Novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald Trump, više puta je prijetio aneksijom Kanade tokom posljednjih nekoliko sedmica. Iako su kanadski zvaničnici isprva to smatrali šalom, Trumpove prijetnje mogu imati ozbiljne posljedice za kanadski kapitalizam.
Trumpovi komentari o tome kako bi Kanada mogla postati 51. savezna država došli su u kontekstu Trumpove prijetnje uvođenjem tarifa od 25 posto na izvoz u SAD, što bi bilo devastirajuće za kanadsku ekonomiju. Ove prijetnje izazvale su neposrednu paniku u Ottawi i svim provincijskim prijestolnicama širom zemlje.
U početku su kanadski političari sa cijelog političkog spektra pokušavali da umire Trumpa, ali to nije uspjelo već je on postao još odlučniji, izjavivši da će upotrijebiti „ekonomsku silu“ da anektira Kanadu.
Ideja da bi Sjedinjene Američke Države mogle anektirati Kanadu možda se na prvi pogled čini potpuno apsurdnom. Međutim, iza Trumpove ludosti definitivno postoji plan.
Svjetski poredak buržoasko-liberalnih vrijednosti, koji je prevladao nakon pada SSSR-a, u kojem su SAD i njeni saveznici izrabljivali svijet pod licemjernim sloganom „ljudskih prava i demokratije“, sada se ruši. Pod udarcima kapitalističke krize, američka imperija gubi tlo pod nogama, a da bi je odbranio, Trump skida masku i otkriva gole imperijalističke interese koji su oduvijek upravljali svjetskim odnosima.
Kako svjetski kapitalizam sve dublje tone u krizu, svaka država mora brinuti o sebi. Ono što kanadska vladajuća klasa sada otkriva je da Trumpova politika „Amerika na prvom mjestu“ zaista znači „Amerika na prvom mjestu“, a ne „Amerika i njeni saveznici na prvom mjestu“.
Pad američke imperije
Da bismo razumjeli zašto Trump zauzima tako agresivan pristup prema Kanadi, potrebno je razumjeti promjenjivu poziciju američkog imperijalizma u svjetskim pitanjima. U posljednjih nekoliko decenija došlo je do relativnog opadanja moći i prestiža američkog imperijalizma, uglavnom u odnosu na uspon Kine kao svjetske sile, ali i sa usponom raznih regionalnih sila, poput Rusije i Turske.
Sjedinjene Američke Države su i dalje najveća svjetska ekonomija, ali njen relativni pad može se vidjeti u činjenici da je udio američke ekonomije u globalnom BDP-u pao sa 34,6 posto 1985. godine na 26,3 posto danas.
Kada se Sovjetski Savez raspao početkom 1990-ih, Sjedinjene Američke Države su ostale kao jedina svjetska supersila. Bez suparnika, Sjedinjene Države su zauzele ulogu svjetskog policajca. Kako bi odbranio svoje interese, američki imperijalizam je izvršio vojne intervencije u nizu zemalja (Irak, Haiti, bivša Jugoslavija, Afganistan, Libija, itd.).
Međutim, dominacija američkog imperijalizma je dosegla određenu granicu. U američkoj vladajućoj klasi je nastala ozbiljna podjela u vezi sa pitanjem kako se nositi s padom američkog imperijalizma i promjenjivom svjetskom situacijom.
Krilo establišmenta pokušava održati stari status quo, nastojeći da ostane svjetski policajac. Demokrati su postali stranka rata jer vjeruju da je još uvijek uloga Sjedinjenih Država da nasilno interveniše bilo gdje u svijetu, bez obzira na cijenu.
