Kriza njemačkog kapitalizma nemilosrdno se produbljuje. Prošle nedjelje (01. rujna prim. prev.) održani su izbori u dvije savezne pokrajine, Saskoj i Tiringiji. Osvojili su ih desničarska stranka 'Alternativa za Njemačku' (AfD) i demagoška nova grupa 'Savez Sahra Wagenknecht' (BSW), koja se odvojila od Die Linke (Lijeva partija). Reformisti i liberali u Njemačkoj i šire su u stanju panike, ali ovaj ishod je mjera njihovog bankrota.

Stranke savezne vlade (socijaldemokrati, zeleni i liberali) temeljito su kažnjene za svoje napade na radnike. Konzervativni demokršćanski CDU, najvažnija stranka kapitala, uspio se održati samo zato jer je percipiran kao manje zlo s najboljim šansama protiv AfD-a. Polovica njihovih glasova može se pripisati tome. 

S druge strane, u Saskoj se stranka Ljevice uspjela spasiti u državnom parlamentu jedino osvajanjem izravnih mandata u dvije izborne jedinice u Leipzigu [izravni mandati su posebnost njemačkog izbornog sustava koji omogućava stranci da osvoji više mandata nego što bi udio glasova inače ukazivao]. U Tiringiji, gdje je Ljevica bila uključena u dvije vlade i bila na položaju premijera od 2014., potpora stranci je pala. 

Reformizam i liberalizam su na ovim izborima masovno kažnjeni. U Njemačkoj se, kao i svugdje u svijetu, ruši takozvani politički centar. Polarizacija doseže nove visine; buržoaski režim postaje politički i društveno sve nestabilniji. 

Kriza njemačkog kapitalizma

Osnova za ovakav razvoj je kriza njemačkog kapitalizma. Gospodarstvo se nije oporavilo od pandemije koronavirusa. Rat u Ukrajini i njegovi katastrofalni učinci istaknuli su stratešku slijepu ulicu njemačkog imperijalizma.

Njemačka vladajuća klasa i establišment dospjeli su u ovu situaciju jer su se potpuno podredili interesima SAD-a u ukrajinskom ratu. Kao rezultat toga, amputirali su svoj pristup jeftinom ruskom plinu i nafti. 

Proizvodnja i dolazne narudžbe pale su u ključnim sektorima (automobilska industrija, strojarstvo, kemikalije). BASF, najveći proizvođač kemijskih proizvoda, zatvara proizvodne pogone. Druge kemijske tvrtke također poduzimaju slične mjere. Volkswagen, najveći njemački proizvođač automobila, najavio je zatvaranje tvornica i otpuštanje radnika. Sveukupna proizvodnja automobila izrazito je snažno pala od 2019. godine, a sada je na istoj razini kao i 1990-ih. 

Foto: Roger W, Flickr

Uz krizu koja pogađa velike korporacije i suočene s ogromnim troškovima energije, tvrtke dobavljača su pod pritiskom pada prodaje. Natjecanje za tržišta i ulaganja s Kinom i SAD-om također slama njemačko gospodarstvo. 

Kriza troškova života i prijetnja masovnih otpuštanja lebde nad radničkom klasom poput Damoklova mača. Nakon dva desetljeća politike štednje, rada na određeno i sve većeg izrabljivanja, raspoloženje među radničkom klasom i mladima postaje sve usijanije. Tome su pridodani strahovi od klimatskih promjena, rata i spoznaja da je cijela zemlja u propadanju. 

Desetljeća politike štednje i privatizacije saveznih i pokrajinskih vlada doveli su do uništavanja njemačke infrastrukture i usluga sa raspadajućim mostovima, razorenim željezničkim prugama i bankrotiranim bolnicama. Tome se pridodaje očigledan nedostatak radne snage u vrtićima, školama, staračkim domovima, bolnicama, administraciji i mnogim drugim sektorima. Eksploatacija je u enormnom porastu, a život za mase postaje sve nesigurniji i stresniji.

Propala kampanja vladajuće klase protiv AfD-a

Savezna vlada nema što ponuditi kao odgovor na te probleme. Povećanje minimalne plaće ne samo da je bilo prenisko, nego ga je odmah progutala inflacija. Uznemiravanje nezaposlenih nije ukinuto. Nedostatak stambenog prostora nastavlja rasti, a vlada ni po tom pitanju ne ispunjava svoja obećanja. 

Istodobno, ratnom huškanju nema kraja. Stotine milijardi se usmjeravaju u rat u Ukrajini, genocid u Gazi i ponovno naoružavanje Bundeswehra [vojske]. Sav taj novac nedostaje negdje drugdje i platit će se rezovima, što znači još lošijim uslugama i još žešćim izrabljivanjem. 

