Slijedi intervju koji je vodio marxist.com s palestinskim učiteljem koji živi na Zapadnoj obali. On pruža snažnu priču očevica o brutalnom nasilju koje protiv Palestinaca provode ilegalni izraelski doseljenici, uz potporu IDF-a. Oni također izražavaju frustraciju prema palestinskim vlastima i vladajućim elitama na Bliskom istoku, koje prepuštaju Palestinu njezinoj sudbini; u oštroj suprotnosti s ogromnom solidarnošću masa u regiji. Sugovornik je zamolio da ostane anoniman iz sigurnosnih razloga.

Pozdrav i dobrodošli. Biste li nam rekli nešto o sebi?

Da, hvala što ste me danas ugostili. Predajem u srednjoj školi. Danas sam ovdje kako bih govorio o situaciji na Zapadnoj obali.

Kako se situacija promijenila od 07. listopada?

Promijenila se u mnogim aspektima u vezi s ponašanjem PA [Palestinska samouprava] i s obzirom na ponašanje (izraelskih) vojnika, a također i s obzirom na ponašanje doseljenika koji su posvuda okružujući svako selo i grad na Zapadnoj obali.

Foto: Friends123, Wikimedia Commons

Potpora izraelske vlade [doseljenicima], a posebno u smislu novca i oružja, znatno je porasla. Nacionalna sigurnost Izraela, kako je tamo nazivaju, oprema doseljenike s više od 10.000 komada novog oružja kojim se napadaju Palestinci, a oni su izjavili da su spremni za napad.

Želio bih skrenuti pozornost na izjavu [izraelskog premijera] Netanyahua da su oni u ratnom stanju i da daju zeleno svjetlo Izraelcima da ubijaju Palestince, pružajući sva pravna pokrića za ta djela.

Doseljenici zgrabe priliku da napadnu bilo kojeg Palestinca ne samo na glavnim ulicama, već i, kako je ovaj rat počeo, sinkronizirano sa sezonom branja maslina ovdje na Zapadnoj obali. 

Palestinski seljani u ovom razdoblju putuju u svoje maslinike kako bi brali masline, pa postoji veći rizik od susreta s izraelskim doseljenicima, uz podršku izraelskih vojnika. Napadaju sve palestinske seljane na koje naiđu, koji se nemaju čime braniti i nemaju ništa osim onoga što im je potrebno za branje maslina.

Da sam ja predsjednik Palestine, proglasio bih rat, jer je neprijatelj to učinio, i to bi dalo neku ravnotežu u situaciju. Ali ovdje predsjednik Abbas nije ni proglasio izvanredno stanje. On se pretvara da je ovdje na Zapadnoj obali sve u redu.

Nažalost, Vijeće ministara ovdje u Palestini govori svakom zaposleniku, svakom učitelju, svakoj medicinskoj sestri, svakom liječniku, da daju sve od sebe da dođu do svojih radnih mjesta. Također su izdali pisane izjave u kojima se kaže da ovdje na Zapadnoj obali nema ništa kritično. Pa ipak, prije dva dana učitelji su upucani i ozlijeđeni dok su odlazili kući iz svojih škola.

Pucali su vojnici ili doseljenici?

Doseljenici.

Da, više od 100 Palestinaca ubijeno je na Zapadnoj obali od 7. listopada. Jeste li i sami svjedočili povećanom nasilju?

Da, svjedočio sam transportu tijela tih mučenika jer me je pozvala medicinska sestra iz sela u blizini gdje živim i sve sam vidio dok sam išao tamo da ih potpomognem s lijekovima. Rekli su mi oni koji su bili tamo da su mnogi naseljenici, više od 10 doseljenika uz podršku izraelskih vojnika, napali jednu kuću koja se nalazi izvan sela, na periferiji.

Dakle, dok su se ljudi pokušavali sakriti, izraelski doseljenici provalili su u kuću i počeli napadati one koji tamo žive. Ljudi koji žive u blizini i oni koji prolaze tim područjem čuli su vrisku svojih susjeda. Požurili su im pomoći, ali su izraelski vojnici i doseljenici počeli pucati na njih, ne koristeći gumene metke, primjerice, ili suzavce.