S druge strane, MAGA (Make America Great Again) krilo američke vladajuće klase došlo je do zaključka da se Sjedinjene Države trebaju povući iz uloge globalnog policajca i ukopati se unutar svog neposrednog područja utjecaja, tj. (Sjeverne i Južne) Amerike.
 |
| Izvor: Gage Skidmore, Flickr |
Šta Trump vidi? On vidi Rusiju koja invazijom na Ukrajinu širi svoju sferu utjecaja i jača svoju poziciju. Američki imperijalizam se plaši da bi Kina mogla učiniti isto sa Tajvanom. Prateći svoje imperijalističke rivale, Trump je zaključio da bi Sjedinjene Države trebale učiniti isto. Tada bi, ojačane u vlastitoj sferi utjecaja, SAD bile u mnogo boljoj poziciji da se suoče sa sve snažnijim rivalima koji predstavljaju prijetnju njenim interesima.
Trumpova priča o povlačenju iz američkih intervencija u sukobima širom svijeta ne znači da on želi prestati braniti interese američkog imperijalizma. To ne znači da će SAD iznenada prestati biti imperijalistička ili da će prestati sudjelovati u sukobima uopće. Daleko od toga.
Trump poziva na mnogo otvoreniju i ratoborniju imperijalističku politiku u neposrednom okruženju Amerike, umjesto da troši novac braneći interese drugih zemalja. To objašnjava zašto Trump zagovara ideju anektiranja Grenlanda i Kanade, kao i zašto želi ponovo zauzeti Panamski kanal. To je ono što zapravo znači „Ponovo učiniti Ameriku velikom“.
Kada Trump gleda Kanadu, on ne vidi odanog i korisnog manjeg partnera američkog imperijalizma. On vidi samo još jednu zemlju koja se šlepa na Sjedinjene Države. Trump vidi da je većina kanadske ekonomije integrisana s američkom i razmišlja: „Većina toga je ionako zapravo naše, a oni još i zarađuju na tome! Zašto to jednostavno ne bismo uzeli?“
Međutim, ovo je opasna igra. Pokušavajući da održi američku poziciju na svjetskoj sceni nasilnim nametanjem svojih interesa čak i protiv svojih tradicionalnih saveznika, Trump riskira da ih otuđi, čime dodatno slabi američku poziciju. Ako se odanost najbližeg američkog saveznika nagrađuje takvom agresijom, poruka je jasna: niko nije siguran.
Kriza prekomjerne proizvodnje
Drugo objašnjenje za Trumpovu agresivnost prema Kanadi je direktno ekonomske prirode. Tokom perioda od ekonomske krize 2008. do krize izazvane COVID-om, vlade širom svijeta pribjegavale su svojim tradicionalnim trikovima da spase ekonomiju: kejnzijanskom deficitarnom potrošnjom, niskim kamatnim stopama i štampanjem novca. Sada su ostali bez municije. Vlade su masovno zadužene, inflacija nije obuzdana, a ekonomija se i dalje muči.
Njihov posljednji trik je pokušaj da se kriza izveze kroz protekcionizam. To je ono što Trumpove carine na Kanadu zapravo znače. SAD su već vodile trgovinski rat protiv Kine i poduzele protekcionističke mjere protiv Europe.
Kanadska vladajuća klasa naivno je mislila da je sigurna od američkog protekcionizma. Sada otkrivaju ono što je Henry Kissinger davno rekao: „Amerika nema stalnih prijatelja ili neprijatelja, samo interese.“
Nakon Drugog svjetskog rata, kanadski kapitalizam je postao duboko integrisan s ekonomijom Sjedinjenih Američkih Država. Kada je kapitalizam bio u boljoj situaciji, SAD su bile u mogućnosti da garantuju svoje interese u Kanadi kroz „normalne“ metode, tj. kupovinu dobara na tržištu i različite bilateralne trgovinske sporazume. Kanadska vladajuća klasa bila je više nego spremna da udovolji. Imali su lak pristup najvećem tržištu na svijetu i mogli su se koristiti pogodnostima najmoćnije države na planeti.
 |
| Izvor: CallahanAutoCo, Twitter |
Međutim, kako konflikt između Sjedinjenih Američkih Država i njenih glavnih globalnih konkurenata raste, Trumpovo krilo američke vladajuće klase sada vidi ekonomsku integraciju sa Kanadom kao potencijalni problem.
