Dok se Švedska na međunarodnom planu često prikazuje kao egalitarna – čak i „socijalistička“ zemlja – realnost pokazuje da je ona danas jedna od najneravnopravnijih zemalja na svijetu, kao što je i prikazano u nedavno objavljenoj knjizi „Švedska pohlepnih: kako je država blagostanja postala raj za super bogate“. Štaviše, nedavna izdaja Kurda nam govori da je švedska vladajuća klasa sačinjena od opakih imperijalista čija je briga za „ljudska prava“ čisto licemjerje.

Nedavno objavljena knjiga „Švedska pohlepnih: kako je država blagostanja postala raj za super bogate“, govori o tome kako je Švedska od jedne od najravnopravnijih zemalja na svijetu postala država sa većom nejednakošću u bogatstvu. nego Nigerija, Filipini, Haiti i Sjedinjene Američke Države.

Ako želite da se uvjerite u potpunu pokvarenost švedskog kapitalizma, ovo je knjiga za vas. U Švedskoj su milijarderi stekli više bogatstva u odnosu na BDP nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Nigdje na planeti kapitalisti nisu tako bogati u odnosu na veličinu privrede u cjelini. Nažalost, ova knjiga ne nudi rješenje.

Autor, ekonomski novinar Andreas Červenka, detaljno objašnjava kako su se super bogati toliko obogatili u Švedskoj pored  svih ostalih zemalja. Vlada i Centralna banka su se uhvatile u koštac sa sve tri posljednje velike krize švedskog kapitalizma – krizom iz 1990-ih, finansijskom krizom i krizom izazvanom pandemijom – ogromnim paketima pomoći i snižavanjem kamatnih stopa. Od 2015–2019., kamatna stopa je čak bila negativna. Uzimanje ogromnih kredita je postalo još lakše i jeftinije.

Istovremeno, političari su dali sve od sebe da bogatstvo bude što je veće moguće. Porezi na nasljedstvo, pokloni, nekretnine i kapital su ukinuti, dok je stari sistem oporezivanja dobiti i dividendi zamijenjen paušalnim iznosom, putem investicionih štednih računa. Nivo poreza na imovinu je niži nego u Britaniji i u SAD.

Političari odgovorni za sprovođenje ovih promjena – socijaldemokrate Goran Person [premijer od 1996. do 2006., sada predsjednik Svedbanke], Bjorn Rosengren, Par Nuder [ministar finansija 2004–2006] i konzervativci Anders Borg [ministar finansija 2006– 2014] i Fredrik Rajnfeld [premijer 2006–2014] – danas i sami spadaju u 0,5 odsto najbogatijih u Švedskoj. Država i kapital idu ruku pod ruku.

Kao rezultat toga, broj milijardera je naglo porastao. Švedska je sa 28 milijardera 1996. godine danas došla na 542. Oni zajedno kontrolišu 68 odsto BDP-a, što je trideset puta više nego 1996. Štaviše, ta cifra se udvostručila samo u posljednje dvije godine.

Kada je riječ o milijarderima (u dolarima) na milion stanovnika, Švedska zauzima šesto mjesto u svijetu – više imaju samo Monako, Sent Kits i Nevis, Lihtenštajn, Gernzi i Hong Kong. Sa osam milijardera na svakih milion građana, Švedska ostavlja SAD daleko iza sebe sa samo 1,8.

Prema Džinijevom koeficijentu (mjera ekonomske jednakosti), Švedska je dvanaesta najneravnopravnija zemlja na svijetu.

Piramidalne šeme i onlajn kazina

Milijarderi nisu stvorili svoja bogatstva produktivnim ulaganjem u industriju – BDP po glavi stanovnika i produktivnost stagniraju od 2007. Kako je Marks objasnio, malo je opcija za profitabilna ulaganja kada se kapitalistički sistem nađe u krizi hiperprodukcije. Kriza je upravo rezultat toga što proizvodnja premašuje kapacitet tržišta da apsorbuje robu.

Period nakon krize 2008. godine Červenka naziva „izgubljenom decenijom“. Rast po glavi stanovnika praktično nije postojao između 2007-2014., dostigavši samo 0,4 procenta godišnje za cijeli period od 2007. do 2020. godine.

Andreas Červenka, Izvor: Rikard Vestman

S druge strane, Nasdak Štokholm je porastao za skoro 800 odsto za 25 godina. Berza je zabilježila odlične rezultate upravo u vrijeme kada je realna ekonomija bila u teškom stanju. Postoje znatne spekulacije o novim tehnološkim kompanijama, koje imaju tendenciju da budu značajno precijenjene kako u Švedskoj tako i na međunarodnom nivou.

Istovremeno, Štokholm ima drugi najveći broj takozvanih 'jednorog' kompanija, odnosno start-ap kompanija koje na berzi ne vrijede više od milijardu dolara. Izvršni direktor kompanije rizičnog kapitala Soušl Kapitals opisao je svijet start-ap kompanija kao ogromnu piramidalnu šemu „kupljenog, neprofitabilnog i vještačkog rasta“.

Od 542 švedska milijardera, 70 ih je steklo bogatstvo u nekretninama. Međutim, jedva da su išta uložili u izgradnju prijeko potrebnih novih jeftinih stanova. Umjesto toga, oni su slijedili modus operandi:

1. Kupovine nekretnina, podizanja cijena i preprodaje.
2. Izvođenja manjih renoviranja stanova kako bi se opravdala enormna povećanja stanarine (ponekad i do 50 posto) – „deložacija renoviranjem“
3. Kupovine javne imovine da bi se one izdavale školama, zdravstvenim službama, uz zakupnine višestruko veće od prvobitne vrijednosti imovine.

