Pod pritiskom da se bave klimatskom katastrofom, političari i investitori cinično pokušavaju svoje eksploatatorske aktivnosti “ofarbati u zeleno”.  A zapravo, kapitalizam ubija našu planetu. Tu destrukciju može zaustaviti samo socijalističko planiranje.

Ekomanipulacija i održiva investicija 
 Slika: Socialist Appeal

Obraćajući se grupi G7 prošli mjesec, Boris Džonson je apelovao na svjetske lidere da se ujedine i “izgrade ponovo bolje”. Ovaj apel obilježilo je pokretanje “Izgradimo ponovo bolji svijet” (B3W – Build Back Better World) partnerstva: projekat koji je potaknula Bajdenova administracija, a podržale vlade G7. Ovaj projekat bi kanalisao privatni kapital u spriječavanje klimatske krize, zdravstvo, digitalne tehnologije i projekte rodne ravnopravnosti u zemljama u razvoju.

Političari i korporacije razumiju da je politički korisno da izgleda kao da se nešto radi na gorućim problemima poput klimatskih promjena i socijalne nejednakosti. U stvarnosti, svakako, projekti poput B3W su ekstremno cinični. Iza površne fasade koja brine o životnoj sredini, i pomodnih riječi o “etici” i “osnaživanju”, stoje isti stari interesi krupnog kapitala i imperijalističke eksploatacije.

U međuvremenu, korporacije i kapitalističke vlade ne rade apsolutno ništa da istinski spriječe klimatsku krizu. Uostalom, upravo je njihov sistem, kapitalizam, odgovoran za okolišnu katastrofu sa kojom se naša planeta suočava.

Imperijalistički interesi

Ekomanipulacija i održiva investicija 
 Slika: Stanford University

U slučaju B3W, konačni motiv G7 vlada je jasan. Inicijativa ne služi za podršku zemljama u razvoju i investiranju u istinsko spriječavanje klimatskih promjena. Umjesto toga, američki imperijalizam i njegovi saveznici pokušavaju stvoriti kontratežu kineskoj “Belt and Road” inicijativi; kako bi zaštitili interese zapadnog imperijalizma od širenja uticaja Kine – čineći to kako bi izgledalo da se brinu za klimatske promjene.

Zapravo, između januara 2020. i marta 2021., G7 države su uložile 189 milijardi dolara u fosilna goriva. Dakle mnogo milijardi više nego što su investirale u alternativne izvore energije. Posvećenost “boljoj izgradnji” je prozirna laž; tek dimna zavjesa za kontinuiranu podršku kriminalu bankara, gazda i milijardera, koji su odgovorni za veliku većinu štetnih emisija, i koji profitiraju od vandalizma nad životnom sredinom.

Ugljenični zločinci

Ekomanipulacija i održiva investicija 2Primjera ekomanipulacije ne manjka. Šel trenutno sponzoriše “Naša Buduća Planeta” izložbu u Muzeju Nauke – izložbu o rješenjima klimatske krize. Šel je poznat po svom sudjelovanju u kršenju ljudskih prava, izlijevanju nafte i anti-klimatskom lobiranju. Takođe, Ekson Mobil troši milione reklamirajući svoju predanost razvoju tehnologije sakupljanja i skladištenja ugljenika. Ali u 2019. godini su sakupili manje od 2% svojih emisija ugljenika. A između 2010. i 2018., ovaj gigant fosilnih goriva je potrošio manje od 0,2% svojih rashoda na nisko ugljenične tehnologije. Lista ovakvih primjera se nastavlja i nastavlja…

“Etička” ulaganja

Prošle smo godine svjedočili enormnom porastu tzv. ESG ( Environment, Social and Governance) fondova: ulaganje u vozila koja se promovišu kao etička, lako održiva i isplativa. Uprkos tržišnim previranjima tokom prošle godine, ovi fondovi su doživjeli brzi rast. Rekordnih 1,7 triliona dolara sada se nalazi u ESG fondovima, što predstavlja porast od 50% u odnosu na prije godinu dana. Kao odgovor na to, menadžeri su preimenovali svoje portfelje u ESG fondove kako bi privukli više ulaganja. Naravno, to nije popraćeno poboljšanjem održivosti aktivnosti koje provode kompanije zastupljene u tim fondovima. Prateći ovaj trend, američki gigant za upravljanje investicijama Blek rok, pod pritiskom da djeluje ekološki svjesnije, pokrenuo je u aprilu “Carbon Transition Readiness” – fond kojim se trguje na berzi. Na dan otvaranja dobio je rekordnih 1.25 milijardi dolara investicija. Prema Blek roku, ovaj fond će usmjeravati kapital ka kompanijama sa jakim ekološkim i socijalnim dostignućima. U stvarnosti, ulaže u velike zagađivače kao što su Ševron, Ekson Mobil, i Amazon. Kao jedan od primjera, Amazonove operacije su odgovorne za 51,17 miliona metričkih tona ugljen dioksida u atmosferi u 2019. godini, što je ekvivalentno ukupnoj proizvodnji nekih zemalja. Svrha ovih fondova je stvaranje pokrića za investitore da nastave pumpati svoj novac u visokoprofitne zagađivačke industrije, što su dosta manje rizične investicije od ulaganja u čiste energije.