Počeli su koristiti žive metke i počeli su gađati njihove vitalne dijelove. 

Jedan dječak koji uči u školi u kojoj ja predajem upucan je ispod masline, ali nije odmah umro. Kad mu je prijatelj došao pomoći i odvesti ga na sigurnije mjesto, u vozilo hitne pomoći, i on je upucan. Obojica su ostavljena dok nisu umrla pod maslinom. 

Ubili su ih doseljenici?

Da, prema svjedocima. Bio je to jedan doseljenik koji je snajperist. Za ubijanje Palestinaca koristi jedan metak, a ne više jer je vrlo vješt u rukovanju oružjem.

Potom je uslijedio cijeli proces odnošenja tijela službenoj osobi i u bolnicu, a zatim pokopavanje jednog ili više tijela nakon dva dana. Palestinsko ministarstvo je objavilo da je ljudima dopušteno uzeti tijela tih mučenika. Ali na povratku u selo, ova grupa izraelskih doseljenika izjavila je da će blokirati cestu kako bi te Palestince naučila pameti. 

Blokirali su cestu, napali kola hitne pomoći i neke automobile koji su vozili s njima, a leševe su iz vozila hitne pomoći izbacili na ulicu. Tako je jedan od bijesnih rođaka tih mučenika izašao iz svog automobila da odveze tijela nazad i stavi ih u kola hitne pomoći. Ali doseljenici su ga na mjestu ustrijelili. Njegov sin je požurio provjeriti je li dobro i je li mrtav, no i on je ubijen iz vatrenog oružja, pa su mrtvima dodana još dvojica.

Ljudi iz istog sela, rođaci poginulih, tragično su se našli u prilici da ukopaju više mučenika.

Govorili ste o sve nasilnijem ponašanju doseljenika i intenziviranju napada. Kažete i da se ponašanje izraelskih vojnika promijenilo. Na koji se način promijenio? 

U proteklih 20 godina, recimo koliko se sjećam, kada su doseljenici dolazili napadati palestinska sela ili automobile na glavnim ulicama, izraelski vojnici su ih morali zaustaviti, okupiti se oko njih. No nedavno izraelski doseljenici koriste snagu i opremu izraelskih vojnika kako bi ostvarili svoje planove.

Foto: ISM Palestine, Wikimedia Commons

Doseljenici planiraju biti brutalniji prema Palestincima i raditi što god žele.

Spomenuli ste prije nego što smo počeli snimati da ste vidjeli kako izraelski vojnici u prošlosti koriste prave metke umjesto gumenih metaka i druge manje smrtonosne metode, no je li se to povećalo u posljednjih nekoliko tjedana?

Da naravno. Predavao sam u istoj školi u kojoj se dogodila polovica epizoda uznemiravanja na Zapadnoj obali od strane doseljenika ili vojnika u školama. Dakle, to je bilo žarište nasilja. Ne sjećam se mnogo slučajeva da su izraelski vojnici ili doseljenici upotrijebili žive metke, možda najviše 10 epizoda. Ali ovih dana kad god slušate tijekom noći, posvuda se čuju živi meci. Svaki Palestinac koji krene bilo kojim putem kojim se ne očekuje da ide bit će napadnut od strane izraelskih doseljenika, a ponekad i od izraelskih vojnika.

Oni koriste žive metke za ubijanje, a ovo je moje stajalište, moje skromno gledište. Nisam analitičar niti političar, ali čini se da su dobili dopuštenje da ubiju, napadnu bilo kojeg Palestinca. Njihov cilj nije ozlijediti nego ubiti. Valjda oni u tome vide svoju priliku da pokažu svoju moć i da maltretiraju Palestince koliko god mogu.

Očito izraelska vlada i vojska koriste izgovor u Gazi da ubijaju tisuće civila jer se pokušavaju boriti protiv Hamasa za koji kažu da koristi civile kao živi štit. Naravno, to je apsurdna isprika za očito kolektivno kažnjavanje Gaze. Ali Zapadna obala nije pod kontrolom Hamasa. Dakle, ovi napadi su čisti teror. Namjera im je terorizirati i zastrašivati, i pokazati silu protiv Palestinaca, zar ne? 