Banke u međuvremenu ostvaruju ogromne profite na rastu cijena stanova kroz otplatu kamata na stambene kredite. Od 1996. godine cijena kondominijuma porasla je za 800 odsto. Stambeni krediti predstavljaju 60 odsto profita Svedbanke, a 50 odsto profita Handelsbankena. Oni takođe profitiraju od pakovanja i preprodaje ovih stambenih kredita trećim licima.

Još jedno unosno tržište koje služi uništavanju radničke klase su jeftini i neobezbjeđeni krediti, takozvani „potrošački krediti“ ili „blanko krediti“. Klarna Bank je ostvarila posebno velike dobitke na ovom tržištu i danas se vrednuje više od Svedbanke, SEB-a i Handelsbankena. Obim neobezbjeđenih „blanko kredita” se udesetostručio između 2008. i 2018. Oni čine samo dvadeset odsto ukupnih švedskih dugova, ali zbog visokih kamata čine 50 odsto otplate kredita. Svaki peti klijent kompanija za potrošačke kredite na kraju se suoči sa utjerivačem dugova, jer nije u mogućnosti da priušti otplatu.

Konačno, tu je industrija igara na sreću (kazina). Ovo uključuje kompanije kao što je Evolušn Gejming, koje su nedavno dospjele u prvih deset kompanija koje trguju na Nasdak Štokholmu. Procjenjuje se na oko 30 milijardi evra. Ostale kompanije koje ostvaruju profit od zavisnosti od kockanja su Betson, Netent, Kindred i Leovegas.

Ovako se bogati trula švedska kapitalistička klasa.

Preko radničkih leđa

Červenka takođe pokazuje kako su se pogoršali uslovi za obične ljude iz radničke klase.

Dok su dolarski milijarderi udvostručili svoj udio u bogatstvu zemlje od 2016. godine, udio najsiromašnije polovine stanovništva se smanjio sa 3,2 odsto na -2,4 od 2015. Drugim riječima, sada imaju više dugova nego imovine.

Svaka treća osoba od 18 do 29 godina kaže da im rijetko, ako i uopšte, na kraju mjeseca preostaje nešto novca i da nemaju ušteđevinu koja bi im omogućila da podnesu još manje neočekivane troškove. U 2019. godini 15 odsto stanovništva je klasifikovano kao relativno siromašno, odnosno imalo je prihod manji od 60 odsto medijane. Ova cifra je najveća od kada su ova istraživanja počela.

Privatni dug je eksplodirao zbog vrtoglavih cijena stanova, sa 90 na 200 odsto godišnjeg prihoda u periodu 1996–2021. Ova brojka stavlja Švedsku blizu vrha na globalnom nivou. Danas ukupni dugovi (privatni i javni) iznose 313 procenata BDP-a, skoro duplo više od cifre iz 2005. godine, i sada premašuju SAD, Italiju, Britaniju i Španiju.

Červenka objašnjava da je sudbina švedske privrede danas vezana za cijene nekretnina. Centralna banka je 2019. godine sprovela stres test koji je otkrio da bi smanjenje stambenog tržišta na nivo iz 2012. godine dovelo do gubitka od 771 milijardu švedskih kruna za tri velike banke, Svedbank, Handelsbanken i Nordea. Ovo bi, po Červenkinim riječima, bio „finansijski Armagedon“ i vjerovatno bi zahtijevao nacionalizaciju jedne ili više banaka.

A sada je tu inflacija. Ovo je primoralo Centralnu banku da podigne kamatu, utičući na ostatak privrede, a samim tim i na stopu tražnje. Cijene kuća i kondominijuma su počele da padaju. SBAB je nedavno upozorio na moguće smanjenje cijena stanova za 15–20 odsto.

Strah od revolucije

Andreas Červenka radi odličan posao u razotkrivanju švedskog kapitalizma, ali njegovo rješenje je da pokuša da spasi kapitalizam od samog sebe. Njegova nada je da se možemo vratiti u „dobra stara vremena“, sa odgovornim kapitalistima i političarima, i restriktivnijom Centralnom bankom. Ali ta vremena su prošlost. Ono što danas vidimo je upravo onako kako izgleda kapitalizam u stanju duboke krize: super bogati paraziti koji profitiraju na kreditima, špekulacijama i kockanju, ekstremni jaz u bogatstvu između klasa i uslovi koji radnicima i omladini otežavaju snalaženje.

U intervjuu sa reformističkim, ljevičarskim dnevnim listom ETC prošle godine, „preduzetnik“ Rodžer Akelijus – čije bogatstvo vrijedi 85 milijardi švedskih kruna – izjavio je da je rastuća nejednakost „izuzetno opasna situacija“ i dodao: „Bojim se onoga što će se dogoditi. Razlike ovih razmjera sigurno će izazvati tešku patnju za neke ljude. Akumuliraće se ogromna frustracija.“

Sverker Lenheden, još jedan švedski milijarder, rekao je: „Ogromne količine novca su izlivene na nas bogate tokom finansijske krize 2008. Čudno je da nije bilo revolucije.“

Ne brini, Sverker, samo je pitanje vremena! Radnička klasa će uzvratiti. Riječima Marksa i Engelsa: „Neka vladajuće klase drhte pred komunističkom revolucijom. Proleteri nemaju šta da izgube osim svojih lanaca. Ali mogu osvojiti čitav svijet.“

Tekst je objavljen 01. avgusta 2022.