Odnos prema prosvjeti i prosvjetnim radnicima vrlo je sličan u svim republikama nastalim nakon restauracije kapitalizma na jugoslovenskim prostorima. Karakterišu ga niske plate, loši uslovi rada, nedostatak savremenih sredstava za rad te poslovična podređenost samovolji direktora i lokalnih vlasti. Sve su to rezultati „mjera štednje“, politike koja finansiranje javnog obrazovanja tretira više kao nepotreban trošak nego kao osnovu za napredak društva. Kako se ekonomska kriza zaoštrava tako se i pritisci na prosvjetne radnike intenziviraju – pogotovo na one koji se odluče organizovano suprotstaviti tendencijama koje prosvjetne radnike i radni narod u cjelini guraju u sve dublje beznađe. U Bosni i Hercegovini, preciznije u Unsko-sanskom kantonu, više od dvije sedmice aktuelan je generalni štrajk prosvjetnih radnika na koji su nadležne vlasti odgovorile pritiscima, kampanjom podmetanja i krivičnom prijavom protiv predsjednice Sindikata osnovnog i predškolskog obrazovanja i odgoja Unsko-sanskog kantona, Zehre Hadžić. Povodom pomenute krivične prijave, razgovarali smo sa Zehrom Hadžić o generalnom štrajku i pritiscima kojima su izloženi ona i njene sindikalne kolege.

70976770 1604421239688594 8573356464914038784 n
Izvor: oslobodjenje.ba

 Generalni štrajk prosvjetnih radnika u Unsko-sanskom kantonu (BiH) rezultirao krivičnom prijavom protiv predsjednice sindikata



CK: Koji su zahtjevi Sindikata osnovnog i predškolskog obrazovanja i odgoja Unsko-sanskog kantona?

Mi smo Vladi Unsko-sanskog kantona (USK) postavili devet zahtjeva:

- Dosljedna primjena Kolektivnog ugovora za djelatnost predškolskog i osnovnog obrazovanja i odgoja za teritorij USK;

- Donošenje izmjena i dopuna Pedagoških standarda za osnovno obrazovanje i izmjena i dopuna Pedagoških standarda za predškolski odgoj i obrazovanje za područje USK;

- Isplata razlike na plaću sa usklađenom osnovicom od mjeseca septembra 2018. godine;

- Izmjena članova Kolektivnog ugovora koji se odnose na pravilnik o tehnološkom višku;

- Pokretanje procedure za donošenje novog Kolektivnog ugovora zbog isteka postojećeg 31.12. 2019 godine;

- Stavljanje van snage Pravilnika o tehnološkom višku i donošenje novog, uz saglasnost sindikata;

- Donošenje Pravilnika o napredovanju za radnike u predškolskom i osnovnom obrazovanju i odgoju;

- Isplata dugovanja na osnovu prava na otpremninu, putnih troškova, regresa, naknada za slučaj smrti i teške bolesti;

- Sustizanje i isplata plaća i naknada u zakonskom roku.

Od svih ovih zahtjeva za odustajanje od štrajka su nam bila prioritetna tri, to su stavke (1), (3) i (4).

CK: S obzirom da ste više od 2 sedmice u štrajku, šta su prema vašem mišljenju razlozi zbog kojih aktuelna vlast USK odbija te zahtjeve? Kako je uopšte došlo do toga da ste bili primorani ući u generalni štrajk?

Po mom mišljenju sporna su sredstva koja bi trebala biti upotrebljena za poštivanje potpisanog Kolektivnog ugovora. Novac za to je preusmjeren na grantove pojedincima, udruženjima i neprofitnim organizacijama, prosto rečeno - kupovini glasačkog tijela za predstojeće lokalne izbore.

Nakon imenovanja, Vladu USK smo upoznali sa dogovorom koji smo postigli sa prethodnom Vladom i sa obavezom da se od septembarske plaće naša osnovica za plaću izjednači s osnovicom koju imaju zaposleni u organima uprave. Tako je stajalo u našem Kolektivnom ugovoru. Vladi smo nudili da izjednači osnovicu na niže, ako nema novca u budžetu, jer želimo da jednako nosimo teret , pošto se finansiramo iz istog budžeta. Vlada je to odbila, kao i naše zahtjeve vezane za sustizanje plaće i naknada. Nakon što je donijela odluku kojom je naša osnovica za isplatu plaće ostala ista, mi smo u novembru organizovali protestni skup i najavili organizovanje štrajka. Donijeli smo odluku o štrajku za početak drugog polugodišta. Vlada je odbila da provede proces mirenja i samim tim nismo bili u mogućnosti da organizujemo štrajk u januaru. Međutim, zbog pritiska javnosti i u prisustvu predsjednika Samostalniog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH, Selvedina Šatorovića pregovarački tim Vlade na čelu s premijerom Mustafom Ružnićem nam je obećao da će se osnovica primjenjivati dok se usvoji budžet USK za 2019. godinu. Takođe, da će se u roku od 60 dana dogovoriti sva podzakonska akta i izvršiti obilazak škola da se utvrdi tačan broj učenika. Na snazi je bilo privremeno finansiranje pa se povećana osnovica u iznosu 302 KM trebala početi primjenjivati od aprilske plaće, do tada je bila 290 KM. Započeli smo pregled po školama i rad na izmjenama Pravilnika o tehnološkom višku. Sve je išlo sporo. Kad je došlo do odluke o osnovici za aprilsku plaću shvatili smo da smo prevareni, ali to je bio već juni i samo smo uspjeli organizovati protestni skup i donijeti odluku o organizovanju generalnog štrajka za početak nove školske godine. Sve je dodatno pogoršala najava racionalizacije škola i zatvaranje 39 područnih škola, tako da je odluka donesena jednoglasno. Vladi smo odluku o generalnom štrajku poslali 12.07.2019. godine. Na proces mirenja smo bili pozvani tek 22.08.2019.godine. U procesu mirenja se nismo uspjeli pomiriti i došlo je do organizacije štrajka.

