Povratak kapitalističkih odnosa na prostor Bosne i Hercegovine i uništavanje većine materijalnih i socijalnih tekovina narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije neminovno je svoj izražaj našao u ideološkoj nadgradnji. Kakav je odnos nove tajkunsko-političke elite prema nasleđu narodnooslobodilačke borbe najbolje nam pokazuje odnos i interpretacija ključnih i značajnih događaja iz perioda Drugog svjetskog rata. Jedan od takvih događaja, u isto vrijeme stradanja i herojskog otpora brojčano slabijih partizana je svakako Bitka na Kozari. Naša dužnost je da sa klasnih pozicija branimo partizansku borbu i stalno ističemo njen radnički i socijalistički karakter.

KozaraS jedne strane revizija događaja iz narodnooslobodilačke borbe dolazi od strane tajkunsko-političke elite konkretno na području Republike Srpske koja ne može do kraja da se odrekne partizanske borbe ali zato na sve načine pokušava dati nacionalni predznak ovoj borbi tvrdnjom kako je to najvećim djelom bila borba srpskog naroda protiv vječnih neprijatelja Srba oličenih u hrvatskom i muslimanskom narodu. Neki vodeći političari kao što je lažni socijalist Petar Đokić idu toliko daleko da tvrde kao su ”Srbi antifašistički narod” što jasno implicira da postoje i narodi predodređeni za fašizam. Jasno je da vladajuća klasa nastala na svemu suprotnom od partizanske borbe mora na ovakav reakcionaran i šovinistički način sebi dati legitimitet jer je nastala na svemu suprotnom od onoga zašto su se borili partizani. Zajedničko svim vladajućim elitama nastalim raspadom bivše Jugoslavije je da narodnoslobodilačku borbu prikažu kao slučajni incident na prostoru vjekovnih etničkih sukoba ili fenomen uvezen iz Rusije. Tako se i vladajuća tajkunsko-politička elita u RS svim silama trudi da iz partizanske borbe ukloni bilo kakav revolucionarni sadržaj i prikaže samo kao borbu protiv fašizma koju su prvenstveno vodili Srbi. Namjerno se prećutkuje činjenica da je na čelu partizanske borbe stajala Komunistička partija Jugoslavije koju su činili pripadnici svih naroda na Balkanu. Na ovom mjestu je potrebno ukazati na suštinske razlike između ideja i tekovina NOB-a i ideja i ekonomske politike današnje tajkunsko-političke elite u Republici Srpskoj. Partizansku borbu nije predstavljala samo borba protiv fašističkog okupatora i njegovih domaćih sluga, ustaša i četnika i ostalih kvislinških formacija, neodvojivi dio partizanske borbe pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije je korjenita društvena promjena u korist najširih slojeva radnih masa. Nakon završetka rata na području Jugoslavije došlo je do ubrzane industrijalizacije i modernizacije prije toga mahom ruralne i zaostale zemlje. Uvedene su civilizacijske tekovine prije toga neviđene na Balkanu- besplatno zdravstvo, besplatno školstvo, opismenjivanje naroda. Takođe i djelom upravljanje fabrikama od strane radnika i društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju i pravednije raspodjele društvenog proizvoda, radnička prava i socijalna zaštita čije ostatke uživamo i danas. U potpunom kontrastu prema ovome stoje današnje elite koje su nastale na uništavanju navedenih tekovina. Kriminalna privatizacijska pljačka dovela je do dezindustrijalizacije i pretvaranja nekada industrijske Bosne i Hercegovine u perifernu pustoš kapitalističke Evrope. Masovna nezaposlenost, ukidanja radničkih prava i socijalnih servisa države dovele su do masovnog odlaska stanovništva u zemlje kapitalističkog centra koji ih prihvata kao jeftinu radnu snagu. Niske plate omogućavaju stranim korporacijama i domaćim tajkunima ekstremnu eksploataciju radnika koji da bi skrpili kućni budžet moraju dizati lihvarske kredite koje vraćaju cijeli život. Svake godine životni standard radnika u Republici Srpskoj i ostatku Bosne i Hercegovine je sve niži. I onda vidimo političke predstavnike kako se utrkuju u prolijevanju krokodilskih suza za žrtvama fašističkog terora i korištenje nevinih žrtava u širenju svoje nakaradne nacionalističke i reakcionarne ideologije kako bi radnicima odvratili pogled od katastrofalne situacije u koju nas vode. Nama nacionalistička kost njima puni džepovi para!

Sloboda naroduS druge strane, NVO aktivisti, građanske i lijevo-liberalne provijencije, vječito zaglavljeni u identitetskoj i partikularnoj borbi, pokušavaju da očuvaju spomen na NOB pokušajem da utiču na vladajuće elite pozivom da na pravi način obilježavaju događaje iz Drugog svjetskog rata. Iz njihove vizure, NOB predstavlja najvećim djelom antifašističku i antinacionalističku borbu, bez spominjanja revolucionarne sadržine, a to je socijalistička revolucija, tj. ukidanje kapitalističke eksploatacije i privatne svojine nad sredstvima za proizvodnju. Prilazeći NOB-u kao civilizacijskoj vrijednosti građanskog društva oni partizansku borbu pokušavaju povezati sa vrijednostima EU. Danas vidimo da je EU imperijalistička tvorevina krupnog kapitala u kojoj glavnu riječ vode kolonijalne i imperijalističke zemlje čija je politika sušta suprotnost borbi i tekovinama partizanske borbe. Ne polazeći od ekonomskih odnosa u društvu i prezira prema radnim masama zbog čega ne mogu pružiti nikakav suvisli program kao alternativu sistemu, njihov angažman nužno završava u jeftinim buntovničkim provokacijama vlasti koje onda plasiraju u svoje “nezavisne” medije ne bi li iskamčili koju marku od svojih donatora, koji se kreću od stranih ambasada do različitih “lijevih” fondacija.

Mi, polazimo od toga da je fašizam proizvod kapitalizma. U istorijskim periodima kada kapitalističkoj klasi prijeti radnička revolucija, vladajuća klasa se okreće najreakcionarnijim i najšovinističkijim snagama u društvu, suspenduje parlamentarnu demokratiju jer joj više ne omogućava klasnu vladavinu. U tim periodima kapitalistička klasa prvo napada radničke organizacije, tj. sindikate i radničke partije, a klasnu borbu pokušava zamjeniti isticanjem superiornosti rase i nacije. Zbog toga se antifašizam suštinski ne može odvojiti od radničke klase i socijalističke revolucije. Jedini odgovor fašizmu i nacionalizmu može dati organizovani radnički pokret što nam pokazuje istorija i tekovine partizanske borbe i socijalističke revolucije.

Na nacionalizam i fašizam odgovaramo radničkim internacionalizmom!

Na reformizam i identitetske borbe odgovaramo eksproprijacijom kapitalističke klase i ukidanjem privatne svojine kao jedinog preduslova emancipacije cijelog čovječanstva!

Za socijalističku Bosnu i Hercegovinu!

Za socijalistički Balkan!

Za socijalistički svijet!

Pridružite nam se!