Pokušaj 20-godišnjeg napadača da ubije Donalda Trumpa na skupu u Pensilvaniji u subotu još je dublje gurnuo američku buržoasku demokraciju u krizu.

[Izvorno objavljeno na socialistrevolution.org]

Ovo je daleko od prvog pokušaja ubojstva američkog predsjednika - u ovom slučaju bivšeg predsjednika koji će se vjerojatno vratiti u Bijelu kuću u studenom - ali je prvi koji se dogodio na televiziji uživo i u eri društvenih medija. Posljednji pokušaj ubojstva predsjednika bio je pucanj na Ronalda Reagana 1981. U četiri desetljeća od tada sve vladajuće političke institucije pretrpjele su pad legitimiteta na gotovo svaki način.

Čak i u tjednima prije ovog događaja, nije bilo pretjerano reći da je američka politika već bila unutar 'kriznog područja'. Katastrofalna izvedba Joe Bidena u predsjedničkoj debati bacila je Demokratsku stranku u stanje pune panike, izazivajući val poziva da se sadašnji predsjednik povuče iz utrke ili bi u protivnom riskirao da Trump lako pobijedi u studenom. Liberalni politički stratezi prozvali su ishod Bidenove debate scenarijem 'DEFCON 1', izraz koji sugerira najhitniji stupanj pripravnosti, obično označavajući neposredni napad ili ratno stanje.

Čini se da su sve njihove priče o 'DEFCON-u 1' bile nekoliko tjedana prerano. Sinoć ( 14. srpanj prim. prev.) je internet preplavila šokantna snimka metka koji je okrznuo Trumpovo uho usred njegovog govora, dok je odjeknulo više hitaca koji su usmrtili najmanje jednu osobu u publici, ranili dvoje i izazvali krike užasa iz publike.

Nakon što su agenti tajne službe pucali a na kraju i ubili napadača, koji je pucao s krova proizvodnog pogona ispred skupa udaljenog oko 90 metara, potjerali su Trumpa s mjesta događaja, ali ne prije povijesnog fotografiranja. Osjećajući političku vrijednost trenutka za svoju kampanju, Trump je prkosno podigao šaku prema gomili, dok mu je krv tekla niz lice, vičući „Borite se!“ nekoliko puta prije nego što ga je tim osiguranja ispratio s pozornice.

Do sada je objavljeno vrlo malo informacija o snajperistu Thomas Matthew Crooksu ili njegovim motivima. Evidencija državnih birača pokazuje da je bio registrirani republikanac. Živio je u Bethel Parku u Pensilvaniji, na oko sat vremena udaljenosti od mjesta održavanja skupa. Crooks je 2022. završio srednju školu i radio je u kuhinji staračkog doma. Kada je imao 17 godina, navodno je dao donaciju od 15 dolara kampanji ActBlue, koja podržava liberalne demokrate. Donacija je uplaćena 20. siječnja 2021., na dan Bidenove inauguracije.

Njegovi bivši srednjoškolski kolege opisali su ga kao samotnjaka koji je u školi nosio 'lovačku odjeću'. Na dan pucnjave nosio je majicu sa natpisom “Demolition Ranch”, popularnog YouTube kanala sa sadržajem o oružju i eksplozivu. Policija je u njegovoj kući i automobilu parkiranom ispred skupa pronašla materijal za izradu bombe. Iako je istraga u tijeku, FBI trenutačno vjeruje da je djelovao sam, a njegova raspršena rafalna paljba u gomilu je siguran dokaz da nije profesionalni snajperista. Nije imao vojnih veza.

Zašto se komunisti protive individualnom teroru

Bez obzira na motive pucača, moramo biti jasni da se komunisti protive individualnom teroru. Ne protivimo se tome iz moralnih ili pacifističkih razloga, već zato što je kontraproduktivno iz perspektive klasne borbe i štetno za razvoj proleterske klasne svijesti.

Trumpova baza već je bila uvjerena da su izbori 2020. ukradeni njihovom kandidatu, te da su se sve vladajuće institucije, uključujući masovne medije i pravni sustav, urotile protiv Trumpa. U jednom trenutku, taj mentalitet opsade sada se udeseterostručio, bacajući milijune Trumpovih glasača u adrenalinsko stanje panike i bijesa.