Kratkovidnost svojstvena kapitalističkom sistemu koji je vođen profitom dovela nas je do situacije u kojoj je najbolja opcija za kapitaliste, kada su suočeni sa potencijalnim apokaliptičnim posljedicama vlastitih postupaka, da stvaraju zeleno zdanje iza kog će se sakrivati dok usmjeravaju svoje investicije u zagađivačke industrije, očajnički pokušavajući biti ispred konkurencije.

Kapitalistička destrukcija

Ekomanipulacija i održiva investicija 
 Slika: Karlos Latuf

Istina je da sad postoji određeni nivo ulaganja u čistije alternative; i to se polako povećava, iako i dalje zaostaje za ulaganjem u fosilna goriva. Ipak, ekomanipulacija ima pogubnu ulogu u ovoj industriji – služi kao kamuflaža eksploatatorskog poslovanja kompanija u sektoru obnovljivih izvora energije, dokazujući da tržište ne može pružiti stvarno rješenje za klimatsku krizu.

Porast priče oko ESG, na primjer, donio je odlučnije zahtjeve kontrole sirovina, poput onih potrebnih za proizvodnju baterija, koje su vitalne za električne automobile i skladištenje obnovljivih izvora energije. Ipak, ovi prirodni resursi su skoncentrisani na uskom geografskom prostoru. To je dovelo do trke za kontrolu lanaca snabdijevanja mineralnim sirovinama, što je izazvalo nove sukobe između SAD i Kine, koje su neki nazvali “novim hladnim ratom”. Jedan od ovih minerala je litijum, a najviše rezervi svjetskog litijuma nalazi se u Atakama pustinji u Čileu. Ipak, prakse rudarenja u pustinji Atakama od strane multinacionalnih korporacija SQM i Albemarle prouzrokuju uništavanje izvora svježe vode, zagađenje vode i tla, krađu imovine domorodačkih naroda, kršenje ljudskih prava i zdravstvene probleme.

Cijene litijuma su se više nego uduplale u toku prethodne godine. U međuvremenu, potražnja za resursima kao što je bakar i kobalt takođe raste. Kao posljedica, ekološko i socijalno uništenje će samo nastaviti da se širi, dok rudarske firme vođene profitom traže nova tržišta za eksploataciju.

Ukratko, pod kapitalizmom čak i obnovljivi izvori nisu održivi.

Socijalistička alternativa

Sve ovo radi se u ime “čiste” energije. Iako se možda čine više “etički”, pod kapitalizmom su obnovljivi izvori ukaljani istom brutalnošću i eksploatacijom kao i fosilna goriva. To se neće promijeniti, sve dok sredstva za proizvodnju budu u privatnim rukama, vođena motivom profita i anarhijom kapitalizma.

Socijalistička planska ekonomija je jedini način da se osigura pravedna tranzicija ka niskougljeničnoj energiji i održivoj proizvodnji. Prepušten tržištu, bilo kakav korak ka zelenim alternativama nikad neće biti dovoljno brz zbog profitabilnosti fosilnih goriva; proizvodnja obnovljivih tehnologija biće ukaljana brutalno izrabljivačkim, destruktivnim i profitno vođenim praksama, dok će radnici u zastarjelim, zagađivačkim industrijama biti bačeni na smetlište nezaposlenosti.

Ako zapravo želimo da “ponovo izgradimo bolje”, moramo temeljno transformisati ekonomiju po socijalističkom  modelu, zamjenjujući kapitalistički haos racionalnim, održivim demokratskim planom proizvodnje, zasnovanim na javnom vlasništvu vodećih monopola - pod kontrolom radnika.

Tek tad se možemo ozbiljno pozabaviti klimatskom katastrofom i okončati farsu ekomanipulacije kako bismo spasili planetu za buduće generacije.

Tekst je originalno objavljen 02. jula 2021. i možete ga naći u 22. broju štampanog izdanja Crvene kritike.