Ranije ovog mjeseca, usred pandemije koja je jedna od najgorih katastrofa od Drugog svjetskog rata, tajkuni milijarderi Džef Bezos (vlasnik Amazona i privatne svemirske kompanije Blu Oridžin) i Ričard Brenson (vlasnik Virdžin Galactik) objavili su namjeru da vide koji od njih može prvi otputovati u svemir (Ovaj tekst je objavljen 30. juna i u međuvremenu su obojica obavili kratkotrajni let do svemira prim.prev.) Oni su konkurenti i sa Spejs Eksom Ilona Maska, koji je postao prva kompanija koja je u svemir poslala basnoslovno bogate mušterije.

Sigurno nam neće biti žao da vidimo kako ti paraziti napuštaju našu planetu. Njihova su putovanja moguća samo zahvaljujući brutalnoj eksploataciji hiljada radnika, a osim toga uzimaju i resurse iz javnog budžeta.

Svemirsko putovanje milijardera

 Svemirska trka milijardera
 Foto: NASA Space Opportunities, Flickr

Posljednjih godina, "posljednja granica" postaje sve popularnija destinacija privatnih kompanija raznih multimilijardera od Brensona, Bezosa do Teslinog Ilona Maska koji se zalaže za širenje svojih svemirskih kompanija.

Prije nekoliko sedmica, Bezos je najavio da će ga njegova svemirska putnička kompanija 'Blu Oridžin' 20. jula lansirati u orbitu. Tvrdi da nas gledanje Zemlje iz svemira "mijenja" i da će putovanje "biti avantura". Poput dekadentne robovlasničke klase kasnog Rimskog carstva, današnji bogataši iscrpili su svako zemaljsko zadovoljstvo i sada gledaju u svemir radi sopstvenog zadovoljstva, dok milijarde običnih ljudi dolje na Zemlji svakodnevno proživljavaju užase ovog sistema.

Ali čini se da će Bezos biti pretečen. Izvještaj Virdžin Galaktika, koji je slučajno ‘procurio’ gotovo odmah nakon najave Bezosa, navodi da će Ričard Brenson takođe putovati prema zvijezdama - dvije sedmice ranije - što Gvardijan opisuje kao „spektakularni Dan nezavisnosti 4. jula“.

Uprkos načinu na koji se ove brojke slave u kapitalističkoj štampi, obični ljudi su najave vidjeli onakvima kakve one zapravo jesu: ciničnim vratolomijama odvratnih bogatih biznismena, kojim žele povećati svoju samobitnost u trenutku kada su novac i resursi očajnički potrebni drugdje.

 Svemirska trka milijardera
 Foto: Razni izvori, wikimedia commons

Prosto lansiranje Tesline rakete Spejs Eks (očigledno najjeftinija opcija kada je u pitanju privatni let u svemir) košta 28 miliona dolara. Jedan neustrašivi kupac ponudio je 20 miliona funti da bi se pridružio Bezosu prilikom lansiranja Blu Oridžina.

Sa 125 miliona ljudi koji su u posljednjih godinu dana dovedeni u ekstremno siromaštvo, bacanje desetina milijardi dolara u ove sujetne projekte nije neznatno, to je zločin protiv radničke klase i siromašnih na našoj planeti.

Nekoliko dana nakon Bezosove najave, na portalu change.org pokrenuta je peticija duhovito upućena 'proletarijatu', pod naslovom "Ne dozvoli Džefu Bezosu da se vrati na Zemlju", koja je (u trenutku pisanja ovog teksta) već prikupila 140 000 potpisa. "Milijarderi ne bi trebali postojati...na Zemlji ili u svemiru", navodi se u peticiji. "Ali ako se odluče za ovo drugo, trebali bi tamo i ostati."

Uprkos svom šaljivom tonu, peticija je uhvatila bijes mnogih običnih ljudi, što je zabilježeno u odjeljku za komentare:

„Bezos je parazit ... Ne mogu zamisliti prezreniju osobu. Takođe mislim da bi mu posjedovanje svemira samo za sebe bilo ostvarenje sna. Zar nema puno vanzemaljskih vrsta koje bi mogao podrediti sebi, sada nakon što je to učinio sa nama?"