Foto: President.gov.ua, Wikimedia Commons

Sve je to dovelo do kolapsa povjerenja masa u službene institucije. Prema novim anketama, 78 posto javnosti ima malo ili nimalo povjerenja u političke stranke, pri čemu 70 posto njih misli isto o saveznoj vladi, 62 posto o Bundestagu (parlamentu) i 56 posto o gospodarstvu. Vladajuća klasa sada ubire političke posljedice. 

Rat, gospodarska kriza, pandemijska politika i sva prekršena predizborna obećanja poljuljali su povjerenje radničke klase, mladeži i srednje klase u liberalne stranke, FDP i Zelene, kao i u reformistički socijaldemokratski SPD. CDU se čini jakim samo zato što je u opoziciji. 

Ali dok su stranke ''centra'' isprobane i imaju povjerenje vladajuće klase, AfD nije. Vladajuća klasa na nju gleda s nepovjerenjem, zbog njene spremnosti da podržava i raspiruje strahovanja masa kroz desničarsku retoriku, a iznad svega zbog njenog protivljenja ratu u Ukrajini, EU i euru. Kako bi spasila vlastitu kožu i oslabila desničarski AfD, vladajuća klasa i njihov politički establišment pokrenuli su početkom godine demagošku kampanju protiv AfD-a. 

Sve je počelo objavom članka u liberalnom medijskom izdanju Correctiv , koji je optužio AfD za planiranje masovnih deportacija. Ovaj članak preuzeli su i objavili svi vodeći buržoaski mediji, stranke i udruženja. 

Zatim su organizirali demonstracije za 'demokraciju' i javne kampanje za 'različitost i demokraciju', koje su podržali buržoaski glasnogovornici poput Die Zeit, Süddeutsche Zeitung, Handelsblatt, Wirtschaftswoche i Tagesspiegel, zajedno sa 700 tvrtki, fondacija, udruga, sveučilišta i nevladinih organizacija . 

Uoči EU i državnih izbora u Njemačkoj, direktori Siemensa, Mercedesa, Deutsche Bank i mnogih drugih javno su se oglasili i pozvali ljude da ne glasaju za AfD. 

Istodobno, vladajuća klasa koristi državni represivni aparat. Na primjer, domaća obavještajna služba prati AfD kao “osumnjičeni” zbog političkog ekstremizma, a njihovu omladinsku organizaciju Junge Alternative kao “definitivno ekstremne desničare”. Također su pokrenuli istrage protiv političara AfD-a zbog navodnog primanja novca iz Rusije i/ili Kine. 

Međutim, ta su se sredstva pokazala uglavnom bezuspješnim protiv uspona AfD-a. Ono što je vladajuća klasa u Njemačkoj postigla suprotno je nacionalnom jedinstvu. Umjesto povratka stabilnosti i jačanja 'političkog centra', ona još više destabilizira vlastiti sustav.

Rasistička kampanja vladajuće klase

Radnička klasa ostala je uglavnom pasivna po ovom pitanju jer je vladajuća klasa ne može nadahnuti da se zauzmu protiv AfD-a. Tako se vladajuća klasa prebacila na imitiranje AfD-ove igre potaknuvši i sami rasističko pitanje migracije. 

Dok je vladajuća klasa glumila branitelje slobode i demokracije, njemačka je vlada pooštrila zakone o azilu, koji bi uskoro mogli biti uglavnom suspendirani. Ali ni to nije pomoglo jačanju centra. Rasistička demagogija vladajuće klase stoga je eskalirala sve više i više u pokušaju da se očajnički nabere politička podrška. 

Napad nožem u Solingenu pružio je zlatnu priliku vladi da se predstavlja kao branitelj 'zakona i reda'. Odjednom su svi počeli tražiti promjene u sustavu azila i zakonima o oružju. Političari Zelenih zahtijevali su još jednu 'Zeitenwende' ['povijesnu prekretnicu', fraza koju je uzeo Scholz da opravda zaokret prema ponovnom naoružavanju], dok su političari SPD-a tražili posebna sredstva za naoružavanje policije i tajnih službi. 

Foto: Superbass, Wikimedia Commons

Njemačka vlada je u samo nekoliko dana iz ladice izvukla novi 'sigurnosni paket' koji je uključivao ukidanje socijalnih beneficija za tražitelje azila koji su dužni napustiti zemlju ili su već registrirani u nekoj drugoj zemlji EU; omogućavanje deportacija u Afganistan i Siriju; oduzimanje statusa zaštite onima koji imaju pravo na azil kada putuju u zemlju podrijetla; i proširenje ovlasti nadzora vlasti. 

