Posljednjih tjedana članovi Revolucionarnog komunističkog saveza u Hrvatskoj našli su se na nišanu kapitalističkih medija, ideologa i pravosudnog sustava radi nošenja zastave SFR Jugoslavije na dvjema Paradama ponosa, u Zagrebu i Puli. Pravna osnova ovog progona krajnje je upitna, a javna diskusija zanemaruje istinsku motivaciju činova hrvatskih drugova i drugarica – podizanje svijesti o značaju jugoslavenske revolucije i povijesnog trijumfa jugoslavenske radničke klase. Ovoj tekst predstavit će pozadinu situacije, obrazložiti našu motivaciju za ovu vrstu intervencije na Parade ponosa i obraniti naše pozicije pred optužbama.

Pozadina

Dana 1. lipnja 2024., drugovi i drugarice iz zagrebačkog ogranka Revolucionarnog komunističkog saveza organizirali su intervenciju na Paradu ponosa u Zagrebu. Prilikom Parade, drugovi su odlučili ponijeti zastavu SFR Jugoslavije kao simbol revolucije u zemljama bivše Jugoslavije. Zastavu su učesnici Parade dočekali gotovo isključivo sa zanimanjem i odobravanjem. Ovo je zasigurno doprinijelo izvanrednom uspjehu intervencije – prodano je preko 40 materijala i prikupljeno 7 kontakata. Važno je naglasiti da je u prisustvu bilo nekoliko stotina policajaca, nijedan od kojih nije reagirao na ovu intervenciju.

Međutim, već istoga dana postali smo meta salve negativnih medijskih naslova, koji su nas napadali kako iz desničarskih, tako i liberalnih i lijevo-liberalnih ideoloških polazišta. Dok su nas jedni nazivali velikosrpskim apologetima i podržavateljima 'krvoločnog' jugoslavenskog sustava, drugi su nas prozivali za promoviranje države koja je progonila članove LGBTQ populacije, čijim simbolima stoga nije mjesto na jednoj Paradi ponosa. 

Foto: index:hr

Vijest o našem činu doprla je do vrha hrvatske politike, i niz je Saborskih zastupnika, prvenstveno članova Domovinskog pokreta i HDZ-a, uključujući premijera Plenkovića, komentirao događaj. Svoj komentar, kojim se ograđuje i osuđuje zastavu, dao je i gradonačelnik Zagreba, čelnik lijevo-liberalne stranke Možemo, Tomislav Tomašević. Medijska oluja trajala je oko tjedan dana nakon čega se fokus javnog diskursa tipično posvetio drugim dnevnim temama. 

U ovom prvom stadiju naši drugovi nisu osjetili nikakve pravne posljedice zbog svog 'kriminalnog' čina, unatoč često prenošenim suprotnim informacijama.

Drugovi iz zagrebačkog i istarsko-riječkog ogranka 22. lipnja zajednički su organizirali još jednu intervenciju na Paradu ponosa, ovaj put u Puli. Slično kao i u Zagrebu, ponijeli su zastavu SFRJ, kao i zastave RKS-a i Internacionale. I ovaj put su dočekani sa zanimanjem i odobravanjem prisutnih, i akcija je još jednom polučila veliki uspjeh, sa preko 20 prodanih materijala i 2 prikupljena kontakta u gradu 20-ak puta manjem od Zagreba. Međutim, ovaj put ih je dočekala i policija koja je evidentirala druga koji je nosio jugoslavensku zastavu. 

Ova intervencija polučila je znatno manje medijske pažnje. No to ne znači da smo promakli i oku nadležnih državnih institucija – u jutarnjim satima 5. srpnja policija je pokucala na vrata našeg druga koji je nosio jugoslavensku zastavu na pulskoj paradi. Tokom policijskog intervjua drug je obaviješten kako se protiv njega podiže prekršajna optužnica zbog kršenja članka 26. Prekršajnog zakona koja glasi: 

„Tko istakne zastave strane države bez općeg poziva društveno-političke organizacije ili bez odobrenja organa uprave nadležnog za unutrašnje poslove, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura“. 

Tokom intervjua policija je naznačila i da se protiv drugarice koja je zastavu nosila na zagrebačkoj intervenciji priprema sličan postupak. 

Pravna nebuloza

Apsurd ove optužbe je evidentan. Pravno govoreći, Jugoslavija nije postojeća država i kao takva ne posjeduje nadležne društveno-političke organizacije koje mogu izdavati slične opće pozive, a Hrvatska ju ne može tretirati kao „stranu državu“. Također, SFR Jugoslavija za svog postojanja pravno nije bila strana država izuzev tokom četiri mjeseca početkom 1992., nakon međunarodnog priznanja nezavisne Hrvatske a prije ustavnih promjena kojima je Jugoslavija postala izmijenjeni državni entitet sa novom zastavom i značenjem. Suvremena Republika Hrvatska također je pravna nasljednica SR Hrvatske, članice jugoslavenske federacije i kao takva je priznata kao jedna od nasljednica SFRJ prema međunarodnom pravu. 

Ukratko – SFRJ trenutno nije niti država, niti je strana!

Medijske optužbe

Optužbe desnih i liberalnih ideologa i njihovih glasila odlučno odbijamo. 

