Posljednji zaplet u sagi razvoja vakcine razotkrio je kontradikcije unutar EU i granice do kojih se kapitalističko tržište može nositi sa nekom krizom. Posljednjih nekoliko dana svjedočili smo početku sukoba između EU i UK kao i između EU i nečega što nas podsjeća na dužničku krizu 2011. i 2012. godine.

Foto: Wikimedia Commons

Kao što smo objavili prije skoro mjesec dana:

"Pošto su vakcine Oksforda/Astra Zeneke nedavno odobreni za upotrebu u UK; i pošto su proizvodi Fajzera/BioNTeka, Moderne i drugih već raspodijeljeni u svijetu, pomislili bi da se bližimo kraju ove pandemije. Međutim, farmaceutski profiteri i politički predstavnici vladajuće klase spriječavaju uvođenje vakcina u neke od najpogođenijih država. U svojoj žurbi da se vrate u “normalu” i ponovo pokrenu ekonomiju, ignorišu nauku i traže prečice i time rizikuju ljudske živote."

Velike farmaceutske kompanije “traže prečice” na prilično skandalozan način, što pokazuje da njihova uloga u društvu nije da obezbijedi lijekove ili da imaju  bilo kakve filantropske ciljeve, nego da prave profit i plaćaju dividende, kao što su pokazivali od početka krize. To je ono za šta se zalažu privatne multinacionalne kompanije!

Prepušteno silama tržišta

Krajem 2020. godine Der Špigl je objavio da Fajzer pregovara o mogućnosti ekstraktovanja šeste doze iz svake boce proizvedene u saradnji sa Evropskom agencijom za lijekove (EMA). Ovo je moglo značiti ubrzanje procesa uvođenja vakcina za 20%. Pod planskom ekonomijom, ovo bi bile odlične vijesti, i iako su u Fajzeru isprva rekli da ovo neće promijeniti njihov profit i da će ovo biti urađeno da bi se povećao kapacitet vakcinacije, u stvarnosti je Fajzer brzo modifikovao dostavu vakcina u EU.

Fajzer je revidirao svoje dostave, procijenivši da je dogovor bio po dozi a ne po boci. Ovo je odmah povećalo njihov profit za 17%. Uopšte nisu bitne žalbe zdravstvenih radnika da je ekstraktovanje šeste doze proces koji je težak i uzima puno vremena i koji stavlja čitav teret na leđa zdravstvenih radnika u već preopterećenim javnim zdravstvenim sistemima. Fajzer je najavio da će proizvesti 100 miliona boca u prvoj turi, umjesto dogovorenih 120 miliona. Šta bi se desilo sa onih 20 miliona doza koje koštaju 12 evra po dozi? Fajzer bi ih prodao onom ko najviše ponudi na međunarodnom tržištu. Tajni dogovori između Fajzera i Evropske komisije što se tiče cijena vakcina su iznijeti u javnost zbog kasnije obrisanog, procurjelog tvita belgijskog ministra, Eve de Bleker.

Foto: Joel Saget, AFP

Za sada, samo Italija, pod pritiskom udruženja potrošača, planira ići sa Fajzerom na sud. Belgija, gdje se vakcina proizvodi, ne planira ići na parnicu, vjerovatno iz straha da će Fajzer možda odlučiti da premjesti proizvodnju drugdje. Francuska vlada sklopila je dogovor po kojem će Sanofi proizvoditi i distribuirati Fajzerovu vakcinu, s tim što Makronovu  administraciju skoro da ne zanima odbrana interesa njenih stanovnika, a veoma je zanima odbrana svog “državnog šampiona”, Sanofija.

Astra Zeneka je takođe bilo u centru pažnje. Veče kada je EMA odobrila njihovu vakcinu,  izvršni direktor Astra Zeneke, Paskal Sorio, dao je skandalozan intervju za Republiku, gdje je, pored što je izgrdio EU jer je kasnila u odnosu na UK, koja je ugovore potpisala tri mjeseca ranije, takođe rekao da “ljudi postaju previše emocionalni” kad kažu da Astra Zeneka proizvodi vakcinu za “čovječanstvo”, a ne za profit.

