U proteklih trideset i kusur godina jugoslovenski prostor je zahvaćen skoro pa neprestanom ekonomskom krizom, stagnacijom i depopulacijom. Trenutno stanje mnogi objašnjavaju kao posljedicu rata, "lošeg mentaliteta", korupcije i drugih faktora koji su u suštini samo simptomi dubljeg problema. Niko od predstavnika vladajuće klase zapravo ne želi da govori o pravom uzroku ovih neprilika, o temeljnom problemu, o kapitalizmu.

Profitni motiv koji je stavljen kao prioritet društva prevazilazi bilo kakve ljudske potrebe. Profitni motiv stvara potrebe za privatizacijom i prodajom svega oko sebe, od javnih preduzeća do zemlje na kojoj se nalaze i svega što se nađe ispod zemlje. U našem dijelu svijeta ogroman profit se ostvaruje kroz privatizaciju, ali to nije dovoljno. Snage internacionalnog kapitala i njegove domaće sluge sada su okrenule pažnju ka mineralnim bogatstvima jugoslovenskog prostora.

U Loparama, malom gradu na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, počevši od 2012. godine, vršena su geološka istraživanja bora, litijuma, natrijuma, stroncijuma i pratećih asociranih elemenata. Istraživanje je vršila kanadska firma pod nazivom "Lithium Balkan" DOO koja je istraživala u selu Lipovice na Majevici. Ugovor koji je ta firma sklopila sa Vladom RS-a je raskinut, ali od 2020. godine, švajcarska kompanija "Arcore AG" je nastavila tamo gdje su Kanađani stali. U selima Labucka i Kozjak obavljena su najnovija istraživanja. Ova kompanija takođe priprema dokumentaciju koja je potrebna za dodjelu koncesija za eksploataciju sirovina.

Počevši od februara ove godine, mještani u saradnji sa ekološkim organizacijama izašli su na protest protiv projekta koji bi izgradio rudarski kompleks neposredno od centra Lopara. Njegova izgradnja bi ugrozila prirodnu okolinu Lopara kao i bezbjednost njenog stanovništva. Vlasti RS-a, očekivano, su ignorisale molbe naroda i na sjednici narodne skupštine Republike Srpske u maju, kada se pokrenula građanska inicijativa o zaustavljanju projekta, nedostajala je jasna podrška većine poslanika narodu Majevice. Ipak, ekološke organizacije nastavljaju borbu s ciljem da sačuvaju Majevicu.

RKS je stupio u kontakt sa organizacijom “Čuvari Majevice” čiji je član Milanče Marković, profesor geografije iz lokalne zajednice, razgovarao je sa nama o trenutnoj situaciji i šta se može poduzeti da se Majevica spasi. U nastavku slijede glavne tačke našeg razgovora.

RKS: Iz kojeg razloga je došlo do masovnih okupljanja u Loparama proteklih mjeseci?

“Krenulo je u skorije vrijeme. Upravo vezano za uspostavljanje rudnika u Loparama. Već su se desetak godina dešavala istraživanja, ali mnogi nisu bili svjesni u čemu se radi. Pričalo se o projektu oko vodosnabdjevanje ili pak nafti na Majevici. Kasnije se saznalo da je litijum i još nekoliko vrsta minerala u pitanju. Na samom početku nije bilo alarma, dok se stanovništvo nije upoznalo sa procesom iskopavanja litijuma, nakon čega su ljudi počeli da se organizuju. Čuvari Majevice i druge ekološke organizacije su održale tribine, a narod je spontano izašao da iskaže svoje nezadovoljstvo.

Organizacija ima plan da se dalje bori protiv rudnika. Jedan od planova je da se Majevica proglasi parkom prirode, što je u skladu sa zakonima donesenim na nivou Republike Srpske. Parkom prirode se trebala proglasiti 2025. ali je došlo do zastoja zbog sada poznatih razloga. Proglašavanje Majevice je takođe u skladu sa očekivanjima EU-a, po kojima bi od 20 do 30 posto zemljišta trebalo biti zaštićeno. Sada je samo 3 posto. Organizacija je takođe podnijela zahtjev da se istraži biodiverzitet područja Majevice koji uključuje i mnoge endemične vrste. Mnogi Majevičani su zabrinuti i među članovima lokalne zajednice su se i pojavili radikalniji stavovi. Specifično među osobama koje žive neposredno od lokacije gde će se nalaziti rudnik mnogi su imali stav da će “Morati mrtve odavde da nas odnesu”. Sama organizacija se pravno bori za ostvarenje cilja. Trenutno mase odmjeravaju situaciju i prate koji će biti sljedeći potez kompanije.”

RKS: Tokom pokušaja otvaranje rudnika u Loparama određeni političari su koristili termine kao što je “zeleno rudarenje”. Da li je nešto tako moguće?

“Definitivno nije. To je teoretska mogućnost koja u praksi nigdje nije zaživjela. Svaka vrsta rudarenja ima štetan uticaj na okolinu, a način eksploatacije litijuma nije ni blizu zelenog rudarenja. Članovi organizacije bi voljeli da vide bilo koje mjesto na planeti gdje se iskopavanje litijuma vrši na ekološki bezbjedan način. Od zelenog rudarenje nema govora.”

RKS: Kakvi su ekološki standardi na prostoru BiH i bivše Jugoslavije?

