Izlaznost na Referendum o Danu Republike Srpske pokazuje da većina naroda u RS nije nasjela na višemjesečnu medijsku histeriju vlasti i opozicije, i u Banjoj Luci i u Sarajevu.
Vlast nije izašla sa tačnim podatkom o izlaznosti tokom referendumske (anketne) noći. Predsjednik Komisije za provođenje referenduma u Republici Srpskoj Siniša Karan je dva sata nakon zatvaranja mjesta za glasanje izjavio da je izlaznost između 56 i 60% (?!!). Dodik je te noći javno rekao da sve Srbe koji nisu izašli na referendum treba da bude sramota. To nije retorika pobjednika nego retorika gubitnika koji se ljuti.
Podaci o izlaznosti objavljeni su tek danas popodne i izlaznost je „zvanično“ 55,7%. Međutim, dosta indicija sugeriše da je izlaznost zasigurno manja i od 50%. Koliko – teško je precizno reći, ali bi se okvirno moglo procijeniti.
Prema riječima ljudi koji su ranije imali priliku da učestvuju u kontroli izbornog procesa, podatak o izlaznosti se javlja u centre za organizaciju izbora u nekoliko navrata tokom izbornog dana i, konačno, nakon zatvaranja birališta. Za računanje izlaznosti potrebno je imati birački spisak i znati oduzimanje. U centrali je potrebno da se ima telefon, zna sabiranje i za vrlo kratko vrijeme se dobija podatak o izlaznosti. Zašto je predsjedniku Komisije za provođenje referenduma u Republici Srpskoj trebalo više od 12 sati da javnosti iznese ključni podatak o izlaznosti? Odgovor se nameće sam po sebi, zato što onaj koji je imao nije bio za iznošenje.
Referendum nije imao nikakvu nezavisnu kontrolu. Javno se govori o tome da je bilo moguće da donošenjem ličnih karata ukućana jedan član porodice može da glasa za sve njih. Na mjestima za izjašnjavanje je bilo ako ne pusto, onda definitivno bez veće mase.
Ako uzmemo u obzir odsustvo svake nezavisne kontrole, naivno bi bilo vjerovati da se dodavanje glasačkih listića nije dogodilo. Izlaznost je, po svemu sudeći, bila toliko ispod 50% da su bili potrebni cijela noć i jutro za friziranje rezultata o izlaznosti. Da je izlaznost bila 75%, sigurno se ne bi čekao naredni dan da se to objavi. Vjerovatno je bilo ideja da se navuče i taj procenat ali onda bi bilo još jasnije da lažu.
Referendum je propao. Vlast to neće priznati i mediji koje kontroliše papagajski ponavljaju da je 99% glasalo DA, ali izbjegavaju reći kolika je izlaznost, a kamoli da je analiziraju.
Izlaznost je time katastrofalnija jer se opozicija u strahu od Dodikove retorike u načelu pridružila histeriji koju su ovi danima pokušavali da izazovu u narodu. Opozicioni lideri su većinom izašli na referendum, a on je opet propao. Da nisu hulje i da im ne treba nacionalizam kao posljednje utočište, mogli su uspješno bojkotovati Referendum, ali, kako su isti ili gori od Dodika, to se nije desilo.
Simptomatično je da mediji u Federaciji BiH koje kontroliše Bakir Izetbegović takođe ne govore o maloj izlaznosti, jer kao i Dodiku i njima je Referendum ključni dio predizborne kampanje.
Referendum o Danu RS je propao. Dovoljno je reći da referendumskog slavlja nije bilo niti u jednom gradu, osim onog sa desetak klipana u Trebinju. Možda su „navijači“ pokušali tu i tamo da slavlje započnu, ali bez uspjeha jer atmosfere za to nije bilo ni u tragovima. Stvar nije slavno prošla ni van RS. Od više stotina hiljada izbjeglica iz BiH koji žive u Srbiji, stigli su listići za samo 13.000, a iskorišćeno je 6.400.
Dodik je raspisao referendum o Danu RS nadajući se da će podbočiti posrnulu popularnost, a dobio je referendum o svojoj politici, koju je radni narod u RS glasno osudio. Svima je jasno da je režimima u Sarajevu i Banjoj Luci danas jedina šansa za opstanak igranje nacionalnih ratova dok udruženim snagama vode rat protiv radničke klase.
Nacionalnom sukobu je rečeno NE! Dolazi vrijeme da se klasnoj borbi kaže DA i da konačno, za dobro svih nas, zbacimo nacionalističke hohštaplere i ponovo izgradimo društvo po mjeri poštenih radnih ljudi.
Dole Dodik, Bakir i njihovi „opozicioni“ saučesnici - dole nacionalizam i lopovluk!
Za radničko jedinstvo i radničku partiju!
Smrt kapitalizmu – sloboda narodu!