U obraćanju naciji, vicekancelar i licemjer Robert Habeck iz Zelenih, naglasio je ovu antiimigrantsku politiku na "najhumanističkijem" jeziku. Ali to nije moglo sakriti činjenicu da samoproglašene 'demokratske' stranke vode upravo istu politiku za koju se zalaže AfD. U siječnju su elite još prizivale opasnost od masovnih deportacija. Sada stvaraju pravni okvir za njihovu provedbu. 

CDU poziva na još oštrije mjere, u skladu s AfD-om. BSW, posebna skupina koja se odvojila od stranke Ljevice, također je izjavila da za njih ove mjere ne idu dovoljno daleko. Danonoćni publicitet koji se daje napadu nožem u Solingenu čisto je poticanje na mržnju i skretanje pažnje sa stvarnih problema kapitalizma i nasilja koje vlastodršci svakodnevno vrše nad masama. Svrha je sijati podjele i mržnju prema muslimanima, migrantima i izbjeglicama – unatoč svim uvjeravanjima u suprotno. 

Ali čak ni ovaj očajnički pokušaj promjena staza nije ojačao 'politički centar' niti oslabio AfD. Umjesto toga, još jedna demagoška stranka – BSW – je u usponu, posebno na istoku: kreacija bivše političarke Lijeve partije Sahre Wagenknecht, koja je uspjela iskoristiti dio bijesa i ogorčenosti masa.

Slijepa ulica AfD-a i BSW-a

Unatoč svom stavu protiv vladajuće klase i napadima s kojima se susreće od strane 'tradicionalnijih' kapitalističkih stranaka, AfD je također za štednju, naoružavanje i porezne olakšice za bogate. Također želi posegnuti duboko u džepove radničke klase kako bi platila krizu njemačkog kapitalizma. 

Dok ga njegova demagoška računica navodi na odbacivanje ukrajinskog rata, AfD je za NATO-ov cilj od dva posto i čak bi ga želio premašiti. Također se izjasnio u korist ponovnog naoružavanja Bundeswehra i posebnog fonda koji je Scholz osnovao za njegovo financiranje. Štoviše, stoji iza Netanyahuovog i izraelskog genocida u Gazi. Na taj način ova stranka sudjeluje u utrci u naoružanju i imperijalističkim zločinima Zapada. 

AfD također nema što ponuditi masama u smislu socijalne politike osim agitacije protiv migranata. Dok želi ukinuti porez na bogatstvo, nasljedstvo i poslovanje, želi smanjiti socijalna davanja za najsiromašnije, odnosno smanjiti socijalnu državu u korist profita kapitala. 

Foto: Bündnis Sahra Wagenknecht, Twitter

BSW također ne može s pravom tvrditi da zastupa interese radničke klase i mladih. Zalaže se za istu rasističku agitaciju protiv izbjeglica kao i svi ostali. Želi više istočnonjemačkih menadžera u gospodarstvu, na sveučilištima, u upravama – ali ne zalaže se za ništa što bi moglo donijeti poboljšanje masama na Istoku. Ovo je čista politika identiteta druge vrste – ne 'woke', nego nacionalistička. To ne stvara ništa manje podjela i jednako odvraća pažnju od stvarnih problema zemlje. 

U intervjuu za Die Zeit , čelnica BSW-a Sahra Wagenknecht jasno je rekla da je za "obrambeni savez" i neovisnu europsku sigurnosnu politiku - NATO pod drugim imenom, drugim riječima. Unatoč njezinoj tvrdnji da je za 'nuklearno razoružanje' i protiv daljnjeg stacioniranja američkog nuklearnog oružja u Njemačkoj, ona brani mogućnost drugog napada kao sredstvo zastrašivanja. 

Osim toga, BSW i AfD daju jasne koalicijske ponude 'staroj stranci', CDU-u, koju tobože mrze. I jedni i drugi žele uvući svoju njušku u državnu hranilicu i omogućiti im da tako upravljaju kapitalizmom. Ovi demagozi samo traže svoje mjesto u redovima te iste elite protiv koje tvrde da se bore. To neće donijeti nikakva poboljšanja, već samo pogoršanje životnih uvjeta masa. Oni koji se ne žele uhvatiti u koštac s bankama i monopolima ne mogu stati na kraj ratu, deindustrijalizaciji i barbarstvu.

Kriza vlasti i politika bogatih

Buržoaski tabor sada raspravlja o scenarijima budućih vlada u Saskoj i Tiringiji. Koalicijski pregovori vjerojatno će se otegnuti, a stranke će se prvenstveno boriti za vlastite pozicije. Svi će oni još više eksploatirati rasističku migracijsku problematiku – sve u svrhu 'zaštite demokracije' i 'slobode', naravno. 