Gotovo odmah, Trumpov aparat počeo je optuživati ​​'radikalnu ljevicu' za ovaj napad. Ovo je jezik čiste demagogije—koji će samo povećati vjerojatnost češćih nasilnih napada s desnice. Riječi slučajnog prolaznika koji podržava Trumpa daju sliku trenutnog raspoloženja velikog dijela njegove baze: „Prvi su pucali! Ovo znači jebeni rat!“

Nije teško zamisliti kakva bi bila reakcija Trumpove baze da je snajperski metak pogodio metu. To bi vjerojatno zapalilo društvenu eksploziju nereda i nasilnog divljanja protiv svakoga tko se smatra 'drugom stranom'.

Komunisti se prirodno protive Donaldu Trumpu. No jasno je da svaki ishod pokušaja atentata na njega rezultira potpuno reakcionarnim razvojem događaja - koji ne čini ništa da razjasni klasnu podjelu koja se proteže kroz društvo, uključujući i kroz sam tabor trumpizma.

Foto: whitehouse45 on Flickr

Većina podrške koju Trump prima sastoji se od radnika koji su privremeno prevareni da povjeruju u njegovu demagogiju. Naš zadatak je zaoštriti klasne granice u društvu i staviti interese cjelokupne radničke klase u prvi plan, pokazujući radnicima da im je zajednički neprijatelj kapitalistička klasa, a ne neki drugi segment radničke klase. Na toj bi se osnovi Trumpova baza mogla podijeliti po klasnim linijama.

Ovog studenog od radnika se traži da biraju, još jednom, između demokrata i republikanaca. Ali milijuni su s pravom odbijeni Trumpom, Bidenom i ostatkom političara i institucija vladajuće klase. Ta klasna mržnja izražava zdrav instinkt da je cijeli sustav u rukama druge klase, čiji su interesi potpuno suprotni našima. Rješenje za ovaj politički zastoj leži u masovnoj akciji radničke klase, koja se svjesno i kolektivno kreće kao klasa, u svojim vlastitim interesima. To zahtijeva da klasna svijest dosegne vrlo naprednu razinu—a naš posao kao komunista je pomoći da se to dogodi.

Djela individualnog terora inherentno djeluju protiv ovog procesa. Oni potiskuju masu radničke klase u položaj bespomoćnih promatrača, umjesto da radnicima daju osjećaj snage i povjerenja u njihovu vlastitu kolektivnu moć da utječu na događaje, kao što bi to, na primjer, učinili masovni štrajkovi ili masovne demonstracije. Individualni teror također stvara atmosferu straha i panike, a ne borbenu spremnost za masovnu borbu. Incidenti poput pokušaja ubojstva više potiču marginalne grupe milicija i poludjele osvetnike srednje klase na akciju nego motiviraju radnike da se udruže u borbi protiv vladajuće klase.

Još jedan reakcionarni politički učinak individualnog terora je taj da postavlja pojedine političare kao glavni problem, sugerirajući da će samo uklanjanje Trumpa - ili Bidena, Harrisa, Rubia, Vancea, itd. - predstavlja korak unaprijed. To je laž i skreće pozornost s prepoznavanja kapitalističkog sustava u cijelosti – zajedno s partijama i institucijama cijele vladajuće klase – kao izvora ugnjetavanja i nezadovoljstva masa.

Samo ako radnička klasa sebe vidi kao klasu sa zajedničkim interesima koja je suprotstavljena nizu kapitalističkih političara — uključujući Bidena i Trumpa — klasni se rat može razviti na putu prema uspostavi radničke vlade, što je jedino rješenje za problem sa kojima se milijuni ljudi suočavaju.

Način potkopavanja reakcionarnog fenomena trumpizma je uvjeravanje segmenta radničke klase njegove baze da njihovim zdravim klasnim instinktima cinično manipulira sebični član vladajuće klase. Tijekom četiri godine prve Trumpove administracije, najbogatijem 1% društva bilo je sasvim u redu, njihovo bogatstvo nije bilo isušeno. Ako se vrati u Ovalni ured, on neće ponuditi nikakvo olakšanje milijunima radnika koji brzo klize u uvjete bijede neviđene generacijama. Neprijatelj američkih radnika je američka kapitalistička klasa, a ne imigranti ili radnici iz drugih zemalja.

Atentat ne pomaže radnicima da donesu niti jedan od ovih hitnih zaključaka, već zapravo baca svijest unazad. Rezultat ovog pokušaja atentata će stvoriti još veće simpatije prema Trumpu i samo će povećati njegovu podršku u anketama. Ovaj pokušaj će ojačati razne teorije zavjere da je Trump stvarno 'protiv establišmenta' i da ga 'moćnici u sjeni', poput takozvane 'duboke države', moraju spriječiti da bude predsjednik.

