Katastrofalne klimatske promjene su se nadvile nad nama. To je potencijalno egzistencijalna kriza, ako ne za našu čitavu vrstu, svakako za ljudsku civilizaciju i život na Zemlji kakav poznajemo. Činjenice su jednako ozbiljne koliko i neosporive.

Iako je naš planet prošao kroz osam ciklusa zagrijavanja i hlađenja u posljednih 800 000 godina, većina toga može se pripisati manjim fluktuacijama u Zemljinoj orbiti, koje utiču na količinu solarne energije koja se apsorbuje. Najskoriji ciklus zagrijavanja je drugačiji. Ne samo da se odvija najbrže otkako je posljednje Ledeno doba završilo prije 11 700 godina, već prema IPCC-u: “Od kada su sistematske naučne procjene počele 1970-ih, uticaj ljudskih aktivnosti na zagrijavanje klimatskog sistema evoluirao je od teorije do dokazane činjenice.”

Foto: Intermountain Fores Service, Flickr

Većina zagrijavanja se dogodila u posljednjih 40 godina, a deset najtoplijih godina je zabilježeno u prošloj deceniji. U stvari, paleoklimatski dokazi pokazuju da je današnje zagrijavanje deset puta brže od prosječnog tempa nakon tipičnog ledenog doba. Emisije ugljen-dioksida (CO2) iz ljudskih aktivnosti rastu oko 250 puta brže nego što je to bilo iz prirodnih izvora nakon posljednjeg Ledenog doba. Atmosferske koncentracije CO2 su sada na najvišim nivoima u ljudskoj istoriji. Nije iznenađujuće što je smrtnost uzrokovana vrućinom porasla za oko 30% u posljednjih 20 godina - a najgore tek dolazi.

2023. godina je bila najtoplija godina u evidencijama, što su milijarde širom svijeta primijetile, ali su nemoćne da bilo šta urade. Prema NOAA, prosječne globalne temperature bile su 1,18 stepeni Celzijusa više nego bilo koje druge godine od 1850. od kada se vodi evidencija. 2024. godina će vjerovatno ponovo oboriti rekorde, s majem ove godine kao dvanaestim uzastopnim najtoplijim mjesecom u svim zapisima.

Kako ističe NASA-in Eksperiment za istraživanje gravitacije i klime, “Grenland je izgubio prosječno 279 milijardi tona leda godišnje između 1993. i 2019. godine, dok je Antarktik izgubio oko 148 milijardi tona leda godišnje.” Rezultat ovoga je porast globalnog nivoa mora za oko osam inča tokom posljednjeg vijeka. U posljednje dvije decenije je porast skoro dvostruko veći nego tokom cijelog proteklog vijeka.

Naravno, planeta sama po sebi nije pogođena ovim promjenama. Ali šta to znači za osam milijardi ljudi i brojne biljne i životinjske vrste koje žive na njenoj površini?

Svake godine izumre čak 10 000 vrsta - od mikroskopskih organizama do velikih biljaka i životinja - 1000 puta brže nego što su istorijske stope izumiranja. Čak i gubitak “manjih” vrsta može imati ogroman uticaj na ekosisteme, bacajući ih u neravnotežu.

Foto: Cesar Jung-Harada, Flickr

Prema trenutnim proračunima, prinosi usjeva kukuruza će opasti za 24% do kraja vijeka. U međuvremenu, više od 1,6 milijardi ljudi zavisi od kukuruza kao osnovne hrane. Prema NASA-i, čak i po najoptimističnijim scenarijima, globalna poljoprivreda se mora suočiti sa novom realnošću: “S obzirom na povezanost globalnog prehrambenog sistema, pogoršanje čak i u jednoj agroregiji će se osjetiti širom svijeta.”

Rat i imperijalizam takođe pogoršavaju situaciju i to ne samo jer je američka vojska najveći zagađivač na svijetu.

Na primjer, tokom prvog Zalivskog rata, 700 kuvajtskih naftnih polja je zapaljeno, a dim se prosezao 800 milja. Jedanaest miliona buradi sirove nafte izlilo se u Persijski zaliv, a skoro 300 naftnih jezera se formiralo na površini pustinje. Trideset godina kasnije, preko 90% kontaminiranog tla je još uvijek izloženo.