Prema Trumpu, ovo je djelomično zbog trgovinskog deficita. Trump je dosljedno kritikovao američki trgovinski deficit sa Kanadom, koji kroz prizmu „Amerike na prvom mjestu“ opisuje kao „subvenciju“.
Trump i MAGA krilo američke vladajuće klase su ogorčeni posljedicama globalizacije. Ogorčeni su gubitkom proizvodnih kapaciteta i ekonomske moći Sjedinjenih Država i osjećaju da ih druge zemlje, uključujući Kanadu, iskorištavaju.
Ogorčeni su činjenicom da SAD od 1975. godine ima rastući trgovinski deficit prema ostatku svijeta, što prema njima odražava rastuću slabost Sjedinjenih Država.
Trump percepira trgovinski bilans ne toliko kao mjeru ekonomske aktivnosti, već kao mjeru ravnoteže moći. Pojednostavljeno, čini se da Trump misli da ako SAD ima trgovinski suficit sa trgovinskim partnerom, to znači da SAD „pobjeđuje“ u tom odnosu i da zarađuje na toj zemlji.
Postoji određena logika u tome. U osnovi ekonomske krize leži ono što je Marks nazvao krizom prekomjerne proizvodnje: eksploatacija radnika od strane kapitalista znači da radnici ne mogu otkupiti cijelu vrijednost onoga što proizvedu. Drugim riječima, pod kapitalizmom, proizvodni kapacitet uvijek nadmašuje potražnju. Previše toga se proizvodi da bi tržište moglo sve da apsorbuje. Kapitalistička vladajuća klasa svake zemlje pokušava prevazići ovu kontradikciju kroz izvoz, među ostalim alatima, što im omogućava da pristupe tržištima drugih zemalja. Kada ova kontradikcija postane neodrživa i kriza nastupi, svi vode trgovinske ratove kako bi nametnuli svoje robe drugim tržištima i zaštitili svoja tržišta od drugih zemalja. Drugim riječima, svaka zemlja pokušava izvesti krizu.
To je zapravo ono što Trump misli kada kaže da više ne želi „subvencionirati“ Kanadu. Kao čelnik najmoćnije ekonomije na planeti, želi iskoristiti tu ekonomsku moć kako bi okončao trgovinski deficit SAD-a. Na primjer, rekao je da je integracija kanadske i američke automobilske industrije značila da su radna mjesta napustila SAD i prešla u Kanadu, te da bi radije vidio da se ta vozila proizvode u Detroitu. Želi da ova radna mjesta budu vraćena iz Kanade u SAD, čime uvozi zaposlenost i izvozi nezaposlenost.
Međutim, stvari nisu tako jednostavne. Trumpov pristup „Amerika na prvom mjestu“ u trgovinskim odnosima SAD-a neće ga odvesti daleko. Sjedinjene Američke Države imaju trgovinski deficit sa većinom svojih trgovinskih partnera. Da bi okrenule trgovinske deficite sa tim zemljama, Sjedinjene Države bi morale masovno razviti svoj proizvodni sektor.
Trump je obećao da će učiniti upravo to tokom svog prvog predsjedničkog mandata, ali vrlo malo je postignuto. To je zato što proizvodnja ide tamo gdje je rad najjeftiniji.
Proizvođači neće masovno vraćati proizvodnju u Sjedinjene Države ako moraju plaćati američke plate i raditi pod strožim regulativama, što i nisu činili. Jedini način na koji bi Sjedinjene Države ponovo mogle postati proizvodni centar svijeta, kao što je to bila u 1950-im i 1960-im godinama, je ako se unište prava radničke klase i masovno smanje plate i životni standard. Ali to je suprotno od onoga što je Trump obećao.
Naziruća kriza
Kanadska vladajuća klasa sada se nalazi u škripcu.
Donedavno, kanadski kapitalisti su imali historijski jedinstvenu privilegiju, uživajući povlastice najvećih i najmoćnijih svjetskih carstava. Koristili su političku, vojnu i ekonomsku zaštitu koju im je pružalo Britansko carstvo, a potom i SAD, kako bi razvili Kanadu u manju imperijalističku silu.