Istina je da se većina vladajuće klase jako protivi Trumpu, ali to je zbog činjenice da je on individualist i da ne brine za dobrobit sustava u cjelini. Oni vide da je Trump povećao političku nestabilnost u njihovom umirućem sustavu i pomogao daljnjoj diskreditaciji buržoaskih institucija koje su važne za njegov nastavak.

Marx je izvršnu vlast moderne države nazvao „odborom za upravljanje zajedničkim poslovima cijele buržoazije“. Biden je možda nekoherentan i nekompetentan, ali Trump je nepredvidiv, kaotičan i sebičan - to nisu baš osobine koje vladajuća klasa želi od šefa države. Osim Elona Muska, koji je podržao Trumpa na X-u, par trenutaka nakon pucnjave, niti jedan izvršni direktor kompanije Fortune 100 do sada nije podržao Trumpovu kampanju, što je oštra suprotnost svim prethodnim republikanskim kandidatima. Ukratko, 'odbor za upravljanje zajedničkim poslovima' američkog kapitalizma je u rasulu, a godine koje dolaze ne nude nikakve znakove stabilnosti.

Bumerang američkog kapitalističkog nasilja

Trumpova baza sada upire prstom u medije i takozvanu 'ljevicu' zbog pripreme terena za ovaj pokušaj atentata sa svom njihovom alarmantnom retorikom. Biden i demokrati, te golemi medijski aparat koji im je na strani, nazivali su Trumpa fašistom i sugerirali da bi njegov izbor uspostavio diktaturu - kao da je uspostava države vojne policije jednostavno pitanje i namjera pojedinog predsjednika. Liberalni izbor 'manjeg zla' predstavio je Trumpa kao personificiranu prijetnju demokraciji, uvijek odbacujući njegovu bazu kao reakcionarni blok 'jadnika'.

Nasuprot tome, marksisti su istaknuli da se značajan segment Trumpovih glasača sastoji od radnika sa stupnjem zdravog klasnog nezadovoljstva koje je iskrivljeno i manipulirano od strane desnice samo zahvaljujući nepostojanju borbene alternative klasnog rata na ljevici. Ignorirajući ovu stvarnost i neselektivno žigosajući sve Trumpove glasače kao fašističke simpatizere, liberali i ljevica 'manjeg zla' još su čvršće gurnuli segment radnika u Trumpov kut, komplicirajući napore da ih pridobiju za klasnu poziciju. Sada, mnogi od onih koji bi inače bili otvoreni za dijalog o temama kao što je ratobornost sindikata protiv šefova u borbi za veće plaće, zavareni su misleći da su na rubu oružanog sukoba s 'ljevicom'.

Naravno, nisu samo liberali vladajuće klase krivi. Sam Trump otvoreno je zagovarao političko nasilje u više navrata, uključujući pozivanje svojih pristaša da „prebiju“ protuprosvjednike na njegovim skupovima, obećavajući da će platiti zakonske kazne onima koji su slijedili njegov prijedlog. Također je nasilno odgovorio na masovne prosvjede 2020., tvitajući „Kad počne pljačka, počinje i pucnjava.“ Osim što je inspirirao desničarske osvetnike koji su se naoružali protiv prosvjeda Black Lives Matter, Trump je rasporedio neoznačene federalne jedinice za provođenje zakona da provode represiju i otmice, te je likovao zbog ubojstva 'antifa osumnjičenika' u Portlandu 2020. godine.

Sada se cijeli spektar washingtonskog establišmenta udružio u ujedinjeni zbor kako bi osudio političko nasilje. U Bidenovoj javnoj izjavi nakon pucnjave, rekao je: „Gledajte, u Americi nema mjesta za ovakvu vrstu nasilja. To je bolesno... Ideja da u Americi postoji ovakvo političko nasilje jednostavno je nečuvena. Jednostavno nije prikladno. Svi—svi to moraju osuditi.“

Mnogim ljudima se prevrće želudac zbog ovog licemjerja. Nasilje se potiče u ratu u Ukrajini, gdje je američkim oružjem nedavno izvršen žestok napad na ruske civile na plaži na Krimu. U međuvremenu su deseci tisuća ukrajinskih radnika ubijeni u rovovima boreći se u posredničkom ratu američkog imperijalizma protiv Rusije. Biden grli Netanyahua i daje mu oružje i streljivo da ubije nedužne Palestince, čiji bi broj mrtvih sada mogao biti čak 186.000.