Da. Definitivno. Da, slažem se s vama 100%

Vi ste učitelj, pa morate biti u kontaktu sa stavovima mladih ljudi, mladih Palestinaca na Zapadnoj obali. Kakav je stav? Kakvo je raspoloženje među vašim studentima?

Osjećamo da smo svi bespomoćni i nemoćni. Tu ne možemo ništa, ništa. Ako smo napadnuti, primjerice, u našim kućama, ne možemo se obraniti. I to je vrlo tužno jer je PA odsutna. Abbas ne radi ništa. On ima nacionalnu vojsku; on to naziva vojskom nacionalne sigurnosti, ali svi oni spavaju u svojim kućama. Ne rade ništa. Oni ništa ne brane. Nema ih na ulazima u sela, mjesta i gradove i logore. Nema ih tamo. 

I ja sam općinski funkcioner i uvijek se na ovaj ili onaj način osjećam odgovornim biti dio same krize na ovom području. Zato sam pozvan da pružam medicinsku pomoć drugim selima, jer sam ovdje aktivan.

S mnogim mladim ljudima razgovaram o tome da trebamo paziti na ulaze i izlaze iz našeg sela ili grada. Odgovor je vrlo logičan, ali nemamo se čime zaštititi. Kako da idemo na ulaze, kad dođe jedan ludi doseljenik, jedna luda doseljenička omladina, puca na sve nas i onda nas više nema, jer nemamo se čime zaštititi? Pa postaje nelogično. Biti ovdje je kao biti u zatvoru. 

Dakle, mi smo bespomoćni. Iako navodno imamo vojsku, bespomoćni smo. Iako ovdje imamo vladu, a ovo se može činiti čudnim reći, obje vlade rade zajedno, po mom mišljenju.

Mislite na izraelsku vladu i Palestinsku samoupravu?

Da, oboje rade zajedno i jedina je razlika u tome što izraelska vlada dobro brine o svojim građanima kupujući, na primjer, nove tehnologije, kao što je Željezna kupola i mnoge druge nove stvari, a oni daju nove oružja za njih, ne samo da zaštite sebe nego i da napadnu Palestince.

PA, s druge strane, zatvara svakog Palestinca koji kritizira ulogu vlasti i poziva da se protiv njih istraži. Pitaju ih: "S kim radite?" Neki dan su pozvali jednog mog prijatelja i kada se pojavio, iako su ceste vrlo opasne, rekao mi je da je centar pun Palestinaca. I kad je razgovarao s njima, otkrio je da su svi pozvani jer su objavili [na mreži] nešto protiv vlade.

Kažem im, „ne činite ništa, bilo da nas zaštitite, bilo da obranite našu zemlju, naše živote; ne radite ništa i ne govorite ništa. Nemoćni ste i beskorisni i ne biste više trebali biti na svojim pozicijama.”

Zvuči kao da se ljudi na Zapadnoj obali, osim što se osjećaju bespomoćno, također osjećaju iznimno bijesno, bijesno na Izrael, naravno, ali i bijesno prema PA?

Pogledajmo ovo. Što je, po mom mišljenju, PA? Odem li npr. psihologu, možda otkrijem da ovih dana patim od mnogih poremećaja jer sam s vremena na vrijeme počeo gristi nokte i čupati kosu. A to je nesvjesno zbog ovdašnje situacije. Ne mogu učiniti ništa. Stalno sam ljut. Provjeravam, na primjer, društvene mreže kako bih bio siguran da nije cijela Gaza – koja je dio Palestine – nestala. Gdje je slobodni dio Palestine? Svi smo mi okupirani, ali Gaza je jedini dio koji radi ili je radio za njihovu slobodu, za slobodu džamije Al-Aqsa, kako oni kažu, a ne za sebe.

Oni pate od nedostatka vode, nedostatka struje, nedostatka mnogih stvari, a mi uživamo u nekim stvarima, uživamo u luksuzu da možemo piti vodu kad god nam je potrebna, dok mnogi od njih, možda tisuće njih, provode dane u porušenim kućama. Kad pomislim na ovo poludim jer je ovo nevjerojatno i ne mogu sjediti na istoj stolici ni sat vremena.