Tokom Hladnog rata i decenijama nakon toga, američki imperijalizam je bio zadovoljan svojim „posebnim odnosom“ sa kanadskom vladajućom klasom. Ali Trump i njegovi MAGA poslušnici su siti toga da kanadska vladajuća klasa koristi njihov uspjeh. Ako ništa, žele nametnuti veću političku i ekonomsku dominaciju nad Kanadom.
Nemoguće je znati šta će se tačno dogoditi. Ali postoje neke stvari koje znamo i koje nam mogu pomoći da se pripremimo za buduće događaje.
Prva je ogroman ekonomski utjecaj Sjedinjenih Američkih Država na Kanadu. Pogledajte šta se već dogodilo. Trump je, prije nego što je i zvanično preuzeo dužnost, odigrao ulogu u rušenju Trudeauove vlade.
Trump je prijetio carinama, zatim aneksijom, a niz federalnih i provincijskih zvaničnika požurio je na Floridu kako bi se sastao s njim, moleći ga da ne implementira carine koje će, prema Trudeauovim riječima, „ubiti kanadsku ekonomiju“.
To je ono gdje zaista leži moć Sjedinjenih Američkih Država—u njenoj ogromnoj ekonomskoj dominaciji. Kanadska i američka ekonomija su veoma povezane, a odnos je izrazito neuravnotežen u korist Sjedinjenih Država. Oko 77 posto kanadskog izvoza ide u Sjedinjene Američke Države, a 63 posto njihovih uvoza dolazi iz SAD-a. Iako je Kanada jedno od najvećih tržišta za izvoz SAD-a, izvoz u Kanadu čini samo 17 posto ukupnog američkog izvoza, dok kanadske robe čine 13,5 posto američkog uvoza.
Trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kanade imao bi katastrofalan učinak na ekonomije obje zemlje. Radnička klasa bi najviše stradala jer bi carine imale inflacijski učinak, a nezaposlenost bi porasla.
Kada su Trumpa upitali o mogućoj kanadskoj odmazdi, on je odgovorio sa „Ne trebamo ništa od njih.“ Ovo je diskutabilno, barem kratkoročno gledajući, jer postoji niz kanadskih proizvoda o kojima SAD trenutno ovisi. Ali činjenica je da će Trumpove predložene carine imati mnogo veći uticaj na kanadsku ekonomiju, trenutačno izazivajući recesiju koja će dovesti do gubitka stotina hiljada radnih mjesta.
Izvoz nafte i energije zajedno s motornim vozilima čini oko 40 posto kanadskog izvoza u SAD. Carine bi bile razarajuće za ekonomije Britanske Kolumbije (ugalj, drvo), Alberte (nafta), Ontarija (motorna vozila i dijelovi) kao i Quebeca (aluminij i avio industrija).
Automobilske industrije SAD-a i Kanade su potpuno integrisane, a dijelovi automobila često prelaze granicu više puta prije nego što vozilo stigne na tržište. Uprkos onome što Trump kaže, malo je vjerovatno da bi nove proizvodne fabrike i lanci snabdijevanja mogli biti organizovani u Sjedinjenim Državama u kraćem periodu kako bi zamijenili kanadski uvoz. Ovo bi dovelo do nestašica, povećanja cijena vozila, a moglo bi čak i potpuno poremetiti automobilsku industriju u Sjedinjenim Državama.
Međutim, kanadska ekonomija bi bila mnogo jače pogođena. Oko 93 posto kanadskih automobila se izvozi ide u Sjedinjene Države, a to je najvažniji izvoz Ontarija, najveće kanadske provincijske ekonomije.
U slučaju nafte, Sjedinjene Države su najveći proizvođač naftnih proizvoda na svijetu i neto izvoznik nafte. Alberta je najveći proizvođač nafte u Kanadi, a oko 87 posto njene naftne proizvodnje se izvozi u SAD.
