Najnovije Oxfamovo istraživanje o suvremenoj nejednakosti – proizvedeno dok su se vladajuća klasa i njihovi miljenici družili rame uz rame u Davosu – otkrila je da je 2024. svaki od 2640 svjetskih milijardera povećavao svoje bogatstvo za 2 milijuna dolara dnevno. U međuvremenu, od 1990. nije bilo poboljšanja u broju onih koji žive s manje od 6.85 dolara dnevno, što još uvijek predstavlja 3 600 000 000 ljudi.

Svake godine Oxfam objavljuje studiju koja uvijek iznova razotkriva nevjerojatan – i sve veći – jaz između bogatih i siromašnih. U 2016. izvijestili su da 62 osobe posjeduju koliko i 3.5 milijardi najsiromašnijih. U 2020. izvijestili su da je 10 najbogatijih ljudi udvostručilo svoje bogatstvo tijekom pandemije COVID-a, dok je 160 milijuna otjerano u siromaštvo. Godine 2023. izvijestili su da je 1 posto najbogatijih zarobio dvije trećine svog novog bogatstva od 2020., istodobno s najvećim povećanjem globalnog siromaštva od Drugog svjetskog rata. Godine 2024. predviđali su da će Zemlja imati svog prvog bilijunaša do 2035. Sada predviđaju 5 bilijunaša do tada!

Takva statistika služi kao potvrda da je nejednakost u prirodi kapitalizma. Unatoč blistavom obilju bogatstva, koje je više nego dovoljno za rješavanje problema s kojima se čovječanstvo suočava, nejednakost nikada nije bila veća. Zašto? Jer živimo u sustavu u kojem privilegirana manjina društva posjeduje sva sredstva za proizvodnju bogatstva, prisiljavajući većinu bez imovine da prodaje svoju radnu snagu kako bi preživjela. Dok kapitalisti postaju sve bogatiji od neprestane eksploatacije svojih radnika, siromašni tonu sve dublje u bijedu, kako je Marx davno objasnio.

Doba ekscesa, doba štednje

Nejednakost je u naglom porastu od 1970-ih. Ali nakon što je revolucionarni uspon koji je zatvorio poslijeratni procvat poražen, na vlast su došle vlade koje su bile spremne stabilizovati kapitalizam i „vratiti poslovno povjerenje“. Organizirano radništvo pretrpjelo je poraze u nizu zemalja, porezi bogatima su smanjeni, nacionalizirane industrije su privatizitane, a financijske usluge su deregulirane.

Uslijedila je bogata zarada, potaknuta globalizacijom, rastućom produktivnošću u kombinaciji sa stagnacijom plaća i astronomskim porastom vrijednosti nekretnina. Ni financijska kriza iz 2008. ni gospodarsko usporavanje tijekom pandemije COVID-19 nisu usporili ogromno gomilanje bogatstva na vrhu. Naprotiv, bogati su dobili bilijune dolara pomoći kako bi nastavili sa svojim bezobzirnim kockanjem, dok su siromašni bili prisiljeni nositi krizu, u obliku nemilosrdne štednje.

Izvor: RoyBoy, Wikimedia Commons

Kao rezultat toga, nejednakost je sada porasla do neviđenih ekstrema. Gornjih 1 posto sada posjeduje više od najnižih 95 posto čovječanstva zajedno. Od ukupnog bogatstva stvorenog od 1990. godine, 1 posto najbogatijih prisvojilo je 38 posto, dok je donjih 50 posto pripalo samo 2 posto.

U SAD-u, najbogatijoj zemlji na planeti, dok je 1960-ih prosječni izvršni direktor bio plaćen oko 21 puta više od radnika, do 2022. to je poraslo na 344 puta. I dok su američki radnici izgubili 1.5 bilijuna dolara u posljednje dvije godine zbog inflacije, bogatstvo milijardera od 2010. raslo je tri puta brže od stope inflacije.

Čak i unutar bogate elite, ovo povećanje bogatstva najviše je koristilo vrhu vrha. Najviših 0.01 posto pojedinaca – 520 000 najbogatijih ljudi na svijetu od kojih svaki posjeduje najmanje 19 milijuna dolara – sada drži 11 posto svjetskog bogatstva. Unutar toga, samo 2640 milijardera kontrolira 3 posto toga, što je porast u odnosu na 366 milijardera koji su kontrolirali 1 posto 1995. Prošle je godine globalno bogatstvo milijardera poraslo za 2 bilijuna dolara na 15 bilijuna dolara, što je tri puta više od stope 2023. i drugi je najbrži porast bogatstva milijardera ikada zabilježen (nakon 2020.).

Parazitizam, korupcija i pljačka

To nipošto nisu inovativni, poduzetni kapitalisti koji teško rade, kao što mediji milijardera žele da vjerujemo. Velika većina ovog bogatstva potječe od besposlenog parazitizma.

Oxfam izvješćuje da je 36 posto svih sadašnjih milijardera naslijedilo svoje bogatstvo, uključujući sve milijardere mlađe od 30 godina. Zapravo, dok stariji milijarderi odumiru, prolazimo kroz najveći transfer bogatstva u povijesti, s 5.2 bilijuna dolara koji će biti prebačeni na njihove potomke do 2030. godine.