Zamislite da provodite dane u tami i nemate nade da ćete biti pronađeni živi. Ovo je ludo i naš bijes također nije samo protiv izraelske vlade, ili vojnika, ili doseljenika ili PA, već i protiv okolnih arapskih zemalja. Imaju vojske i mogli bi nešto napraviti. Mogli bi pomoći u oslobađanju Palestine, ali radije ne bi.

Možda je to kulturološka razlika između naše i vaše kulture, ali mi smo Arapi i ako se sretnemo, na primjer... ispričat ću vam pravu priču. 2020. otišao sam u Sjedinjene Države. I otišao sam ravno u kafić popušiti nargilu. Kada sam ušao, neko je prepoznao da sam Arap i došao je do mene. Pitao me, "odakle si?" Odgovorio sam: "Ja sam iz Palestine, a ti?" Rekao je: "Ja sam iz Sirije, to je sjajno." 

On je bio vlasnik mjesta gdje smo zajedno sjedili i upoznao me sa svojom ekipom koja je kartala. Imamo snažnu vezu gdje god odemo. Osjećamo nešto jedni prema drugima, neku vrstu odgovornosti ili dužnosti da zaštitimo jedni druge, gdje god da idemo, ili da pomognemo jedni drugima.

To je i dalje istina, ali se odnosi samo na ljude, ne i na vlade. Možda ste čuli za stotine tisuća Jordanaca koji su marširali prema granici jer su se željeli probiti i pomoći zaštititi Palestinu, ili osloboditi Palestinu? Također, mnogi, mnogi Egipćani tu i tamo, na Istoku i Zapadu brane našu stvar i razjašnjavaju stvari na društvenim mrežama. Razjašnjavaju li stvari na službenim kanalima kao što su BBC ili CNN, itd.?

Jedina krivica je na onima koji donose odluke poput Al-Sisija u Egiptu i kralja Abdullaha [ne običnih ljudi]. Vladari imaju vojske. Oni mogu svašta, ali ne rade ništa, nažalost. 

Pa, to pokazuje tko su pravi prijatelji palestinskog naroda. Nisu ovi reakcionarni vladari; to su obični radni ljudi, siromašni ljudi, mladi ljudi koji izlaze na ulice u stotinama tisuća, bijesni kako kažete, osjećajući onaj osjećaj velike ogorčenosti zbog strašnih zločina koji su počinjeni nad Palestinom i ogorčeni i ljuti na svoje vlade. Zato mi i IMT kažemo da treba doći do nove Arapske revolucije, novog revolucionarnog vala koji će preplaviti Bliski istok, ne samo da oslobodi Palestinu, već da oslobodi sve ljude Bliskog istoka od siromaštva, despotizma i rata.

Što se tiče pitanja solidarnosti, to nije samo na Bliskom istoku, već i u imperijalističkim zemljama. Očito, moja vlada, britanska vlada, ima užasan stav prema Palestini. Do kraja podržava izraelske zločine. Amerika je glavni imperijalistički oslonac Izraela i štiti ga od bilo kakvog prijekora za bilo koji od zločina koje počini. Ali bile su velike demonstracije u Americi, Londonu i u mnogim drugim zemljama.

Nedavno smo vidjeli 500.000 na ulicama. Znate u Francuskoj gdje su zabranjeni prosvjedi u korist Palestine, i u Berlinu je slično. Dakle, nije samo na Bliskom istoku Palestina svjetionik otpora. Također je svjetionik radnim ljudima, potlačenim ljudima diljem svijeta.

Zadnje što vas želim pitati je imate li poruku običnim ljudima, običnim radnim ljudima, mladim ljudima i siromašnim ljudima diljem svijeta koji, unatoč propagandi i represiji svojih vlada, dolaze i podržavaju Palestinu?

Da. Prije svega, nemojte ovisiti o jednom televizijskom kanalu da biste saznali što je istina, i uvijek ponovno razmislite o stvarima, jer su činjenice vrlo jasne. Svatko može saznati što je istina, a što laž. Ova jedna i druga poruka glase: ne podcjenjujte ulogu širenja vijesti.

Dobro, pa, hvala vam puno što ste nam se danas pridružili: solidarnost i sloboda Palestini, intifada do pobjede, revolucija do pobjede.

Hvala vam puno. To jako cijenimo. Hvala puno.