Ili bismo trebali pogledati nasilje usmjereno protiv gladnih, očajnih obitelji naguranih na granici? Ili nasilje policajaca ubojica koji teroriziraju i ubijaju crnce i brutaliziraju prosvjednike na američkim ulicama? Trebamo li se čuditi kada svo to nasilje ne ostaje unutar granica koje je postavila vladajuća klasa? Licemjerna vladajuća klasa nije protiv nasilja; samo žele izbjeći da se to iskoristi protiv njih samih.

Američki kapitalistički sustav rođen je krvav od svojih najranijih dana. Najbogatija, najmoćnija imperijalistička zemlja na svijetu počiva na nasilnim temeljima stoljeća ropstva, ratova istrebljenja protiv domorodačkog stanovništva i dugog niza brutalnih napada na radničku klasu kad god bi se pokušala boriti za svoje interese. Krvavi imperijalizam SAD-a pokorio je milijune u Aziji i Latinskoj Americi, otimajući im prirodne resurse, gurajući ih u očaj i tjerajući ih da rade za sitniš. I nakon što su ti uvjeti prisilili sve veći broj da napusti svoje domove i živote koje su poznavali kako bi pokušali pronaći bolji život u inozemstvu, vladajuća klasa ih je žestoko napala i napravila od njih žrtvene jarce. Trump sada predvodi antiimigrantski naboj svojom kampanjom širenja straha i podjela – temom o kojoj je govorio jučer u trenutku kada su meci počeli letjeti.

Dominantne ideje i kultura Sjedinjenih Država proizvod su vladajuće kapitalističke klase. Oni su vladajuća sila koja postavlja moral i pokazuje što čini prihvatljivo ponašanje u načinu na koji vladaju društvom, ovdje i izvan njega. Kapitalistička klasa veliča bijesni individualizam i mentalitet 'pobjede pod svaku cijenu'. Uspostavili su društvo u kojem je nasilje dio načina na koji djeluju. Oni postavljaju pravila svoje igre.

Najmanje 12 predsjednika i predsjedničkih kandidata bili su meta atentata. Od 30 predsjednika koji su obnašali dužnost od Abrahama Lincolna, njih četiri - više od deset posto - ubijeno je u atentatu. Ovo ne odražava anomaliju. Odražava politički sustav i kulturu izgrađenu na nasilju. To je društvo koje je kapital proizveo.

Istraživačko izvješće koje je prošle godine objavio Reuters pod naslovom „Političko nasilje u polariziranim SAD-u u najgorem izdanju od 1970-ih“ broji stotine slučajeva političkog nasilja, od kojih su mnogi završili fatalno. Ovaj trend raste u korak s polarizacijom koja karakterizira američku politiku posebno od 2016. To je također ono što stoji iza rastućeg osjećaja da SAD ide prema još jednom građanskom ratu – što je mišljenje koje sada dijeli gotovo polovica stanovništva. U našoj eri propadanja kapitalizma, politička stabilnost prethodnih desetljeća se svake godine sve više raspada.

Foto: Wikimedia Commons

Vladajuća klasa daje nam društvo preplavljeno nasiljem koje daleko nadilazi politička ubojstva. U 2023. godini oko 118 ljudi je svaki dan ubijeno u pucnjavi u SAD-u. Masovne pucnjave posebno su u velikom porastu u posljednjem desetljeću. Bilo je 647 masovnih ubojstava 2022. i 656 takvih pucnjava 2023. To je više od jednog po danu. Do sada je 2024. bila relativno „tiha“ godina: od 1. siječnja do 2. srpnja u SAD-u se dogodila 261 masovna pucnjava tijekom 184 dana. Ovo ne bi trebao biti normalan način na koji ljudi žive - ipak je to naša normalnost pod američkim kapitalizmom.

Put naprijed

Biti komunist znači vidjeti kroz dominantnu ideologiju društva. Marx je objasnio da su „ideje vladajuće klase, u svakom dobu, vladajuće ideje.“ Udžbenici političkih znanosti puni su otrcanih referenci na „naše slobode“, „našu demokraciju“ i „ustavne kontrole i ravnoteže“. Urednici i novinari u velikim medijskim kućama ove izraze predstavljaju kao neutralne, nekontroverzne, općepoznate. Ne gledamo tako politiku. Lenjinovim riječima: „Prirodno je za liberala govoriti o 'demokraciji' općenito; ali marksist nikada neće zaboraviti pitati: 'za koju klasu?'“

Komunisti vide svijet kroz perspektivu revolucionarne klase. Iza buržoaskih medijskih naslova, između redaka njihove retorike i kroz njihovu 'analizu', uočavamo uvijek prisutna obilježja klasnog društva. Prepoznajemo temeljnu liniju podjele koja prolazi kroz naše društvo. Obučeni marksist pažljivo će uhvatiti definitivan klasni pogled i suptilne klasne interese koji se maskiraju kao 'objektivni' komentar i 'zdrav razum'.