U Brandenburgu će sljedeći izbori (22. rujna) vladajućoj klasi donijeti slične probleme. Sve ove potencijalne krize vlade dodatno će pogoršati polarizaciju u cijeloj zemlji.  

Sve stranke odbijaju formirati vladu s AfD-om i nastoje formirati 'šarene' vlade [tj. koalicije različitih stranačkih boja] ili čak uzdići CDU do manjinske vlade. Rezultat takvog držanja bit će slabe i krizom opterećene vlade – bez obzira tko ih formira. 

Slabim vladama koje nitko ne želi, koje neki mrze a drugi vide kao nužno zlo, bit će još teže provesti svoje programe i smiriti mase.

Kakve god vlade na kraju iskrsnu, bile one 'šarene' ili manjinske, politika će biti usmjerena protiv naroda u ime naroda. Kriza kapitalizma to zahtijeva od buržoaskih partija. Napadi na interese radničke klase i mladeži će se povećati, a s njima i pritisak koji na kraju mora dovesti do eksplozije klasne borbe.

Mogući su pokreti  u desno i lijevo

Moguće je da će se desničarski prosvjedi (kao Pegida ili antivakserski prosvjedi) ponovno rasplamsati u istočnoj Njemačkoj. Desni radikali i fašisti osjećat će se jačima nakon izbora, a desni demagozi iz AfD-a mogli bi pozivati na prosvjede na ulicama protiv etabliranih stranaka i vlada. 

Ako se njihovi prosvjedi fokusiraju na pitanje 'tko stvarno potkopava demokraciju' kada se izbornom pobjedniku onemogući formiranje državne vlade, to bi moglo izazvati velika okupljanja. 

Takav razvoj događaja mogao bi pokrenuti masovni pokret mladih protiv AfD-a diljem Njemačke. Za usporedbu, što rade etablirane stranke? Njihova cijela kampanja protiv AfD-a od samog početka temelji se na licemjerju. Prije izbora imali su koristi od velikih mobilizacija. Sada će borbu protiv desnice voditi isključivo političari i stručnjaci, iza zatvorenih vrata kroz dogovore o formiranju vlada koje isključuju AfD. Novi pokret u tom smjeru mogao bi početi razotkriti ​​njihovu 'demokratsku' prijevaru. 

U ofenzivu s komunističkom politikom

Do sada su prosvjede protiv AfD-a vodili licemjeri koji su iskorištavali prosvjede za održavanje vlastite vlasti. Dok se Zeleni, FDP, SPD i CDU predstavljaju kao 'branitelji demokracije', oni isporučuju bombe Izraelu i bore se protiv palestinske solidarnosti policijskim palicama, lažnim optužbama za antisemitizam i klevetničkim kampanjama. Ovim napadima pridružuje se i AfD. 

Naš zadatak nije 'spasiti demokraciju' zajedno s liberalima, koji u konačnici brane isti sustav kao i desnica. Mi kažemo, dolje s AfD-om; ali u isto vrijeme, dolje stranke vladajuće klase, buržoaska vlast i kapitalizam! 

To je upravo ono što Revolucionarna komunistička partija predstavlja. Mi smo za svrgavanje kapitalizma kako bismo riješili hitne probleme sa kojima se čovječanstvo suočava. Naš odgovor na krizu kapitalizma i buržoaske demokracije je revolucija. 

Mi smo za eksproprijaciju banaka i korporacija i upravljanje njima u demokratski planiranoj ekonomiji kako bismo mogli zaustaviti deindustrijalizaciju, povećati plaće, financirati javne usluge i riješiti pitanje stanovanja. Samo na taj način možemo konačno riješiti veliki problem klimatskih promjena, kao i okončati imperijalizam i rat.

Prosvjedi protiv desnice već se organiziraju u raznim gradovima, a sigurno će uslijediti još. U njima će u pravilu dominirati etablirane stranke i ideje. Stoga je važno podignuti nezavisnu zastavu komunizma, koji predstavlja jedini pravi put naprijed, i boriti se protiv liberalne 'antifašističke' frazeologije koja samo ide u korist AfD-a. 

Samo radnici i omladina, organizirani na temelju komunističkih ideja i borbenih tradicija, mogu voditi ozbiljnu borbu protiv desnice. Organizirajte se sada, ohrabrite druge klasne borce i osnujte ćeliju u svojoj školi, sveučilištu ili na radnom mjestu i krenite s nama u ofenzivu: protiv AfD-a, vlade i kapitalizma! 

Tekst je objavljen 03. rujna 2024.