Čak i za one koji nisu naslijedili svoj novac, velika većina njihovog bogatstva nastala je jednostavno zahvaljujući posjedovanju imovine i dionica. U Britaniji je polovica ukupnog bogatstva akumuliranog od 2008. došla samo od rastuće vrijednosti imovine. A u SAD-u, 10 posto najbogatijih sada kontrolira 92 posto vrijednosti S&P 500, čija je vrijednost od 1990. porasla za 901 posto.

Još je profitabilnija imperijalistička pljačka svijeta. Izvješće pokazuje da se bogatstvo crpi brzinom od 30 milijuna dolara na sat od 'globalnog juga' do 1 posto najbogatijih 'globalnog sjevera'. Velik dio toga je u obliku otplate duga, koji u zemljama s niskim dohotkom čini oko 48 posto njihovih proračuna. To znači da su između 1970. i 2023. siromašne vlade platile 3.3 bilijuna dolara kamata bogatim vjerovnicima u naprednom kapitalističkom svijetu.

MMF – institucija par excellence za održavanje ‘slobodnih’ bivših kolonijalnih zemalja u stanju ropstva – poticao je siromašne vlade da smanje 4 dolara za svaki 1 dolar koji su ih poticali da potroše na javne usluge, kako bi mogle nastaviti plaćati te dugove. Tijekom pandemije to je dovelo do smanjenja javnih usluga od 10 milijardi dolara – što je ekvivalentno 3 milijuna ključnih radnih mjesta – diljem ‘globalnog juga’.

Izvor: Oxfam

Oxfamovo izvješće također procjenjuje da 6 posto svjetskog bogatstva milijardera dolazi iz 'crony izvora' - tj. korupcije - i da je 18 posto iz monopolske moći. Ali njihovo mjerenje uvelike podcjenjuje stvarnost.

Monopoli danas apsolutno dominiraju svjetskom ekonomijom. Na primjer, u SAD-u – čije korporacije dominiraju većim dijelom planeta – 1 posto korporacija ostvaruje 81 posto prodaje i 97 posto poslovne imovine, pri čemu 0.1 posto najvećih čini 66 posto prodaje i 88 posto imovine. Čak i tamo gdje se industrije formalno čine konkurentnima, iza brendova stoji dominacija nekoliko velikih banaka. Tri najveća svjetska dioničara, na primjer, imaju kontrolni udio u polovici najvećih svjetskih kompanija. I ovdje još veća kontrola nad svjetskim bogatstvom pada u ruke elite nad elitama: milijarder vodi ili je glavni dioničar trećine ili više od 50 najbogatijih korporacija.

I, iako možda ne podmićuju otvoreno političare, milijarderi 'demokratskog' svijeta imaju svakakve mehanizme 'po pravilu' za utjecaj nad državnim strojem u interesu svojih profita.

Na primjer, 40 posto svih 'političkih donacija' sada dolazi od najbogatijih 0.01 posto, a samo u 2022. najveće američke korporacije potrošile su 746 milijuna dolara na lobiranje kod vlade. Najveći svjetski upravitelj imovinom, Blackrock, zaposlio je najmanje 84 bivša dužnosnika američke vlade od 2004. godine, dok su bivši članovi Goldman Sachsa (nadimak 'Government Sachs') neprekidno služili kao premijer, ministar financija ili šef središnje banke u barem jednoj od zemalja G7 od 2006. godine.

Kao što je Lenjin pitao:

„Kako biste to nazvali? Izravno ili neizravno podmićivanje? Savez vlade i trustova ili ‘samo’ prijateljski odnosi?“

Milostinja ili klasna borba?

Nikada toliko bogatstva nije bilo koncentrirano u tako malo ruku. U isto vrijeme dok ti velikani troše svoje bogatstvo na odmore u svemiru ili na super jahtama vrijednim milijarde dolara, 700 milijuna ljudi gladuje, 150 milijuna ljudi su beskućnici, a 41 milijun ljudi svake godine umire od bolesti koje se mogu spriječiti. Ovo nisu samo upadljive suprotnosti: bogatstvo nekolicine temelji se na iskorištavanju većine.

Izvor: Eric Tessmer, Flickr

Kao rješenje, Oxfam podržava prijedloge skupine pod nazivom 'Patriotski milijunaši', grupe britanskih izvršnih direktora, nasljednika kapitalističkih dinastija i bankara, koji mole da se oni i njihova klasa oporezuju po stopi od 2 posto. Oni to čine jer trenutačnu razinu nejednakosti u bogatstvu vide kao prijetnju globalnoj društvenoj i ekonomskoj stabilnosti. S pravom su zabrinuti.

Usred imperijalističkog rata i genocida, klimatske katastrofe, ogromnog duga i divlje štednje – a sve su to simptomi anarhične jurnjave za profitom pod svaku cijenu – takva sramotna nejednakost polarizira društvo. Sve više i više svima postaje očito da društvo vode bogati za bogate, a na račun siromašnih. Ali oporezivanje to ne može riješiti.

Da bi se nejednakost ukinula, mora se ukinuti kapitalizam. Sredstva za proizvodnju, pravilno organizirana i njima upravljana u interesu zajedničke potrebe, predstavljaju potencijalno obilje bogatstva za cijelo čovječanstvo. Da bi bili oslobođeni, moraju biti izvučeni iz ruku kapitalističke klase, koja sebično tjera ljudsku vrstu u ponor, i stavljeni pod kontrolu milijardi radnika svijeta, bez kojih se nijedan kotač ne bi okrenuo.

Tekst je objavljen 26. veljače 2025.