Sjedinjene Države trebaju kanadsku naftu, barem u kraćem roku, jer Kanada snabdijeva preko 60 posto uvoza sirove nafte u SAD. Međutim, SAD bi mogle pronaći druge izvore sirove nafte—sa Bliskog istoka, Rusije ili Venezuele. Ovo bi moglo biti problematično za Trumpovu administraciju u političkom smislu, a uvoz nafte sa većih udaljenosti stvorio bi i druge probleme. Međutim, ako bi to bilo apsolutno neophodno, Sjedinjene Države bi mogle pronaći druge izvore sirove nafte.
Međutim, ovo ne bi bio slučaj za naftne barone u Alberti. Čak i ako bi mogli pronaći drugo tržište za izvoz koji obično ide u SAD, što je malo vjerovatno, albertanska nafta dolazi na tržište putem američkih naftovoda.
Kanadski resursi na koje Amerikanci zaista računaju jesu drvo i papirni proizvodi. U 2023. godini Kanada je izvezla drveta u vrijednosti od 7,5 milijardi dolara, što je ključno za građevinsku industriju SAD-a. Kanada također snabdijeva oko 50-60 posto novinskog papira korištenog u SAD-u. Trump je rekao da bi kanadski izvor drva mogao biti zamijenjen domaćom industrijom. SAD bi na kraju mogli zamijeniti opskrbu drvetom, ali bi trebali izgraditi nove fabrike i organizirati nove lance snabdijevanja. Ovo bi izazvalo ozbiljnu štetu za američku ekonomiju, ali ne bi bilo ni približno razarajuće kao za Kanadu, čija drvna industrija zavisi od izvoza u SAD.
Zaključak je da je Trump spreman iskoristiti ekonomsku moć Sjedinjenih Država kako bi zaštitio američku industriju i izvezao nezaposlenost. Trump ima ogromnu prednost u ovoj situaciji u odnosu na kanadsku vladajuću klasu. Sjedinjene Države bi mogle poduzeti mjere koje bi stvarno uništile kanadsku ekonomiju. Svaka protumjera koju bi Kanada poduzela povrijedila bi Sjedinjene Države, ali dugoročno gledano više bi povrijedila kanadsku ekonomiju.
Kuda ide konfederacija?
Dok je Trump isključio upotrebu vojne sile, izjavio je da bi koristio ekonomsku silu kako bi pripojio Kanadu. Međutim, čak i ako bi Trump upotrijebio takvu ekonomsku silu koja bi izazvala potpuni kolaps kanadske ekonomije, kako bi se priključenje moglo ostvariti? U kojem scenariju bi kanadska vladajuća klasa podlegla Sjedinjenim Državama i odrekla se vlasništva nad suverenom nacijom?
Američka i kanadska vladajuća klasa su odvojeni entiteti, sa vlastitim interesima. Ti interesi se često poklapaju, ali ne uvijek. Kanadski kapitalisti su znali da se nikada ne mogu direktno natjecati sa američkim imperijalizmom u mnogim područjima, pa su umjesto toga djelovali kao manji partneri. Međutim, kada su se pojavile prilike da se pređe u područja u kojima SAD nisu imali veliki utjecaj, kanadska vladajuća klasa krenula je vlastitim putem—na negodovanje Sjedinjenih Država. To je bio slučaj sa kanadskim odnosima prema Sovjetskom Savezu, Kubi i Kini, na primjer.
Zbog toga je teško zamisliti pripojenje Kanade u jednom potezu. Naprotiv, vjerovatno je da ćemo u narednom periodu svjedočiti oživljavanju kanadskog nacionalizma, čime vladajuća klasa cinično pokušava pridobiti stanovništvo u obranu vlastitih interesa. Radnička klasa ne bi smjela nasjesti na ovo licemjerno mahanje zastavama od strane bandita koji se žale kako njihov udio u plijenu opada.