Kada vidimo panične naslove koji vrište da je „naša demokracija ugrožena“, čujemo glas grupe ljudi koji su, nakon što su udobno vladali generacijama, sada za kormilom broda koji tone, potpuno nemoćni da zaustave svoju propast. Vjerodostojnost njihovih nekoć stabilnih institucija urušila se ispod njih. Njihov nekoć čvrsti stisak nad svojim partijama, njihovim sudovima i javnim mnijenjem iskliznuo im je kroz prste. Dok su njihovi klasni prethodnici samouvjereno gledali u budućnost svog sustava, današnju vladajuću klasu zahvata uzbuna i pesimizam.

Pred našim očima milijuni odbacuju iluzije u lažnu buržoasku demokraciju, a vladajuće partije i kandidati postaju predmetom prijezira javnosti. Zamah trumpizma može se pripisati samo političkom vakuumu koji proizlazi iz nepostojanja borbene partije radničke klase koja bi usmjerila ovaj bijes protiv sustava i njegovih vladajućih institucija.

Istina je da većina takozvane 'ljevice' jadno nije uspjela razumjeti situaciju. Patetični prikaz 'odreda' koji je podržao DSA i koji se ponovno postrojava iza Bidena govori sve. Prije samo dva dana, Bernie Sanders ga je nazvao „najučinkovitijim predsjednikom u modernoj povijesti naše zemlje“ i „najjačim kandidatom da porazi g. Trumpa.“ Ilhan Omar je uvjeravala establišment Demokratske stranke da mu „čuva leđa“ jer je „on bio najbolji predsjednik u [njezinom] životu.“ Njihova podložnost kapitalizmu i njegovim institucijama samo je poslužila da vrati ljevičarski narodni bijes natrag u sigurne demokratske kanale.

Ali ankete pokazuju da postoji ogroman potencijal za klasno neovisnu alternativu. Rekordnih 63% Amerikanaca podržava osnivanje nove masovne stranke. 55% registriranih birača vjeruje da politički i ekonomski sustav treba velike promjene—a 14% želi ga potpuno srušiti. Živimo u vremenu u kojem revolucionarne ideje mogu napredovati - ako ih možemo dovoljno snažno i uspješno prenijeti u politički krajolik.

Pad američkog kapitalizma se ubrzava, a stupanj društvenih previranja nastavit će rasti zajedno s njim u mjesecima i godinama koje dolaze. Subotnji događaji bili su još jedan korak - značajan - u smjeru kojim već idemo: smjeru nestabilnosti, političkih kriza i rastućeg političkog nasilja. To u konačnici odražava povijesnu slijepu ulicu kapitalističkog sustava. Ni demokrati ni republikanci nemaju nikakvo rješenje ili način da presjeku ovaj proces. Ovo je perspektiva koju moramo jasno imati pred očima. Kao što je Lav Trocki rekao u svom klasičnom članku iz 1911., „Zašto se marksisti protive individualnom teroru“:

„Ako se protivimo terorističkim aktima, to je samo zato što nas individualna osveta ne zadovoljava. Račun koji moramo podmiriti s kapitalističkim sustavom prevelik je da bi ga predočili nekom funkcioneru zvanom ministar. Naučiti vidjeti sve zločine protiv čovječanstva, sve poniženosti kojima su izloženi ljudsko tijelo i duh, kao izopačene izdanke i izraze postojećeg društvenog sustava, kako bismo svu svoju energiju usmjerili u kolektivnu borbu protiv tog sustava – to je smjer u kojem goruća želja za osvetom može pronaći svoje najveće moralno zadovoljstvo.“

Dok idemo prema onome što bi mogli biti najturbulentniji predsjednički izbori u generacijama, moramo jasno i hrabro unijeti perspektivu klasnog rata. Sada, više nego ikad, hitno je potrebna masovna komunistička partija kako bi okupila snage koje mogu pokazati kako se boriti protiv Bidena i Trumpa, ujediniti većinu radničke klase oko vlastitog revolucionarnog programa i usmjeriti veliko nezadovoljstvo u društvu prema njegovom pravom izvoru — samom kapitalističkom sustavu.