Nedavno, rat u Ukrajini je poremetio snabdijevanje osnovnim namirnicama i đubrivima, uzrokujući vrtoglavi porast cijena pšenice i kukuruza globalno. Skoro 50 zemalja zavisi od Rusije i Ukrajine za najmanje 30% svog uvoza pšenice. U regionu Sahel u Africi, lokalne cijene riže, pšenice, ulja, šećera i drugih uvoza već su porasle između 20 i 50%.

Nemiri zbog hrane nisu događaji iz prošlosti i možemo biti sigurni da će mnoge revolucije biti izazvane ovim nepodnošljivim uslovima, pogoršanim opterećujućim politikama koje nameću imperijalističke institucije poput MMF-a i Svjetske banke.

Čak 3,6 milijardi ljudi živi u područjima veoma podložnim uticaju klimatskih promjena, uglavnom u Africi, Južnoj Aziji, Južnoj i Srednjoj Americi, te u onim područjima poznatim kao “Male ostrvske države u razvoju.” Prema UNHCR-u: “Konflikt pogoršava uticaje klimatskih promjena, a klimatske promjene, barem indirektno, uzrokuju konflikt. Kako se klimatska kriza bude intenzivirala u narednim godinama i decenijama, sve više ljudi će biti prisiljeno napustiti svoje domove zbog mnogih promjena - od dezertifikacije do porasta nivoa mora.”

U posljednjih petnaest godina, broj prisilno raseljenih ljudi se utrostručio na 120 miliona ljudi, uključujući 35 miliona tražitelja azila i 45 miliona interno raseljenih osoba. 90% svjetskih izbjeglica napustilo je zemlje koje su već pogođene i imaju najmanje kapaciteta da se prilagode sve više neprijateljskom okruženju. Više od milijardu ljudi je u opasnosti da bude raseljeno do 2050. godine zbog promjena u prirodi, sukoba i građanskih nemira.

Nakon analize trenutne dostupnosti vode i budućih projekata, UN predviđa da su sukobi zbog vode mogući u skoro 300 područja, s 75-95% šanse za ratove zbog vode u narednih 50-100 godina.

Kada pogledamo samo činjenice, situacija se može činiti prilično mračnom. Međutim, kao naučni socijalisti, trebali bismo biti jasni: kapitalizam je kriv za ovu katastrofu, a ne apstraktni ljudi. To je način proizvodnje organizovan oko trke za profitom po svaku cijenu, koji nas je doveo do ove prekretnice. Naftne kompanije imaju desetine milijardi dolara profita svake godine, svaki cent na račun radničke klase svijeta. Samo Fortune 500 čini oko 27% globalnih emisija.

Foto: Picryl

Iako su istorijske kontra činjenice korisne samo u određenim granicama, jasno je da stvari nisu morale otići ovako daleko. Da je Ruska revolucija prije sto godina uspjela da se proširi na ostatak svijeta, ne bismo završili u ovom stanju. Na osnovu globalne planske ekonomije, ljudi bi uspješno proširili proizvodnju kako bi zadovoljili potrebe svih, dok bi održavali našu životnu sredinu u ravnoteži, a nauka bi bila na usluzi zajedničkom dobru, a ne privatnom profitu.

Na sreću, još uvijek nije prekasno i postoji nešto što možemo učiniti ako smo ozbiljni u pogledu ublažavanja uticaja klimatskih promjena i preživljavanja oluje dok se ne uspostavi održivije stanje: možemo se pripremiti za socijalističku revoluciju.

Ali smo u trci s vremenom. Ne možete planirati ili kontrolisati ono što ne posjedujete. Zato se RKI bori za eksproprijaciju Fortune 500, kako bi se stavili u javno vlasništvo kao dio demokratski planirane ekonomije. Radnička vlada bi racionalno iskoristila ljudsku kreativnost i prirodne resurse planete kako bi se brzo prešlo s fosilnih goriva, uz istovremeno prilagođavanje onima koji trenutno rade u toj industriji.

Kao i sa svim drugim u ovom sistemu, svi putevi vode do klasne borbe. Da bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo se boriti protiv kapitalizma!

Tekst je objavljen 29. jula 2024.