Dana 16. juna 2013. godine, četrnaestogodišnji Berkin je izašao iz kuće da kupi hleb. U njegovoj mahali, kao i u većem delu Istanbula, trajali su protesti koje je policija brutalno gušila. Slučajno se zatekao pred policijom koja je okupljeni narod nasumično zasipala gumenim mecima i suzavcem. Berkin je pao pogodjen u glavu patronom suzavca. Ona mu je probila lobanju i dečak je u bolnici pao u komu. Nakon 269 dana žestoke borbe, Berkinovo telo, koje je sa 46 kg težine palo na samo 16 kg, nije više moglo da izdrži. Juče u sedam časova po lokalnom vremenu, on je umro u Istraživačkoj Bolnici Okmejdan. 

 

Berkin Elvan na karikaturi Karlosa Latufa

Berkin je sedma žrtva policijskog nasilja koje se događalo ovog leta u Turskoj u protestima Gezi Parka. Ali Ismail Korkmaz, Ethem Sarisuluk, Abdulah Džomert, Mehmet Ajvalitaš, Ahmet Atakan, Medeni Jildirim i Berkin Elvan su mrtvi, a još blizu 10 000 je povređeno (mnogi od njih sa povredama glave, očiju, lica). Oni su žrtve policijske brutalnosti koja je uobičajena u Turskoj. Na ovakvoj slobodi i nedodirljivosti turske policije zavide im skoro sve kolege na Zapadu. 

Nakon vesti o Berkinovoj smrti sve veći broj demonstranata je pristizao pred bolnicu Okmejdan. Uzvikivali su se slogani "Vlado, ostavka!", "Berkine nećemo te zaboraviti, nećemo dozvoliti da te zaborave!", "Ovo je samo početak, borba se nastavlja!", "Policijo, živi časno, bavi se prodajom simita (kuvani đevrek)", ''Lopov Tajip Erdogan!'' i sl. Bolnicom se prolamao glas Berkinove majke, Gulsun: ''Mog sina nije uzeo Alah! Uzeo mi ga je Tajip Erdogan!''. Ubrzo se javljaju protesti i u drugim delovima grada i drugim gradovima na kojima se između ostalih pojavio i transparent na kojem je pisalo, parafraziram,  "Naš sin je umro na putu da kupi hleb, a vaš sin ne zna gde da sakrije preostalih 30 miliona!''. Ovde se aludira na nedavno pojavljeni snimak telefonskog razgovora između uvaženog gospodina Hemijskog Tajipa i njegovog slabije snalažljivog sina. U snimku se jasno čuje da Tata Tajip traži od sina da "istopi" novac koji skriva kod kuće jer policija u antikorupcijskoj akciji pretražuje stanove visokih državnih funkcionera i bogatih biznismena. Sin Bilal se prvo nemušto snebiva (verovatno zato što zna koliko treba da skloni), no posle nekoliko dana saopštava svom ocu radosnu vest da je "istopio" većinu i da je ostao samo delić, nekih 30 miliončića eura.

A šta kaže bratija iz vladajuće AKP (Partija pravde i napretka)?

Vladajuća bratija je na motoroli prilično aktivna, ali za mikrofonom uglavnom ćuti. Juče su našli tamo nekog nesrećnika, ministra saobraćaja, pomorstva i komunikacija koji se zove Lutfu Elvan. Dakle, čovek koji ima isto prezime kao žrtva izjavljuje duboko saučešće i objašnjava kako su zapravo demonstranti krivi za Berkinovu smrt. Kad bi ovaj ministar bio za nijansu bistriji, zvao bi se plankton. Danas je nekoliko njih tvitovalo svoja saucesca. Ima i onih koji su toliko sigurni u svoje fotelje da se to graniči sa ludilom. Pa tako bivši ministar za saradnju sa EU, Egemen Bagiš, kaze na svom tviteru ''Odgovor nekrofilima, koje kraj terorizma i naše bratstvo čini da se osecaju neugodno, daće naš narod 30. marta'' (misli na lokalne izbore). Takodje, neko je, ne zna se ko ali moze da se pretpostavi, pustio buvu da Berkin u stvari nije išao po hleb nego na protest. Pa šta i da je išao na protest?! Imao je svako pravo da bude tamo, a policija nema zakonsko pravo da cilja glave demonstranata kad ispaljuje suzavac i gumene metke. Ovakav bezobrazluk i nadmenost su tipični za funkcionere AKP. Ne bi bilo čudno da se dođe do "saznanja" da je malog Berkina, u stvari, pogodila zalutala Asadova granata. Već je tokom istrage "utvrđeno" da interventne jedinice, u trenutku događaja, ''nisu bile u tom kraju''. Skoro svaki slučaj prekomerne upotrebe sile i nanošenja teških telesnih povreda od strane policajaca tokom letnjih Gezi protesta je ignorisan, nije sankcionisan ili su kazne bile neadekvatne i sramne. Tada je "Tatica", kako mu sin Bilal tepa, pohvalio tursku policiju i izjavio da je "policija vršeći svoju dužnost ispisala herojski ep" (parafraza). Velikom broju policajaca, koji su tada bili raspoređeni po čitavoj Turskoj da (u)biju narod, podeljeni su pozamašni nagradni bonusi. Međutim, nekoliko meseci kasnije, kada je ista ta policija počela da hapsi Erdoganove bliske političke i poslovne saradnike, sluga buržuja gospodin Tajip je smenio, disciplinovao, penzionisao, premestio na drugo radno mesto ili prosto izbacio sa posla oko 2500 policajaca, mahom nižih i viših starešina, a antikorupcijsku akciju policije nazvao ujdurmom paralelne države i stranom zaverom. Ta akcija najverovatnije i jeste vođena pod palicom CIA-inog imama Fetulaha Gulena i njegove versko-biznis zajednice Hizmet (Služba - u smislu služenja) iz centra u Pensilvaniji ali to ne znači da su ove optužbe netačne. 