Drugi piše da bi ovu ideju jednosmjernog putovanja trebalo proširiti na čitavih 1%:

"Ako mogu poslati jednog milijardera na Mars, zašto ih sve ne bi mogli tamo poslati?"

Treći izražavaju solidarnost sa eksploatisanim Bezosovim zaposlenicima:

"Ostani u svemiru ili se dostojanstveno odnosi prema svojim radnicima."

Riječima drugog:

„On doslovno ima moć i sposobnost da u svakom trenutku okonča ogromne patnje u svijetu; ali on bira da to ne uradi. Ako će umjesto toga potrošiti taj novac na pokušaj odlaska u svemir, onda u redu. Pusti ga. A onda, neka ostane tamo. Zemlja će biti bolje mjesto bez njega."

Uzalud potrošeno bogatstvo

Zaista, ovi bogataši imaju na raspolaganju dovoljno bogatstva i resursa da preko noći riješe mnoge svjetske probleme. Bezos, Mask i Brenson mogu se pohvaliti ličnim bogatstvom od 362 milijarde dolara. Njihove kompanije imaju imovinu u iznosu od oko 500 milijardi dolara.

Šta se može platiti sa približno 860 milijardi dolara? Mogla bi se okončati glad u svijetu skoro tri puta u trajanju od 10 godina. Prema istraživanju UN-a iz 2015. godine, bilo bi moguće osigurati univerzalno osnovno i srednje obrazovanje na pet godina svoj djeci svijeta. Mogle bi se pokriti investicije potrebne za smanjenje efekta staklene bašte u trajanju od tri godine. Vakcinacija cijelog svijeta protiv KOVID-19 bila bi kap u moru za ovu gospodu, sa sitnih 66 milijardi dolara.

Dovoljno bogatstva za rješavanje najozbiljnijih izazova s kojima se čovječanstvo suočava očigledno postoji ali je u rukama privatnih profitera koji će to radije potrošili na svemirski turizam, za sebe i svoje ultra bogate prijatelje.

Eksploatacija

Kako su ovi milijarderi u mogućnosti da priušte takve sujetne projekte? Prvo i najvažnije, ovo neizmjerno bogatstvo dolazi od znoja i krvi hiljada eksploatisanih radnika koji rade u neljudskim uslovima.

Amazon je poznat po svom lošem postupanju prema radnicima i uništavanju sindikata. Svaka minuta radničkog vremena podvrgnuta je nadzoru u Amazonovim skladištima od 400 000 kvadratnih metara. Radnici su natjerani da rade u smjenama od 14 sati bez pauze za toalet.

Stope povreda u nekim objektima Amazona u SAD-u tri su puta veće od nacionalnog prosjeka za radnike u skladištu. "Ima dana za koje kažem da sam samo u božjoj milosti", rekao je jedan radnik Amazona u intervjuu za Gvardijan.

Ipak, tokom pandemije, Amazonova dobit se udvostručila, dok je kompanija bila u sudskim procesima u SAD-u jer su radnike izlagali "nepotrebnom riziku" odbijanjem da poduzmu sigurnosne mjere a i zbog nezakonitog otpuštanja svakoga ko se zalagao za bolje uslove na radnom mjestu.

U međuvremenu, Tesline fabrike su bivši zaposlenici nazivali "modernim industrijskim izrabljivačkim radionicama". Opisali su radnike u fabrici Fremont u Kaliforniji kako povraćaju od dehidracije, rade osam ili deset dana bez odmora i trpe teške povrede na poslu - uključujući jednog radnika kojem je noga pregažena i zgnječena na proizvodnoj liniji.

Jedan bivši radnik Fremonta, Ričard Ortiz, otpušten je nakon pokušaja sindikalnog organizovanja radnika te fabrike. Kada je kineska poslovnica Pingvest izvještavala o događajima u Teslinoj fabrici Giga u Šangaju, kompanija je pokrenula tužbu kako bi se stvari zataškale.

Iskorištavanje države

Pored bogatstva koje su uzeli od svojih radnika, ove kompanije ne bi izdržale ni jedan dan bez državne pomoći. Njihove ambicije za ulazak na tržište svemirskog turizma ne bi ni postojale bez ove podrške.

