Rezultati drugog kruga francuskih parlamentarnih izbora donijeli su radost i, iznad svega, olakšanje milionima birača koji su strahovali od pobjede bloka ekstremne desnice Nacionalnog okupljanja (RN).

[Francuska verzija objavljena na marxiste.org]

Dan nakon prvog kruga, vođa RN Marin Le Pen i predsjednik stranke Žordan Bardela već su planirali svoju 'buduću' vladu, s imenima 'budućih' ministara koji procurili u medije. Bili su toliko sigurni u svoju pobjedu da su odgodili svoj 'socijalni' program na neodređeno. 'U početku', objasnili su, namjeravali su provesti politiku budžetkse štednje i odlaska u penziju s 66 godina. Ali sinoć su im se svi ti planovi raspali. Sa 143 poslanika, savez RN-Sioti daleko je od apsolutne većine.

Foto: Braveheart, Wikimedia commons

Sa 184 mjesta, ljevičarska NFP alijansa je prva – ispred Makronovske grupe (166 mjesta). To je stoga težak poraz za 'predsjedničku većinu', ali ne i debakl koji je prijetio dan nakon evropskih izbora. Makronisti (ili bivši makronisti) postigli su bolje rezultate nego što su predviđali anketari u posljednjim danima, čak i nakon što se uzme u obzir povlačenje kandidata NFP-a i makronista između dva kruga kao dio tzv. Republikanskog fronta.

Vratićemo se da detaljno objasnimo naše kategoričko odbijanje tzv. 'Republikanskog fronta protiv ekstremne desnice': politike klasne saradnje koja, umjesto da ih oslabi, jača desnicu i ekstremnu desnicu. Ovdje samo želimo naglasiti da je, u pogledu osvojenih mjesta, 'Republikanski front' najviše koristi donio makronistima i tradicionalnoj desnoj stranci Republikanci (LR), koji su takođe nadmašili ankete. Brojna povlačenja kandidata NFP-a spasila su izlazeću 'većinu' od potpunog poraza – i omogućila LR-u osvajanje nekoliko dodatnih mjesta.

Na kraju, 'Republikanski front' uglavnom je imao učinak davanja prednosti makronistima i republikancima, nasuprot RN-u. Međutim, bilo bi potpuno pogrešno zaključiti da je RN politički oslabljen. RN je u prvom krugu prikupio šest miliona glasova više nego 2022, a savez između NFP-a i desnice između dva kruga može samo ojačati 'antisistemski' imidž Marin Le Pen i njenih pristalica, koji namjeravaju ubrati plodove toga, možda prije nego što mislimo.

Mobilišimo se na ulicama i radnim mjestima!

NFP (Novi narodni front) je prva (184 mjesta), ali daleko je od postizanja apsolutne većine (289 mjesta) u Nacionalnoj skupštini. Dakle, nema većine u Nacionalnoj skupštini za glasanje za program NFP-a. To znači da je, samo na temelju sastava Nacionalne skupštine, formiranje čak i donekle 'čvrste' vlade izazov. Daleko od toga da je gotova, duboka politička kriza koja je počela 9. jula ulazi u novu fazu.

Pregovori i spletkarenja iza kulisa će se množiti u narednim danima i sedmicama. Već sada, vođe Socijalističke partije (PS) i Zelenih se izjašnjavaju spremnim odreći se programa NFP-a kako bi postigli dogovor s makronistima. Što se tiče francuske buržoazije, ona će izvršiti maksimalni pritisak kako bi prisilila sljedeću vladu – bilo koja da bude – da nastavi 'odgovornu', tj. politiku budžetske štednje.

Vođa Nepokorene Francuske (LFI) Žan-Lik Melenšon, izvor: Twitter

Vođa Nepokorene Francuske (LFI) Žan-Lik Melanšon je zatražio od Makrona da imenuje premijera iz NFP-a. Takođe traži da ko god to bude, mora biti spreman formirati vladu koja bi primijenila cijeli program NFP-a, ne pregovarajući ništa s makronističkim poslanicima. Ova pozicija oštro kontrira poziciji nekoliko vođa desne struje NFP-a. Ali upravo oni će biti u središtu pregovora i spletki.

S obzirom na unutrašnju ravnotežu snaga u Nacionalnoj skupštini (i unutar NFP-a), ono što Melanšon zahtijeva nema šanse da se postigne bez snažne vanparlamentarne mobilizacije mladih i radnika. Fokus borbe više nije u Nacionalnoj skupštini, već na ulicama, radnim mjestima i radničkim kvartovima.

Istina je da NFP nema apsolutnu većinu u Nacionalnoj skupštini. Ali radnici čine ogromnu većinu u zemlji. Oni su definitivno odlučujuća društvena snaga. Bez njihovog odobrenja, nijedan točak se ne okreće i nijedna sijalica ne svijetli. U idućim danima, vođe LFI-a i sindikalne konfederacije CGT – između ostalih – moraju staviti masovne mobilizacije na dnevni red, uključujući i štrajkove, kako bi zahtijevali provođenje i produbljivanje programa NFP-a.

Na temelju revolucionarne mobilizacije mladih i radnika, bilo bi moguće ne samo primijeniti sve progresivne mjere programa NFP-a, već ići mnogo dalje – sve do eksproprijacije krupnih kapitalista. Moramo okončati dominaciju ekonomije od strane šačice divovskih parazita koji nameću budžetsku štednju, nesigurnost, nezaposlenost i mnoge druge oblike bijede ogromnoj većini stanovništva. Oni moraju biti svrgnuti. Radnici moraju preuzeti vlast i ekonomija mora biti reorganizovana na temelju demokratskog planiranja proizvodnog aparata

To je jedini način da se okonča stalni društveni pad i propadanje – i, u tom procesu, da se konačno zaustavi uspon Nacionalnog okupljanja.