Ipak, kanadska konfederacija je prožeta kontradikcijama, a kanadski nacionalni identitet je slab, i to ne samo zbog nacionalnog pitanja u Kvebeku. Ekonomska baza kanadske nacije je izuzetno slaba. Dva su faktora koja to vrlo konkretno pokazuju: prvo, svaka kanadska provincija trguje više sa Sjedinjenim Državama nego sa drugim provincijama; drugo, ekonomska integracija među provincijama je izuzetno slabo razvijena, sa više trgovinskih barijera među provincijama nego što ih ima među evropskim zemljama.
Svaka provincija stoga osjeća snažnu ekonomsku povezanost s jugom. Postotak izvoza iz provincija prema SAD-u pokazuje koliko je kanadska ekonomija zavisna:
To se moglo vidjeti brzim odgovorima svih provincijskih lidera koji su predlagali svoja rješenja ili prijetili odmazdom kada je Trump najavio svoje carine. Premijerka Alberte, Danielle Smith, čak je otišla da se sastane sa Trumpom na Floridi, dok je lider Parti Quebecois, Paul St-Pierre Plamondon, pozvao premijera Kvebeka Legaulta da ne čeka na federalnu vladu i učini isto.
Već sada možemo vidjeti kako se napetosti među provincijama pogoršavaju. Dok je Doug Ford iz Ontarija predložio da se blokira isporuka kanadske energije prema Sjedinjenim Državama, to je izazvalo gnjev Danielle Smith iz Alberte. Trumpova carina od 25 posto bila bi katastrofalna za naftnu industriju provincije. Prema tome, Smith se protivi bilo kakvim odmazdama koje bi federalna vlada mogla poduzeti, a koje bi dodatno uticale na prodaju nafte i plina u Sjedinjene Države. Smith je otvoreno izjavila da bi uvođenje izvoznog embarga na naftu iz Alberte u SAD izazvalo krizu nacionalnog jedinstva. I zaista, ona je jedina premijerka koja je odbila potpisati izjavu donesenu na vanrednom sastanku premijera, upravo zato što želi da nafta bude izuzeta iz svega toga.
 |
| Izvor: MadeInCanada, ABDanielleSmith, Twitter |
Dok separatistički stavovi u Alberti danas nisu tako snažni kao prije nekoliko godina, mržnja prema Trudeauovoj federalnoj vladi je još uvijek ogromna. Ako se bude percipiralo da se Ottawa miješa u naftnu industriju Alberte i uvede zabranu izvoza nafte u Sjedinjene Države, mogao bi uslijediti oštar rast separatističkih stavova odmah nakon velikog povećanja nezaposlenosti. Alberta je već provincija u kojoj je podrška za pridruživanje Sjedinjenim Državama najviša, sa 19 posto, prema Leger anketi iz decembra.
Činjenica je da mnoge kanadske industrije ne mogu preživjeti bez trgovine sa Sjedinjenim Državama. Ako trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kanade postane dovoljno ozbiljan, svaka provincija bi mogla pokušati doći do rješenja sa Sjedinjenim Državama na svoju ruku kako bi spasila vlastite industrije i ekonomije, poput Alberte koja pokušava dobiti izuzeće za izvoz nafte ili Ontarija koji traži izuzeća za autodijelove.
Stoga, u slučaju kolapsa kanadske ekonomije, lako bi se mogao zamisliti raspad kanadske konfederacije i eventualno postepeno pripajanje jedne ili nekoliko provincija.
Klasna borba
Prošlog decembra, anketa Angus Reid pitala je ljude da li misle da bi se Kanada trebala pridružiti Sjedinjenim Državama. Samo šest posto bilo je za. Čini se da tvrdnja Donalda Trumpa da "mnogi Kanađani žele da Kanada postane 51. savezna država" jednostavno nije tačna.
Međutim, kao odgovor na izjavu "Povezan sam s Kanadom, ali samo dok pruža dobar standard života", 37 posto ispitanika se složilo.