Između 2000. i 2019. godine, privatne svemirske kompanije u SAD-u dobile su 7,2 milijardi dolara državnih subvencija, od čega 93 posto za projekte koji se baziraju na lansiranju raketa.

Ranije ove godine, američka vlada dala je multimilijarderski ugovor svemirskoj industriji Spejs Eks Ilona Maska, da odvede dva američka astronauta na Mjesec, jer je uložio milijarde u Spejs Eks kao alternativu privatnog sektora ruskim raketama.

Nakon protesta Džefa Bezosa, vlada je donijela Zakon o inovacijama i konkurentnosti koji uključuje pomoć od 10 milijardi dolara koja će vjerovatno ići pravo u Bezosov džep.

Dvostruki standardi vladajuće klase rijetko kad su bili ovoliko očigledni. Prošle godine, u jeku pandemije, Ilon Mask je objavio na Tviteru da "još jedan vladin podsticajni paket nije u najboljem interesu naroda". Već u sljedećem trenutku bio je spreman da uzme novčanu pomoć od fonda vrijednog 600 milijardi dolara za korona virus, kog je bivši ministar finansija Stiv Mnučin ponudio "malim preduzećima" tokom pandemije.

Slično tome, u prvih deset godina rada, Spejs Eks je polovinu ukupnih sredstava dobio od američke vlade. Tu je riječ samo o onim iznosima koje su direktno dali ovim milijarderima. Osim toga omogućeno im je da angažuju stručnjake i primjene tehnologije koji su postali dostupni zahvaljujući ukidanju američkog svemirskog programa, koji je finansiran od poreskog novca u iznosu od nekoliko stotina milijardi dolara.

Ovi milijarderi su daleko od velikih inovatora. Oni samo koriste državni novac za plasiranje inovacija razvijenih javnim istraživanjima i ulaganjima. Svaki od ovih navodno "samostvorenih" milijardera se dodatno obogatio na vladinim subvencijama, dok radnička klasa podnosi račun zbog štednje, poreza i smanjenja plata.

 Svemirska trka milijardera
 Foto: SpaceX

Dok uzimaju sve što mogu dobiti iz javnog budžeta, čine sve što je u njihovoj moći da zadrže i posljednji cent svog neovlašteno stečenog bogatstva. Borba za svemirsku dominaciju dešava se u vrijeme procurjelog izvještaja IRS-a, koji pokazuje da milijarderi u SAD-u godinama sistematski izbjegavaju oporezivanje dohotka.

2007. i 2011. godine Džef Bezos uopšte nije plaćao porez na dohodak, a između 2014. i 2018. platio je samo 973 miliona dolara poreza, dok je njegovo ukupno bogatstvo poraslo za gotovo 100 milijardi dolara. U istom periodu bogatstvo Ilona Maska poraslo je za nešto manje od 14 milijardi dolara, a platio je samo 455 miliona dolara poreza.

Dok je zasipala svemirske milijardere subvencijama i prilozima, Bajdenova administracija brzo je odgovorila na izvještaj IRS-a izjavom da će tražiti i procesuirati one koji su izvještaj učinili dostupnim javnosti. Riječima jednog republikanskog senatora, ove porezne informacije predstavljaju "nevjerovatnu opasnost za građane i kredibilitet savezne vlade ako se koristi u političke ili druge svrhe."

Jedina 'opasnost' koju takve informacije predstavljaju je razotkrivanje korumpiranog i eksploatatorskog sistema, koji i dalje promoviše profit milijardera naspram dobrobiti masa.

Odvratno ponašanje milijardera poput Brensona, Maska i Bezosa - koji se razmeću svojim ogromnim bogatstvom pred stotinama miliona očiju siromašnih - samo će dodati ulje na vatru goruće mržnje koju milioni osjećaju prema ovom sistemu koji omogućava takve opscenosti.

Iako zvuči primamljivo, ostavljanje ovih milijardera u svemiru na kraju ne bi riješilo problem. Samo eksproprijacijom njihovog bogatstva i korištenjem za potrebe društva možemo zaustaviti eksploatacijske i rasipničke sujetne projekte kapitalista i te neophodne resurse iskoristiti za puno bitnije potrebe.

Tekst je originalno objavljen 30. juna 2021. i možete ga naći u 22. broju štampanog izdanja Crvene kritike.