Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova kamarila pokušavali su da ukrote pokret kombinacijom represije, pretnji, ustupcima i lažima, ali ništa nije uspelo. U svom novogodišnjem intervjuu na Prvoj televiziji, bio je vidno frustriran razvojem studentskog pokreta. U jednom momentu optužio je studente da su boljševici, menjševici, da održavaju komunističke plenume i da žele Parisku komunu. Sredinom februara, na komentar geologa i kritičara rekonstrukcije železničke stanice Zorana Đajića kako EU ne podržava studentski pokret jer postoji mogućnost da se pokret proširi i ‚‚uruši kapitalističu diktaturu kojom EU vlada svim narodima u Evropskoj zajednici”, bivša premijerka Ana Brnabić se takođe osvrnula sa komentarom da ‚‚mi se ponosimo time što će valjda Srbija sutra postati komunistička prestonica evropskog kontinenta”.

Odlukom Suda Bosne i Hercegovine da izrekne presudu Miloradu Dodiku, predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, političke tenzije u zemlji proteklih dana su dostigle novi nivo. Dodik je osuđen zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH, a presuda je formalno došla zbog neprimjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika na teritoriji Republike Srpske. Prvostepenom presudom Dodik je osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora, koju može platiti, i šestogodišnjom zabranom vršenja funkcije predsjednika RS i svih ostalih javnih funkcija od dana pravosnažnosti presude. Ovo je posljedica borbe za vlast koja prijeti da razori Bosnu i Hercegovinu kao državu uspostavljenu Dejtonskim sporazumom. 

Danas, 15. februara obeležava se godišnjica Prvog srpskog ustanka, kada su se na Sretenje 1804. skupili najuticajniji Srbi pod Osmanskim carstvom i odlučili da podignu ustanak. Sa ovim datumom, takođe se obeležava Dan državnosti Srbije. Ali on se ne obeležava u duhu u kojem je ta državnost osnovana. Eventualno se priča o nekim srpskim junacima koji su se borili za slobodu, ali sa današnjom servilnom politikom vladajuće klase koja je potpuno potčinjena imperijalističkim centrima, ne spominje se za slobodu od čega i šta je taj ustanak stvarno značio. Iz tog razloga današnji srpski državnici nisu dostojni obeležavanja ovog datuma.

Danas se nalazimo usred jedne od najdubljih kriza s kojima se kapitalizam ikada suočio. Dok se od 99% traži da plate za krizu, 1% gomila bogatstvo sve bržim tempom. Prekomjerna razina skandala i korupcije političkog establišmenta otuđuje milijune od tradicionalne politike. Sve to uzrokuje duboko propitivanje kapitalističkog društva. Mnogi traže alternativu sustavu kakav imamo, a sve veći broj odgovor traži u revolucionarnom socijalizmu.

Mnogima je jasno protiv čega se borimo: protiv korupcije, krize i štednje; ali može biti teže artikulirati ili čak zamisliti točno za što se borimo. Konkretno, kako bi novo društvo moglo funkcionirati? Na koji bi to način utjecalo na naše pojedinačne živote? Kako će izgledati socijalizam?

Godina 2022. bila je prva od zadnjih 15 godina u kojoj je broj useljenih u Hrvatskoj nadmašio broj iseljenih. Iste se godine broj iseljenih vratio na pretpandemijsku razinu. Uzimajući u obzir da se broj prijašnjih iseljenika koji su se vratili nije drastično promijenio, odgovor leži u sve većem broju stranaca koji dolaze živjeti i raditi u Hrvatsku. Ovo nije slučajan demografski trend već svjesno provedena mjera hrvatskog kapitalizma koji se uvozom strane radne snage bori protiv posljedica vlastite služanjske politike koja je, primarno u korist njemačkog kapitalizma, proizvela demografski kolaps kod domaće radne populacije.

Sa urušavanjem nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu, u kojem je ubijeno 15 ljudi, među kojima veliki broj mladih i dece, i zbog kojeg je dvoje mladih još uvek u teškom stanju, prelila se čaša tuge i besa u celoj Srbiji. To je izazvalo šok da pored već teškog života u Srbiji, pod pritiskom inflacije, urušenog obrazovanja, kulture, zdravstva, medija, danas naši bližnji i mi možemo da izgubimo živote potpuno tuđom krivicom, bahatošću i neodgovornošću.

Prva žrtva rata je istina. To je također slučaj sa ruskom intervencijom u Ukrajini. Marksisti moraju biti sposobni da presjeku maglu laži i ratne propagande i analiziraju prave razloge iza sukoba; što ga je uzrokovalo; i koji stvarni interesi leže iza izgovora i opravdanja različitih uključenih strana. Prije svega, to moramo činiti sa stajališta interesa svjetske radničke klase.

Iako se protivimo intervenciji Rusije u Ukrajini, činimo to iz vlastitih razloga, koje ćemo ovdje objasniti, a koji nemaju nikakve veze sa skandaloznom hajkom i plačem prostituisanih medija. Podrazumijeva se da je naša prva dužnost razotkriti odvratne laži i licemjere SAD-a i zapadnog imperijalizma.