Ovo je dovelo službenike Evropske komisije i državne predstavnike EU do špekulacija da je Astra Zeneka možda doze proizvedene u Belgiji poslala drugim mušterijama, shvativši da se proizvodnja nije odvijala dovoljno brzo. Astra Zeneka je pokušala da izbjegne ispunjavanje ugovorenih obaveza prema EU, koja je unaprijed platila stotine miliona evra. Drugim riječima, Astra Zeneka bi da manipuliše svojom vakcinom i da se posluži javnim novcem kojeg im je ponudila EU.

Zbog kontroverznog sastanka 25. januara između država članica i EU zvaničnika i predstavnika britansko-švedskog farmaceutskog konglomerata Astra Zeneke, u Briselu su u petak saznali da će proizvodnja vakcina ozbiljno podbaciti u odnosu na ugovorene obaveze. Astra Zeneka igra igru mačke i miša sa EU i drži se svoje priče, kazavši da se od njih u ugovoru traži samo u skladu sa njihovima krajnjim mogućnostima. Ovo je izazvalo još jedno javno prepucavanje između EU zvaničnika i ove kompanije.

S obzirom na to da su ugovori o kojima se pregovaralo i dalje u tajnosti ili objavljeni sa pola uređenog teksta, možemo samo špekulisati o tome da li on govori istinu. Zašto bi lagao ako je rizik da se objavi ugovor? Problem je što Evropska komisija pokazuje svoju nesposobnost da pregovara o ugovorima koji se tiču duga javnog zdravstva, i izgleda da je jedino sposobna za pregovaranje kada od tog velike farmaceutske kompanije imaju koristi, a to EU radi već posljednjih sedam decenija! Problem je što su interesi nekih farmaceutskih kompanija kontradiktorni nacionalnim interesima nekih članica EU; to je gordijski čvor s kojim se Evropska komisija iznova i iznova suočava.

Istovremeno, Mađarska je već najavila da će kupiti vakcine od Rusije i Kine uprkos nedostatku odobrenja (ili bar zahtjeva za odobrenje u slučaju Kine) od strane EU vlasti. Iako je Sandra Galina, pregovarač ugovora između EU i velikih farmaceutskih kompanija, 12. januara najavila da nije bila svjesna da postoje bilo koji drugi ugovori pored onih o kojima je Evropska komisija pregovarala i da ako oni i postoje, rekla je, bili bi protiv Sporazuma (TFEU). Mađarska za sada nije zabrinuta zbog sankcija od strane EU.

Foto: Presidential Press and Information Office

Situacija se svela na to da svako vodi svoju politiku, što je upravo ono što se dešava u EU kad god nastane neki problem. Njemačka vladajuća elita računa na svoj nacionalni uticaj i činjenicu da je Fajzerova vakcina napravljena uz njemačku pomoć da bi što prije krenulo sa njenom raspodjelom. Čini se da ih nije briga ni za kakvu “evropsku solidarnost”. Mađarska vlada je izgleda ovo shvatila, i djeluje nezavisno, ali očigledno ne razumije koje su dugoročne posljedice ovoga.

Sve je jasnije da se takozvano “evropsko jedinstvo” lomi čim dođe do krize, i nije bilo drugačije ni u slučaju pandemije KOVID-19. U ovoj fazi raspodjele vakcina, vidimo kako se svaka značajnija država članica nosi sa ovim problem na poseban način i ostavljaju Evropsku komisiju kao neko poštansko sanduče za njihove pojedinačne interese.

Skoro godinu dana nakon što je SZO proglasila svjetsku pandemiju KOVID-19, Evropska komisija je počela predlagati evropske propise za putovanja za državljane EU. Za sad, preduzete su sve mjere na nacionalnom nivou bez ikakvih konsultacija ili koordinacije među državama članicama.

A sada kontrole!