To pokazuje da bi, pod pravim okolnostima, teškoće koje nameću Sjedinjene Države mogle dovesti do značajne podrške za pridruživanje Kanade Sjedinjenim Državama. Ako kanadska ekonomija kolabira, tako će i životni standardi—i to bi se moglo dogoditi iznenađujuće brzo. Kanađani bi mogli vidjeti pridruživanje SAD-u kao jedinu alternativu.
Ali ovo ukazuje i na druge mogućnosti osim potpunog potčinjavanja ili pripojenja Sjedinjenim Državama. Također je moguće da bi ljudi počeli zamjerati Trumpu i Sjedinjenim Državama što su im uopšte nametnuli ekonomske teškoće. Da li bi ljudi dobrovoljno pristali da ih pripoji zemlja koja ih je upravo izgladnila do pokornosti?
Pored toga, kolaps kanadske ekonomije doveo bi do masovne nezaposlenosti i društvenih nemira. No, kako bi izgledali društveni nemiri u tim okolnostima? To bi značilo masovne štrajkove i proteste radničke klase za radna mjesta, socijalne usluge i stvarno rješenje za krizu itd. To bi značilo period snažne klasne borbe.
Kanadska vladajuća klasa je već dokazala da je nesposobna riješiti ekonomsku krizu i dokazat će da je nesposobna nositi se s Trumpovim carinama i prijetnjama. Pod okolnostima ekonomskog kolapsa i prijetnjom američke aneksije, sasvim je moguće da bi kanadska radnička klasa počela tražiti revolucionarna rješenja za krizu, otvarajući mogućnost za period revolucionarne borbe.
U najmanju ruku, to bi značilo da pridruživanje Sjedinjenim Državama ne bi bila jedina alternativa kolapsu kanadske ekonomije. U tim okolnostima, socijalistička revolucija bi također mogla postati realna alternativa.
Na temelju kapitalizma, ne postoji stvarno rješenje za krizu kanadske ekonomije ili prijetnju aneksije Sjedinjenim Državama. Ako Trump nastavi sa svojim prijetnjama, ako trgovinski rat eskalira, ako stvarno želi pripojiti Kanadu ekonomskom silom, tada će doći do historijske krize kanadske ekonomije i nacije.
Za sada, federalna vlada je najavila da će odgovoriti carinama "milo za drago". Ali kanadska ekonomija neće moći izdržati moć SAD-a. Jedini izlaz za kanadsku vladajuću klasu će biti da se na ovaj ili onaj način pokori diktatima američkog imperijalizma.
U svakom slučaju, kapitalisti će prenijeti trošak tih napada na radnike. Moramo očekivati povećanje cijena, napade na sindikate, plate i radne uvjete, kao i smanjenje ekoloških regulacija i socijalnih izdataka. Već su se poklonili američkim nalozima povećanjem izdavanja za "sigurnost" granice i vojsku—milijarde dolara koje će biti financirane smanjenjem socijalnih usluga.
Drugim riječima, kanadska radnička klasa će platiti cijenu za krizu američkog imperijalizma. Naša vladajuća klasa nas neće zaštititi.
Jedini naš saveznik u ovoj situaciji bit će američka radnička klasa. Trumpov plan o pripojenju Kanade je potpuno reakcionaran. Trump je pobijedio na izborima uglavnom zbog svog obećanja da će riješiti probleme visokih cijena i nezaposlenosti. No ovaj trgovinski rat s Kanadom neće riješiti te probleme, naprotiv, najvjerojatnije će ih pogoršati. Radnička klasa s obje strane granice mora izbjeći zamku podržavanja vlastite nacionalne kapitalističke klase protiv one druge.
Radnička klasa Kanade i Sjedinjenih Država mora se ujediniti i boriti za svoje zajedničke klasne interese protiv kapitalista s obje strane granice koji su ih doveli na rub propasti. Ujedinjeni, radnička klasa SAD-a i Kanade mogla bi zaustaviti Trumpa u njegovim nastojanjima i voditi zajedničku borbu širom Sjeverne Amerike kako bi okončala ovu kapitalističku noćnu moru.
Tekst je objavljen 20. januara 2025.
