Razmišljanja o događajima u Francuskoj
- Detalji
- Kategorija: - Politika
- Objavljeno utorak, 13 januar 2015 13:21
- Autor Alan Vuds
Da su lideri francuske Socijalističke partije pravi socijalisti, ne bi bilo problema. Da su lideri Komunističke partije pravi komunisti, ne bi bilo problema. Oni bi otuđenoj omladini dali razlog da se bore, pravi cilj, smisao života. Ali s obzirom da oni iznad svega cene svoj ugled; pošto se drže svom svojom snagom kapitalističkog sistema, prihvatajući tržište čak i kad ono propada i uživaju da marširaju Jelisejskim poljima zajedno sa političkim predstavnicima bankara i kapitalista, oni ne mogu ništa ponuditi.
Da li je onda čudno kada očajna i otuđena omladina traži neke destruktivne izraze? Francuski radnici ne smeju dopustiti da pod uticajem emocija podrže zakone koji će sutra biti okrenuti protiv njih. Danas televizija i štampa upiru prstom u islamske ekstremiste kao neprijatelje Francuske. Sutra, kada radnici budu štrajkovali i protestvovali u odbrani svojih radnih mesta, plata i prava, isti mediji će sindikate proglasiti „unutrašnjim neprijateljima".