EU je prije svega slobodna trgovinska zona i tržište. 70 godina evropske integracije stvorile su jedan klub čiji su članovi prisiljeni na sklapanje sporazuma da bi imali neku ulogu na svjetskim tržištima. Ali historija je puna čudnih razvoja događaja. Trenutna kriza natjerala je EU da predloži uvođenje kontrola uvoza da bi se postarali da Fajzer i Astra Zeneka ne bi izvozili dio vakcina u inostranstvo.

Ovo je odmah stvorilo ozbiljan sukob između Evropske unije i Ujedinjenog Kraljevstva, svega tri sedmice nakon što je UK napustilo EU.

Iako su kontrole nad vanjskom trgovinom antiteza svega onog što Evropska komisija zastupa, tvrdoglava je stvarnost to što, da bi i dalje glumili da imaju kontrolu, morali su predložiti mehanizme za rukovođenje proizvodnjom vakcina. Taj mehanizam objavio je evropski komesar za sigurnost zdravlja i hrane, Stela Kirjakides u petak 29. januara i u roku od 48 sati je morala odustati zbog žalbi od strane irske vlade, prijetnji osvetom od strane UK i kritika unutar Evropske komisije od strane onih koji to, s pravom, vide kao teret slobodnom tržištu.

Irski TD (premijer) brzo je nazvao Ursulu fon der Lejen da se požali na upotrebu članka 16 Ugovora o Bregzitu između EU i UK koji je trebao uvesti kontrolu na granicu između UK i Irske. Odgovor je stigao mnogo brže nego prije deset godina, kad je irska ekonomija bankrotirala, otkrivši koliko će pitanje granice biti osjetljivo u narednim mjesecima kad se potpuno uspostavi Ugovor o Bregzitu. Premijer Mikal Martin je rekao da ovo pitanje ima “eksplozivnih političkih posljedica”.

Kao što smo ranije rekli, Evropska komisija suočena je sa nerješivim problemom zastupanja interesa velikih farmaceutskih kompanija, umanjivanja razlika između različitih članica ovog bloka i daljeg pretvaranja u javnosti da ih je briga za milione Evropljana zaraženih koronavirusom. To je nemoguće; ne možeš služiti dvojici gospodara odjednom. Ili će braniti profit velikih multinacionalnih farmaceutskih kompanija ili će smisliti plan da rasporede vakcine u ogromnim razmjerama širom kontinenta. Naravno, oni su izbor donijeli još na početku, i čitaoci će znati koji je to izbor bio, a za jednu takvu krizu, činjenica da je EU tržište i da nema direktno oruđe za uticaj, čini njihove velike proglase apsurdnim u poređenju sa stvarnošću na terenu.

Ljevica i nacionalizacija

Ova situacija je kao stvorena za ljevicu. Potreba za nacionalizacijom farmaceutske industrije nikad nije bila očiglednija. Debatu je otvorila činjenica da buržujska štampa unaprijed nije bila za takav potez. Liberasion, nekada ljevičarske novine u Francuskoj, danas glas liberalne buržoazije, objavile su članak gdje se pitaju da li je prije nekoliko dana postojala potreba za nacionalizacijom.

Dopisnik iz Brisela koji je pisao članak na kraju brani trenutni način proizvodnje, kao i mjere štednje. Kao što se moglo i očekivati, članak tvrdi sljedeće: “Jedini način da se zadovolji ogromna potreba za vakcinama je da se, stoga, poveća linija proizvodnje sa kompanijama koje imaju potreban kapacitet. Takav put je odabrao francuski Sanofi, koji će od ovog ljeta proizvoditi BioNTekovu vakcinu, i Resifarm, koji je sklopio dogovor sa Modernom”. Veoma je značajna činjenica da su ove novine na ovaj način prokomentarisale situaciju.

