih se naziva teroristima. Ali kako drugačije opisati ono što se dogodilo jučer? Vazdušni napadi pogodili su gusto naseljena područja na jugu Bejruta, glavnog grada Libana. Više od 800 ljudi je ubijeno u prošloj sedmici – većinom nevini civili – a najmanje 250.000 bilo je prisiljeno napustiti svoje domove.

Dolina Beka je takođe pretrpjela teško bombardovanje, sa hiljadama ljudi koji su napustili to područje. Prema članku New York Timesa: „Tamo gdje su nekada bile fabrike, prodavnice i kuće, nalaze se gomile betonskih blokova, iskrivljenih komada metala i krhotina stakla. Smaragdno zeleno grmlje prekriveno je zagasito sivom prašinom, a dalekovodi – izvučeni iz svojih metalnih stubova u eksplozijama - vise preko ceste, ljuljajući se na povjetarcu."

U našem jučerašnjem članku istakli smo kako je Iran pokazao krajnju suzdržanost suočen sa stalnim provokacijama. Zapadni mediji uvijek prikazuju Iran kao agresora, a Izrael kao žrtvu. Ali ovdje je agresor Izrael. Izraelska vlada, predvođena Netanyahuom, je ta koja želi sveopšti regionalni rat. To je vrlo jasno rečeno u Netanyahuovom govoru u UN-u u petak.

Slušajući Netanyahua, niko nije mogao posumnjati u njegove namjere. Obećao je da će nastaviti rat protiv Hezbollaha.

"Sve dok Hezbollah bira put rata, Izrael nema izbora i Izrael ima svako pravo da otkloni ovu prijetnju", rekao je. “Nastavit ćemo degradirati Hezbollah dok svi naši ciljevi ne budu ispunjeni.”

Također je direktno zaprijetio Iranu, ali i cijelom Bliskom istoku, kada je rekao: „Nema mjesta – nema mjesta u Iranu – do kojeg duga ruka Izraela ne može dosegnuti. I to važi za cijeli Bliski istok.”

Herzi Halevi, načelnik generalštaba IDF-a, danas je jasno stavio do znanja da jučerašnji napad ne označava kraj izraelske kampanje bombardovanja kada je rekao: „Ovo nije sve iz našeg arsenala. Poruka je jednostavna: svako ko prijeti građanima Izraela - mi ćemo znati kako doći do njih.” Ovo nije jezik onih koji traže mir; to je jezik sveopšteg rata.

Činjenica da je IDF poslala poruke stanovnicima Dahiyeha u Bejrutu da evakuišu to područje i presele se u druge dijelove grada pokazatelj je njihovih planova u narednim danima. Nadav Šošani, portparol izraelske vojske, vrlo jasno je rekao: „Jesmo li spremni za širu eskalaciju? Da”, rekao je i dodao da su “naše snage u visokoj pripravnosti”.

Iranski režim ne želi regionalni rat. Hezbollahovi odmjereni odgovori na Izraelsku agresiju pokazuju da ni oni nisu željeli povećati nivo vojnog sukoba. Željeli su da zadrže sukob na nivou na kojem je bio u protekloj godini, na nivou puškaranja i uzvratnih bombaških napada na granici.

Imperijalisti – posebno Evropljani – ne žele regionalni rat jer i sami mogu vidjeti katastrofalne posljedice po sebe. Pa ipak, situacija se ubrzano kreće prema onome čega se svi plaše.

Revolucionarni komunisti uvijek prepoznaju ko su potlačeni a ko tlačitelji, i stojimo na strani prvih. Ratni huškači se ovdje zovu Netanyahu, Biden, Starmer, Macron i svi drugi lideri Zapada. Da bi se zaustavilo njihovo ratno huškanje, nije dovoljno zamoliti ih. To je kao da zamolite đavola da prestane biti grešan. Oni ne slušaju. Moraju biti uklonjeni!