Ekologija je, moglo bi se reći, na posljednjem mjestu kod nas. Kada se izvode ekološke akcije na našim prostorima mnogi to sa podsmijehom gledaju. Ekološka svijest je poprilično slaba kod nas, ali se borimo i imamo perspektivu. U ekologiju se treba ulagati da se poboljšaju uslovi i stvara bolja perspektiva i svijest za mlađe generacije.

RKS: Da li ekološke organizacije sarađuju međusobno na prostoru BiH i bivše Jugoslavije?

“Saradnja je danas na višem nivou nego što je bila ranije. Sada se sve više ugrožavaju razni geografski kompleksi na našem području kao što su npr. ovo rudarenje ili problem mini hidroelektrana. Pa smo povezani i u kontaktu sa drugim ekološkim organizacijama sa kojima smo i održavali zajedničke konferencije. To je naš zajednički problem. Ugroženost Une je usko povezana i sa nama na Majevici.”

RKS: Koji je temelj ovog ekološkog problema i iz kojeg razloga se ovi projekti uopšte pojavljuje na našem prostoru?

“Opšte je poznato da u eri globalizacije multinacionalne kompanije imaju profit na prvom mjestu. Mi smo za njih jako pogodno područje po tom pitanju. Zapadnoevropske države imaju jako često iste pogodnosti, ali imaju jače ekološke standarde koji takve projekte zaustavljaju. Takođe je nestabilnost korisna. Politička kao i svaka druga. Korupcija je proširena i sa jako malo ulaganja mogu pridobiti bilo koga. Čak i nažalost ljudi u struci se mogu pridobiti da podržavaju nečije agende. Jako smo privlačan magnet za one koji jure profit.”

RKS: Pojavljuje se određena politička tendencija koja je u suštini anti kolonijalna i koja je specifično usmjerena kao kritika protiv zapadnog kapitala. Da li vjerujete da je to jedne šire borbe koja je povezana sa borbom protiv privatizacije?

• - Polazim od lokalne zajednice. Od nas. Vjerujem da su svi ostali ljudi koji su spontano izašli na proteste imaju u interesu da mi ostanemo gde jesmo. Oni su sa tim ciljem izašli da se bore. Mnoge stvari nam se pripisuju… Vjerujem da smo povezani jer smo i mi kao i oni ugroženi. Znači oni kada brane svoja područja oni brane i nas.

RKS: Šta se može uraditi protiv ovog problema sa kojim se susrećemo?

“Mi kao udruženje pokušavamo pravnim putem. Utemeljeni smo u zakonu i kao što smo rekli pokušavamo Majevicu proglasiti parkom prirode. Takođe se treba raditi na svijesti stanovništva. Mnogi građani druge interese gledaju. Mnogi su i ucijenjeni. Mnogi sa kojima razgovaram ne misle kako se izražavaju. Koji ćute. Koji nemaju stav o ovome. Imaju negdje u podsvjesti, ali neki drugi razlozi im onemogućavaju pa to izraze.

RKS: Na koji način mogu ljudi iz cijele bivše Jugoslavije da doprinesu direktno toj borbi?

“Najvažnija je saradnja. Sa ekološkim organizacijama, ali i sa svim ostalim koji su zainteresovani. Ne treba ni političare u potpunosti ignorisati, već ih treba gurati da pravilno razmišljaju. Treba da se radi na sprovođenju zakonske zaštite. Da se ne prećutkuju bilo kakve stvari. Politički vrh zavisi od naroda. Treba da čuju glas naroda. To bi bilo najidealnije.

RKS: Koji je uzrok svjetske klimatske krize i da li je povezan sa dominantnim kapitalističkim sistemom?

• - “Kako da ne. Klimatske promjene su se dešavale i u dalekoj prošlosti, dok ih danas ljudski faktor mnogo ubrzava. Igranje sa prirodom, pretjeran razvoj industrije i mnogi drugi procesi koji se dešavaju u smjeru što većeg profita, a priroda se zanemaruje. Mi smo samo podstanari na ovoj planeti. Treba je zbog toga čuvati. Da je sačuvamo za buduće generacije kakva jeste ili čak da je učinimo boljom.

Kapitalizam kao sistem nema samo sposobnost da izvrši ogromnu i neopisivu brutalizaciju ljudske vrste, već on i samu planetu od koje živi je spreman da siluje. Ovakva eksploatacija, iako možda kratkotrajno daje jedan određen sitni materijalni napredak, dugotrajno ugrožava samu egzistenciju ljudske vrste. Sistem koji ovako nešto omogućava ne vrijedi čuvati, već strpati u muzej gdje buduće generacije mogu da uče o njemu kao što danas učimo o feudalizmu.

Da bi omogućili jednu sigurnu, humanu i ekološki održivu budućnosti mi moramo da se borimo za novi sistem. Mi moramo da se borimo za sistem koji će iskoristiti nove tehnologije, ne da poboljša živote par ljudi na vrhu, već da se oplemene životi svih ljudi na Zemlji, i da u sklopu tog razvoja zaštiti tu zemlju na kojoj živimo. Mi mora da se borimo za socijalizam. Jer mi smo trenutno u fazi kapitalističkog razvoja gdje se odluka sastoji od socijalizma ili istrebljenja. Zbog toga je hitno da se radništvo i napredne društvene snage organizuju i vode borbu za svijetlu budućnost koja nam je bliža nego što bilo ko misli.

Tekst je objavljen u drugom broju naših novina "Komunistička revolucija".