Povodom smrti Berkina Elvana se oglasio i taj CIA-in imam, Fetulah Gulen. On šalje svoje saucesce iz daleke Pensilvanije. Kaze da je za dečakovu smrt kriva ''atmosfera mržnje koja preovladava u Turskoj''. Ovaj šibicar i lezilebović, mračni čarobnjak iz Pensilvanije, mudro prećutkuje činjenicu da su za postojanje i održavanje trenutne ekonomske i socijalne atmosfere u Turskoj zaslužni upravo on, sa svojim leglom prevaranata zvanim Hizmet i AKP vlasti. Nekadašnji vrlo bliski i naizgled nerazdvojni saveznici, AKP na čelu sa Erdoganom i džemat Hizmet na čelu sa CIA-inim imamom Fetulahom Gulenom su već duže vreme imali ostre nesuglasice. Bilo je pitanje vremena kada će ovi paraziti početi da iznose u javnost prljavštinu jedno o drugom. To je sukob interesa medju turskim kapitalistima začinjen interesima zapadnog imperijalizma.

Funkcioneri dve najveće opozicione partije CHP (Republikanska narodna partija - kemalisitčka socijalšovinistička levica) i MHP (Partija nacionalističkog pokreta - ekstremno desničarska partija sa elementima fašizma) se, takodje, utrkuju ko će više da plače, da se snebiva i zgražava, da daje saučešća i saopštenja. Ove dve partije biznismena, starih i novih buržuja, to rade da zgrnu što veći broj glasova na predstojećim lokalnim izborima 30. marta. Međutim, čak i plaćene narikače svoj posao rade uverljivije od ovih grabljivaca. Podrobniju analizu njihovog licemerstva ćemo da ostavimo za drugi put.

Još od juče se, u znak protesta, otkazuju koncerti, pozorišne predstave, esnafi zatvaraju svoje dućane, učenici srednjih skola i studenti zajdeno sa profesorima bojkotuju nastavu. Već pred bolnicom Okmejdan policija je napala demonstrante i čak, prema nepotvrdjenim informacijama, bacila suzavac u samu bolnicu. Operacije zakazane za taj dan su morale da budu odložene. Širom zemlje u sinoćnjim protestima povredjeno je na desetine demonstranata. Opet su medju najozbiljnije povredjenima bili oni sa povredama u predelu glave. Jedna nepotvrdjena vest kaze da je na Taksimu još jedan petnaestogodisnji dečak pogodjen u glavu patronom suzavca. Jedna žena u Mersinu je izgubila oko. 

Danas je Berkin Elvan sahranjen. Saobracaj je bio u zastoju, satima se išlo do džamije i posle do groblja. Protesti su se održavali istovremeno u 33 grada. Mnoge javne ličnosti, političari, levičarske i NVO organizacije su pozivale narod na ulice. Sindikati DISK (Konfederacija sindikata revolucionarnih radnika) i KESK (Konfederacija sindikata radnika u javnom sektoru) su pozvali svoje članstvo da ostave svoja radna mesta i iskažu svoje nezadovoljstvo. Procenjuje se da je na sahrani bilo vise stotina hiljada, a po nekima i do milion demonstranata samo u Istanbulu. U celoj zemlji i do nekoliko miliona. Čim je telo bilo pokopano, snage ''reda i mira'' intervenisale su svojim uobičajenim stilom - vodeni top, suzavac, gumeni meci, pendrek, lisice - pod uobičajenim izgovorom da su okupljanja nelegalna jer su neprijavljena, iako po ustavu Republike Turske narod ima pravo na slobodno javno okupljanje. I dalje kevtala ciljaju glave demonstranata. Možda se nadaju jos jednom nagradnom bonusu od svog Tatice koji ionako negde treba da istopi preostalih 30 miliončića. 

Džabe im sva oprema, svi meci, svi mediji, milioni i obećanja. Letos je narod u Turskoj izgubio svaku iluziju o ''dobrom policajcu - zaštitniku gradjana'', a u poslednjih nekoliko meseci i iluziju o postenosti svojih trenutnih političkih lidera. Nazalost, i dalje ne postoji dovoljno jaka, organizovana i uticajna organizacija radničke klase koja bi mogla odlučno da se odupre konstantnim fizičkim i ekonomskim napadima na život radnika. Sindikati su iscepkani, a njihovo vodstvo kupljeno od strane gazda, te obican radnik često ne može da računa ni na topli obrok, a ne na obustavu rada u znak protesta protiv nasilja kapitalističke države. Medjutim, nezapolenost, inflacija i cene rastu, male i manje srednje firme polako propadaju i sve je više štrajkova. Globalna kriza kapitalizma je ozbiljno načela tursku ekonomiju. Trenutno previranje unutar turske buržoazije mnogima otvara oči o karakteru postojećeg sistema. Bliži se dan kada ćemo dobiti bitku koju je Berkin juče izgubio.

Uključi se i ti! Budi dio svjetske borbe za socijalizam!