Foto: Azaadi News

Ono što je do sad nedostajalo su pozivi izabranih predstavnika takozvanih komunističkih partija na nacionalizaciju, na nivou nacionalnog i evropskog parlamenta. Može se pretpostaviti da su kontinentalne socijalističke partije odavno zaboravile takve zahtjeve, ali nakon ekonomske krize 2008. godine vidjeli smo nekakvu radikalizaciju i stvaranje novih “radikalnih” partija, čije je ćutanje nevjerovatno. Vrlo malo ih poziva na nacionalizaciju. Rukovodstvo sindikata takođe je veoma pitomo kad su u pitanju zahtjevi, samo se žale na nedostatak transparentnosti i govore o potrebi za drugačijim pristupom, kao da bi ovaj sistem mogao dopustiti takve stvari.

U Francuskoj, multinacionalni gigant Sanofi najavio je otpuštanje 400 radnika u odjelu za istraživanje u isto vrijeme kad je vlada sklapala dogovor za proizvodnju Fajzerove vakcine, pa opet Opšta konfederacija rada nije iznijela zahtjev za nacionalizaciju!

Za sada, većina ljevice i sindikata pozivaju na pritiskanje Svjetske trgovinske organizacije da ukine sporazum o TRIPS-u (sporazum Svjetske trgovinske organizacije koji štiti prava na vakcinisanje) za vakcinu i lijekove za KOVID i potpiše Evropsku građansku inicijativu o usvajanju zakona o pravima na vakcinisanje. Prilično jadan rekord za najgoru pandemiju od pamtivijeka.

Komunistički član Evropskog parlamenta Sira Riga i član Evropskog parlamenta iz belgijske Partije rada (PTB/PVDA, belgijska komunistička organizacija) Mark Botenga napisali su komentar prošlog vikenda u kojima je njihov zahtjev sljedeći:

“Uprkos tome kako se čini, nismo svi nezaštićeni od farmaceutske industrije. Jednostavno moramo postupati u skladu sa mehanizmima koji su nam na raspolaganju. Treba nam proizvodnja poput Fajzerove ili Astra Zenekine, između ostalih, ali stvarni troškovi takve proizvodnje se mogu nadoknaditi. Ali već smo četiri puta platili vakcinu. Rušenjem njihovog monopola možemo brzo povećati proizvodnju. To bi značilo manje dividendi za dioničare u farmaceutskim kompanijama, istina, ali i više vakcina za sve i spašavanje života u Evropi i ostatku svijeta. Tehničko i političko oruđe je na stolu. Vrijeme je da ga upotrijebimo.”

Prisjetimo se onoga što je Trocki istakao u Tranzicionom programu:

“Socijalistički program eksproprijacije, tj. političkog zbacivanja buržoazije s vlasti i likvidacije njene ekonomske dominacije, nas ni u kom slučaju ne bi trebalo, tokom tranzicionog perioda, spriječiti od propagiranja zahtjeva za eksproprijaciju nekoliko ključnih grana industrije neophodnih za opstanak ili eksproprijaciju najparazitskije grupe buržuja, kad se za to ukaže prilika” (…) “Nužda za propagiranjem slogana eksproprijacije tokom svakidašnje agitacije u djelomičnom obliku, i to ne samo u našoj propagandi u svojim sveobuhvatnijim aspektima, uslovljena je činjenicom da su različite grane industrije na različitim nivoima razvoja, zauzimaju različita mjesta u životu društva, i prolaze kroz različite faze klasne borbe. Samo opšti revolucionarni napredak proletarijata može dovesti do potpune eksproprijacije buržoazije. Zadatak zahtjeva tokom tranzicije je da pripreme proletarijat za rješavanje ovog problema.”

Trenutna kriza Evropske unije i pandemija KOVID-19 bi trebalo da budu prava prilika za predstavljanje alternative trenutnom ekonomskom sistemu a ne za gajenje iluzija o “postojećem oruđu unutar sistema”.

Ono što se umjesto toga mora uraditi je naglasiti pravi uzrok krize: kapitalistički sistem i njegovi nesrećni politički predstavnici. I zahtijevati nacionalizaciju farmaceutske industrije bez kompenzacija, da bi došli do pravog rješenja za pandemiju.

  01. februar 2021.