Zastava SFRJ nije napad na hrvatski narod, i ne predstavlja nikako dodvoravanje velikosrpskoj ideji. Ova zastava igrom slučaja ostala je taoc Miloševićevog režima - no ne zadugo. 1992., u jeku raspada Jugoslavije Ustav je promijenjen u skladu sa novom ideologijom, a simbolika Narodnooslobodilačkog pokreta je ukinuta, čime je zastava promijenjena u verziju bez zvijezde petokrake. Zato je suludo asocirati zastavu SFRJ sa Miloševićem i njegovim ideološkim nasljednicima, a još manje sa krajnjim srpskim nacionalistima koji Jugoslaviju u pravilu smatraju 'antisrpskim projektom' (!),

Nastavno na to, jugoslavenska ideja i ostvarenje socijalističke Jugoslavije nikada ne bi bili mogući bez aktivnog učestvovanja hrvatskog naroda u narodnooslobodilačkoj borbi, kao i hrvatskih ilirskih ideologa u suradnji sa ranim srpskim intelektualcima 19. stoljeća, koji su svoje nacionalne ideje razvijali sa zajedničkom državom i identitetom u vidu.

Foto: istarski.hr

Liberalni napadi na osnovi odnošenja jugoslavenske države spram LGBTQ zajednice pod krinkom brige za LGBTQ zajednicu kriju svoj antikomunizam. Jugoslavija je 1945. ukinula kraljevski zakon protiv protuprirodnog bluda i time praktički legalizirala homoseksualnost, no uslijed staljinističke prirode jugoslavenske komunističke partije, slično Sovjetskom Savezu 1934., novim Krivičnim zakonom iz 1951. posebno je kriminalizirana sodomija, dok su ženski homoseksualni odnosi ostali legalni. Ipak, 1977. nakon ustavnih promjena, niz članica SFRJ uključujući Hrvatsku donio je kaznene zakone koji su ukinuli predviđenu kaznu za tu točku, što nije značajno kasnije naspram dobrog dijela zemalja Zapada. 

Ovo označava Jugoslaviju kao zemlju koja se u svoje vrijeme nije odnosila prema homoseksualcima gore od europskog prosjeka, a bila je znatno iznad svjetskog prosjeka, i u sklopu nje proveden je proces dekriminalizacije. 

Stav RKS-a

Na kraju, bitno je naglasiti što za RKS predstavlja sporna zastava. Ova zastava za nas nije prvenstveno simbol bivše radničke republike koja je uspostavljena od strane staljinizirane Komunističke partije Jugoslavije nakon pobjede u Narodnooslobodilačkom ratu. 

Ova je zastava za nas simbol upravo narodnooslobodilačke borbe, odnosno jugoslavenske revolucije. Ona je simbol osnaženja, jedinstva i oslobođenja jugoslavenske radničke klase, kao i simbol antifašizma i proleterskog internacionalizma.

Stoga, ona je zapravo simbol općeg oslobođenja čovječanstva kroz revolucionarnu borbu i komunističku transformaciju društva. Iz ovog razloga smo i izabrali ponijeti tu zastavu na Parade ponosa - put ka emancipaciji LGBTQ populacije ujedno je put ka emancipaciji cijelog čovječanstva, koju je moguće postići jedino rušenjem kapitalizma! 

Nedugo nakon intervencije u Zagrebu reakcionarni Domovinski pokret, koalicijski partner vladajućeg HDZ-a, pokušao je na dnevni red Sabora staviti točku o zabrani jugoslavenske zastave. Ovo nije prvi pokušaj zabrane jugoslavenskih simbola, no ovo je prvi put da takav prijedlog doseže saborske klupe - jasno je, u kontekstu svjetske krize kapitalizma, sve veći broj ljudi okreće se jugoslavenskoj ideji kao alternativi suvremenoj kapitalističkoj Hrvatskoj koja im ne nudi nikakvu budućnost, i aktualna hrvatska vlast osjeća se ugroženom. 

Moramo se oduprijeti pokušajima hrvatske buržoaske države da kriminalizira isticanje ove zastave – ovdje se radi o namjernom zatiranju simbola jedinstva jugoslovenske radničke klase i uspješne jugoslavenske revolucije!

Moramo se oduprijeti težnjama desničara da nas označe kao neprijatelje naroda – naša borba je borba čitave radničke klase, a Jugoslavija je bila i bit će proizvod zajedničke borbe jugoslavenskih naroda!

Moramo se oduprijeti i pokušajima liberalnih ideologa da ocrne našu revolucionarnu borbu – rješenja za LGBTQ populaciju koju oni nude polovična su i neće dovesti do oslobođenja, već jedino do rasplinjavanja borbe za prava ovih manjina i kapitalističkih subverzija poput „pinkwashinga“. Uvjereni smo da LGBTQ populacija ne dijeli reakcionarne poglede liberalnih ideologa – upravo radi izuzetno pozitivnih reakcija kojima smo uživo svjedočili na Paradama.

LGBTQ populacija i sama vidi bespuće i licemjerje kapitalizma prema njoj, i nije iznenađenje da je na paradama ponosa primijećen veći interes za Manifest Revolucionarne komunističke internacionale, naspram naših brošura koja su se bavile samim LGBTQ pitanjem. To pokazuje da duboku krizu kapitalizma primjećuju svi slojevi društva.

Oslobođenje LGBTQ populacije moguće je jedino kroz revolucionarnu klasnu borbu, jer pod tom zastavom smo svi ujedinjeni!

Iz tog razloga pozivamo sve koji su željni graditi snage komunizma da se učlane u Revolucionarni komunistički savez i bore se protiv opresije svih potlačenih društvenih slojeva zajedno sa nama.