CK: U medijima se mogu čuti najave krivične prijave protiv vas. Kojim ste pritiscima do sada bili izlagani vi i vaše kolege?

Vlada je umjesto da pokuša riješiti problem, iznoseći razne neistine putem medija pokušala da razbije jedinstvo našeg članstva. Kad u tome nije uspjela zatražila je od suda privremenu mjeru zabrane štrajka i podnijela tužbu. Članstvo je odbilo da postupi po toj privremenoj mjeri, jer bi to značilo da nas sud sutra može natjerati da radimo besplatno. Moje kolegice i kolege su putem medija i portala izložene svakojakim pritiscima od strane partijskih drugova vladajuće koalicije, kao i njihovih botova. Što se tiče podnošenja krivične prijave mislim da je to još jedan udar na demokratsko pravo odlučivanja i zastrašivanje mene kao sindikalnog lidera. Jedan od oblika pritiska na učesnike štrajka je i širenje neistina od strane Vlade USK putem medija. Tvrde da nam smeta broj bodova za šehidske familije. Spustili su gornju granicu na uštrb djece sa poteškoćama, a za javnost tvrde da smo tražili zapošljavanje 23 knjigovođe. Trenutno škola ima pravo na 0,1 knjigovođu, pa čovjek da bi dobio plaću mora raditi u 10 škola.

CK: Imate podršku sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja te srednjeg i visokog obrazovanja Federacije BiH. Kako su na vašu borbu reagovali ostali sindikati u USK ? Imate li kontakt sa sindikalnim kolegama u Republici Srpskoj?

Drugi sindikati sa područja USK, izuzev sindikata Srednjeg obrazovanja sa kojim sve ovo zajedno i provodimo, se ne oglašavaju. Nije im palo napamet da nam daju podršku. Sindikat obrazovanja,nauke i kulture Republike Srpske nam je poslao pismo podrške, kao i mnogi sindikati iz okruženja.

CK: Jedan od zahtjeva vašeg sindikata tiče se „depolitizacije“ obrazovanja, na koji način se „politizacija“ prelama preko vaših leđa kao prosvjetara?

Zakonom o osnovnom i općem srednjem obrazovanju USK je definisano da direktore bira Školski odbor ustanove koji broji 5 članova, ali ga potvrđuje ministar. Dva člana Školskog odbora se biraju iz reda nastavnika, 1 iz reda roditelja, 1 iz reda lokalne zajednice i 1 imenuje osnivač. Vlada USK imenuje članove Školskog odbora i često se dogodi da ne želi imenovati predložene iz ovih nabrojanih struktura već ih imenuje po političkoj podobnosti. Ministar ne mora potvrditi direktora kojeg je predložio Školski odbor i proces vraća na početak. Trenutno imamo školu koja nema direktora, a sekretar je na bolovanju. Kad tako politički izabran direktor koji ne mora imati nikakve posebne sposobnosti osim da je iz reda političke opcije kojoj je u raspodjeli pripala škola, dođe na funkciju on zapošljava također prema političkoj podobnosti. U našem kantonu se konkursi već odavno ne raspisuju u avgustu kako je definisano pravilnicima već u toku godine kad direktori zaposle kadar.

CK: Od strane vlasti su vam stigle prijetnje, a kako roditelji i uopšte građani Unsko-sanskog kantona reaguju na generalni štrajk ?

Vlasti nam prijete, a većina roditelja i građana su na našoj strani. Roditelji i građani koji su pod uticajem politike trenutno vladajućih partija putem društvenih mreža omalovažavaju nas i huškaju javnost pričom da smo neradnici, da iskorištavamo djecu i slično. Na svu sreću trenutno su u manjini.

CK: Politika poznata kao „ mjere štednje“ za rezultat ima drastične rezove u prosvjeti, zdravstvu itd. Dok se u isto vrijeme „investitori“ časte bogatim povlasticama. Zašto, prema vašem mišljenju, vlasti uporno prosvjetu i zdravstvo tretiraju kao trošak?

Vlasti su svjesne da kad imate pismen narod teško je vladati. Kad obrazovanje spustite na niske grane i ljude uvjerite da je ono nepotrebno lakše ćete vladati masom nepismenih,odnosno polupismenih ljudi. Takve ljude je lako zaplašiti, ujedno imate jeftinu radnu snagu koju ćete ponuditi investitorima koji će isključivo zbog toga ulagati u našu zemlju. Vlasti ne mogu izbjeći poštivanje međunarodnih konvencija gdje svaki čovjek ima pravo na obrazovanje i osnovno obrazovanje je obavezno, a ono obuhvata svu populaciju. Zato nastoje što više štedjeti na osnovnim sredstvima,opremanju objekata i slično, jer nažalost u našoj zemlji ne postoje jedinstveni standardi koji propisuju kako treba izgledati jedna obrazovna ustanova. Čak i ovi standardi koji u Federaciji donosi svaki kanton za sebe se ne poštuju u pogledu nastavnih sredstava, kvadrature, a o starosti toga svega nema ni slova. Do kad će to tako, vjerovatno dok im građani i oni kojih se to direktno tiče dopuste.

Uključi se i ti! Budi dio svjetske borbe za socijalizam!